Šetnja kroz pripovjetku Most na Žepi

FOTO: Privatna kolekcija

Pripovjetku ,,Most na Žepi" čitao sam veoma davno. Vjerovatno dok sam još uvijek išao u Osnovnu školu. Oduševila me je, pa iako sam se, kako ja volim da kažem, rodio kao geograf, nikad nisam razmišljao o tome gdje je Žepa. Nije me ni zanimalo. To mi je u tom periodu, a i mnogo kasnije bilo ,,tamo negdje". Prošlo je mnogo vremena od kad sam prvi put čitao ,,Most na Žepi" do momenta kad sam od nekoliko poznanika dobio ponudu da sa grupom planinara iz Vlasenice posjetimo mjesto Žepu, most, kao i ušće rijeke Žepe u Drinu, tj. u drinsko jezero Perućac.

Podstaknut činjenicom da sam čitao pripovjetku, a nisam bio na tom mostu, riješio sam da posjetim ovaj nacionalni spomenik BiH, koji se nalazi na teritoriji opštine Rogatica. Pored toga, zanimala me i prirodna ljepota ovog kraja za koju sam samo čuo. Iz Vlasenice do Han Pijeska išli smo magistralnim putem (M-19 Sarajevo-Zvornik). Od Han Pijeska do Žepe pred sobom smo imali 20 kilometara jako lošeg puta. Nije me iznenadila loša putna komunikacija, jer je to uobičajena slika ovih krajeva.

_event_management.gif

Ipak, okoliš je ono što ostavlja bez daha. Priroda na ovom kraju nije štedjela, red livada, red četinara, red listopada, planinski ambijent. U dokumentarcima se divimo netaknutoj prirodi u Kanadi, Sjevernoj Americi, a takav prirodni ambijent imamo tu, tik uz nas. Rijeka Žepa je lijeva pritoka Drine. Nastaje 6 km južno od Han Pijeska u podnožju planine Žep (1537 m). Ukupna dužina rijeke Žepe je 25,1 km. Uliva se u jezero Perućac na Drini kod sela Slap koje se nalazi na 291 m nadmorske visine. Ova akumulacija je duga 54 km. Ukupna površina jezera Perućac je 12,4 km², zapremina vode 340 miliona m³, a najveća dubina je 70 metara.

Oduševljen i ,,zaslijepljen" okolišom, nisam ni primjetio da smo stigli u Žepu. Žepa je dolina sa nekoliko razbacanih zaselaka. Nalazi se između dva vrha, Vratara i Zlovrha. Rijeka Žepa se nekako kao lavina survava sa planina, u kanjon i nekad divlje talase rijeke Drine, koja je danas na tom mjestu umirena jezerom hidroakumulacije Perućac.

Pješačili smo kroz predjele koji su, iako naseljeni, na neki način ipak netaknuti. Kao što rekoh na početku, skriveno mjesto, i zaista jeste. Meni je ova lokacija geografski relativno blizu, a ipak nekako tako daleko, vanprostorno i vanvremenski. Podsjeća na stidljivo dijete koje se krije iza zida dok roditelji imaju goste. Tako je i ovaj kraj nekako stidljiv, skriven i tih. Došli smo do mosta na rijeci Žepi. Prvo što meni upada u oko je da se most tako stopio sa okolišom da izgleda kao da je sastavni dio tih stijena već milionima godina. Takav utisak sam vjerovatno stekao zato što je kamen od kog je most izgrađen, isti taj kamen koji se nalazi na cijelom ovom prostoru.

Međutim, most nije oduvijek bio na tom mjestu. Naprotiv, na mjestu gdje se danas nalazi, most je tek od 1966. godine. Prije toga se nalazio blizu ušća rijeke Žepe u Drinu. Izgradnjom HE Bajina Bašta, most je bio ugrožen, jer je izgradnjom akumulacije nivo vode podignut za 10 m iznad najviše kote mosta. Zbog toga je most demontiran i rekonstruisan na novoj lokaciji. Sada se nalazi na oko 500 m od naselja Žepa.

Pretpostavka je da je most izgrađen neposredno nakon izgradnje ćuprije na Drini u Višegradu, znači poslednja četvrtina XVI vijeka. Možda nije tako graciozan, stilski dotjeran i ne imponuje svojom veličinom kao most u Višegradu ili Stari most u Mostaru, ali ima dušu, specifičnu eleganciju u odnosu na sve građevine ove vrste u BiH. Ima nešto posebno, nalazi se na skoro vertikalno strmim obalama i uskoj klisuri rijeke Žepe, koja ne tako velika nemirno protiče ispod njega. Pored mosta je tabla na kojoj piše ,,Usred pustoši divan kameni most prelazi žepsku guduru, u jednom jedincatom luku. Dole u dubini valja divlji planinski potok, svoje bučne talase u Drinu, a gore ljudska tvorevina pokazuje kako su nekad gradili Turci" Oto Rener.

Most na Žepi nije bez razloga došao pod pero našeg nobelovca Ive Andrića. Most na Žepi i Ivo Andrić idu jedan uz drugog. Ivo je dobio Nobelovu nagradu. Most na Žepi bi mogao dobiti mnogo nagrada iz bezbroj različitih razloga. Stajao sam na tom skockanom mostu i zatvorio oči. Sjetio sam se riječi iz Andrićeve pripovjetke, pa ih ponovo otvorio. Vidio sam borbu naroda tog kraja sa nestašnom rijekom. Nabujala Žepa im ruši drvene mostove, oni grade, ona ruši, sve dok nisu dobili ovaj prekrasni kameni most. Vidim italijanskog neimara koji dolazi iz Carigrada i planira kako da izgradi most, crta, računa, živi u kolibi u blizini mjesta gradnje. Vidim i njegov početak gradnje koji rijeka jednom osujeti. Međutim, on ne odustaje, iako mještani međusobno šapuću legendu kako Žepa neće na sebe most, kao divlji konj koji se ne da osedlati. Proživio sam cijelu pripovjetku stojeći na tom mostu. U svakom momentu mi je bilo jasno zašto je Andrić bio inspirisan mostom.

Bio je početak proljeća kad sam bio u posjeti mostu na Žepi. Mogu vam slobodno reći da je april u Žepi izuzetan. Na kraju dana, bio sam prosto začuđen činjenicom da nisam prije otkrio ovo ,,skriveno mjesto". Odlazeći sa tog istorijski i geografski jako važnog lokaliteta, odlazio sam iz jedne priče. Bio sam bar taj jedan dan na neki način dio Andrićeve pripovjetke ,,Most na Žepi" i mogu vam reći, lijep je osjećaj.


Marko je geograf, poeta, prirodnjak, ljubitelj životinja, temperamentan, sanjar, buntovnik, partizanovac