Mrežna vs. industrijska ekonomija
Pixabay

U svojoj najnovijoj knjizi, Ikarova obmana, marketing guru Set Godin argumentuje zašto posao treba doživljavati kao umetnički izražaj. U ovom odlomku, on objašnjava kako ekonomija danas nagrađuje dostignuća i povezanost umesto poslušnosti.

Kako će ono što stvaramo biti vrednovano, direktno će zavisiti od povratnih informacija, stečenog poverenja u naše proizvode i od učestalosti investiranja u inovacije.

U industrijskoj ekonomiji, glavni faktor kojim raspolažemo je oprema (u bukvalnom smislu oprema - dodaci, uređaji i mehanički zaptivači poput O-prstenova). Bogatstvo je pripadalo ljudima koji su gradili železnice, sijalice i zgrade. Danas težimo novoj industrijskoj revoluciji, koja je nezavisna od te vrste produktivnosti.

Mrežna ekonomija nagrađuje lidera, inicijatora i buntovnika. Internet nije stvoren da biste mogli da gledate spotove Lejdi Gage. Internet je mašina koja povezuje i svi sa laptopom ili smartphonom su međusobno povezani.

-preduzetnistvo.gif

Ispostavilo se da ove veze menjaju svet. Ako vasa fabrika izgori, a sačuvali ste verne potrošače, neće biti problema. Sa druge strane, ako izgubite njihovu lojalnost, čak vam ni vaša fabrika ne može pomoći - svet je pun praznih fabrika.

Ako je vaš tim sačinjen od ljudi koji odrađuju posao zbog poslušnosti prema kompaniji, uskoro će vas poraziti ljudi koji rade zbog viših ciljeva; ako investirate u prosečne proizvode za prosečne potrošače, brzo ćete ostati bez novca. Međutim, ako ulažete u izvanredne proizvode i usluge, ne morate trošiti novac na reklame, jer će se vaši potrošači povezati i doneće vam još veću dobit.

Mrežna ekonomija je promenila način na koji nalazimo posao, kao i ponašanje kada se zaposlimo. Promenila je način na koji stvaramo i slušamo muziku, pišemo i čitamo knjige do toga sa kime, šta i gde ćemo jesti. Uništila je osrednjost prosečnih proizvoda za prosečne potrošače koji imaju par izbora i omogućila da se ljudi kojima je stalo nalaze i tako povezani interesuju za nešto još više.

Omogućila je beskonačni izbor i tržišni prostor i stavila akcenat na predusretljivost i poverenje, od kojih ni jedno nije beskonačno.

Najviše od svega, mrežna ekonomija je učinila da kompetencije više ne budu tako značajne i dala prednost nezasitoj želji za stvarima koje su nove, stvarne i značajne.

Psiholog i sociolog Dejvid Makleland objavio je 1959. godine revolucionarnu raspravu o tome zašto su neki istorijski momenti praćeni naglim razvojem dok drugi nisu. Proučavao je zašto je u nekim kulturama izostao napredak dok su druge doživele uspeh.

Ispostavilo se da nije rasa, klima, pa čak ni moć harizmatičnog vođstva ono što vodi do procvata. Renesansa, Silicijumska dolina ili ekspanzija kulture u Francuskoj krajem 1800. godine su kulturne i tehničke prekretnice koje bismo želeli da ponovimo.

Dok se tehnologija može smatrati značajnim faktorom koji doprinosi više od bilo čega drugog, uspesi dolaze iz kultura čiji je glavni motiv uspeh. U zemljama, regionima i vremenskim periodima gde umetnički pristup svemu što radimo predstavlja kulturni imperativ i način da se krene dalje, stvari se menjaju na bolje. Čini se očiglednim , ali u uzajamnoj vezi sa uspehom je postojanje velikog broja pojedinaca kojima je dovoljno stalo da uspeju.

Pixabay
Pixabay

Makleland i njegove kolege su testirali na hiljade ljudi, ispitujući ih o njihovim snovima i poslovnim očekivanjima. Otkrili su da je Need for Achievement skor (n-Ach; broj koji pokazuje koliko često te priče ukazuju na potrebu za uspehom) predstavlja izvanredan uvid u mnoštvo odluka koje ljudi naprave tokom radnog veka.


Visok n-Ach skor je, na primer, značio ste imali daleko bolju memoriju, da ste skloniji volontiranju u psihološkim eksperimentima, pa čak i da ćete biti otporniji na socijalni pritisak. Takođe je ukazivao na veću sposobnost rešavanja ukrštenica.


Na ovom prelazu iz industrijske ekonomije koja neguje poslušnost u mrežnu ekonomiju koja priznaje dostignuća, postavlja se pitanje: Da li podržavamo ovaj preokret koji nas ohrabruje da težimo ostvarenju snova?


Koji ćemo izazov postaviti pred uspešne ljude? Da li ćemo ih ohrabriti ili zahtevati od njih da se sa standardizovanih testova i slepih vođa preusmere da rade ono što zaista vredi?


Izvor: Sparksheet