Marko Mirković:  Na žurnalistiku gledam kao na životni poziv
Marko Mirković (Facebook)

U ovom intervjuu povodom nagrade za novinara meseca septembra 2017. godine upoznaćemo Marka Mirkovića iz nekog sasvim drugog ugla. Naime, videćemo na koji način Marko govori o temama koje se tiču obrazovanja, volontiranja i posla, ali i o hobijima i kulturama koje neguje. 


U avgustu 2015. godine si bio novinar meseca, a sada opet. Koliko ti bavljenje žurnalistikom oduzima vremena i da li bi voleo da ti novinarstvo pređe u osnovni/glavni posao?


Pre svega, moram da istaknem da sam bio počastvovan i iznenađen što sam avgusta 2015. dobio tu značajnu titulu, koja je bila znak moje odanosti portalu iSerbia, kao i vašeg odnosa prema meni. Počeo sam da pišem za naš portal na četvrtoj godini studija, imao sam neka novinarska iskustva, ali sam sazrevao uz sugestije i savete urednika, koji su me podržali i pomogli mi da istrajem i svaku temu, ma koliko komplikovana bila, izbrusim do kraja. 


Na žurnalistiku gledam kao na životni poziv. Volim da pišem, da afirmišem neafirmisane talente i one koji zaslužuju pažnju javnosti. Već godinu dana zaposlen sam na televiziji TV Centar u Svilajncu, ali mi to ne predstavlja problem, čak mi i pomaže da, osim televizijskim prilogom, i novinarskim tekstom predstavim na portalu neke od značajnijih događaja.


Već tri godine volontiraš za iSerbia portal. Da li volontiraš u još nekim omladinskim organizacijama, kojim?


Volintiram i u štampanom listu Novi put više od pet godina. Taj list od Drugog svetskog rata izlazi u Jagodini i danas istrajava u predstavljanju događaja iz Pomoravlja, Resave i Levča. Ranije sam volontirao i u listu Avlija, kao i na portalu Bulevar umetnosti, ali danas nemam vremena za to. Mislim da su Novi put i portal iSerbia, zaslužili moje poverenje i ta se saradnja uspešno ostvaruje.

Privatna arhiva
Privatna arhiva

Kao dopisnik rubrike „Vesti iz kraja“ često izveštavaš o događajima koji se dešavaju u Svilajncu/Plažanima. Koliko misliš da su ona za meštane važna i da li misliš da bi trebalo češće da se dešavaju neki novi događaji?


Moje mišljenje je da rubrikom „Vesti iz kraja“ iSerbia postiže nešto što malo koji internet portal ima, da izveštava o događajima u gradovima širom Srbije i da te događaje pišu mladi ljudi koji su akteri ili svedoci tih događaja. Ovo je rubrika u kojoj sam ja najzastupljeniji, jer kulturnih događaja u mom kraju ima veliki broj, pa se ja trudim da prenesem ono najlepše, od sakupljanja pomoći za vreme strašnih poplava 2014. godine, do nekih lepih događaja, kao što su folklorni sabori.


Smatram i da su sela najmanje zastupljena na portalima, i zato se trudim da i o seoskim akcijama napišem po nešto. Osim ove rubrike, radio sam i intervjue sa afimrisanim i neafirmisanim ličnostima i profesorima. Često pišem i o likovnim događajima u Nišu, kada me put nanese u ovaj živopisni grad pored Nišave.


Da li si završio master studije novinarstva i ka čemu si sad okrenut?


Master studije sam završio prošle godine na Filozofskom fakultetu u Nišu, a tema se odnosila na istoriju političke štampe u Svilajncu u periodu od 1904 do 1919. godine, kod profesora dr Zorana Jevtovića. Želim da nastavim da radim i da se usavršavam u televizijskom izražavanju i kreiranju priloga, da pišem, ali i da nastavim da sledim svoj naučni put.


U planu imam doktorske studije iz književnosti ili komunikologije, kako bih nastavio i da u naučnom smislu doprinosim izučavanju medija kod nas. Nažalost, još uvek je mali broj teorija o novinama i televiziji, pa uglavnom studenti o novinarskoj teoriji uče iz Američke literature. Nisam zapostavio ni svoja istraživanja u vezi sa istorijom mog sela i znamenitim ljudima Resave.

Privatna arhiva
Privatna arhiva

Kako si već 15 godina deo KUD-a „Plažane“, koja je tvoja uloga u ovom društvu? 


Prošle godine postao sam i predsednik društva, sarađujem sa svojim prijateljem iz susednog sela Medveđa, koji nam je ponudio svoju pomoć i u postavljanju nove koreografije, tako da smo do sad osvojili tri nagrade za folklornu igru i nošnju. Ostvarili smo i veliki broj putovanja, a najviše me raduje organizacija folklornih priredbi u selu i okolini, jer u tom poslu sam pronašao sebe. Pored toga, pohađao sam i jedan kurs na iAkademiji u organizaciji NVO iSerbia, koji mi je veoma pomogao u ovome.

Privatna arhiva
Privatna arhiva