Karađorđe: Ubistvo koje je obeležilo istoriju Srbije
commons.wikimedia.org

Zločin koji se desio u Radovanjskom lugu kod Velike Plane, ubistvo Karađorđa smatra se jednom od najvećih mrlja u istoriji Srbije. Karađorđa je na zahtev kneza Miloša Obrenovića ubio sluga Vujice Vulićevića, kneza smederevske nahije, Nikola Novaković. Karađorđeva glava poslata je knezu Milošu, koji je prosledio sultanu u Carigrad. Neko vreme bila je istaknuta na bedemima grada, odakle je ukradena i gubi joj se svaki trag. Njegovo telo prvenstveno je sahranjeno u Radovanjskom lugu, gde je podignuta crkva Zahvalnica, odakle je kasnije prenešeno na Oplenac gde i danas počiva.

Karađorđe kroz istoriju

Karađorđe je rođen kao Đorđe Petrović, 14. novembra u Viševcu u Osmanlijskom carstvu ( današnja Srbija), od oca Petra i majke Marice. Godina rođenja se ne može tačno precizirati ali se pominje period od 1749. do 1770. godine.

„ Postoji pasoš koji su austrijske vlasti dodelile Karađorđevoj supruzi Jeleni 1813. godine, u kojem je zabeleženo da ima 48 godina u trenutku izdavanja. Kako je malo verovatno da je Jelena bila starija od svog supruga, tačnu godinu Karađorđevog rođenja treba tražiti najverovatnije između 1760. i 1762. godine“, objašnjava istoričar Aleksandar Markov.

Karađorđeva porodica je bila veoma siromašna. Njegov otac ih je često selio jer nije imao svoju imovinu. Kako je Đorđe rastao i počeo da služi kod bogatijih Srba i Turaka, tako se i njihovo imovinsko stanje popravljalo.


Karađorđe se oko 1785. godine oženio Jelenom Jovanović. Nezvanična verzija je da se mladin otac protivio ovom braku ali da je, uprkos tome, Karađorđe oteo svoju suprugu. Neposredno nakon ženidbe, Karađorđe se sa porodicom seli za Austriju, a kao razlog spominje se ubistvo Turčina koji je želeo da iskoristi pravo prve bračne noći sa Karađorđevom suprugom. Njegov odlazak u Austriju obeležio je i veliki zločin. Za vreme bega iz Srbije, Karađorđa je otac, kako navode istoričari, nagovarao da prizna sve i vrati se u Srbiju, ali ga je ovaj želeći da spreči povratak, ubio. Kada se 1796. godine Karađorđe vratio u Srbiju tražio je oproštaj i od sveštenika i od naroda, što je na kraju i dobio.

commons.wikimedia.org
commons.wikimedia.org

Neposredno posle čuvene Seče knezova, kada su od Turaka stradali mnogi srpski knezovi i ugledni ljudi, počinje da se sprema Prvi srpski ustanak.

Na narodnom zboru u Orašcu, Karađorđe je izabran za vođu ustanka i srpskog naroda u borbi protiv Turaka. Tačan datum ovog događaja nikada nije utvrđen ali se uzima u knjigama najčešće pominjani datum – Sretenje Gospodnje ( 15. februar) 1804. godine.


Karađorđe je važio za strogog i doslednog vođu. O njegovom karakteru svedoče i zapisi o strahu naroda od njegove preke naravi i ispunjavanju ciljeva bez obzira na posledice. Ovo potvrđuje i činjenica da je Karađorđe svog rođenog brata Marinka obesio ispred kuće, jer su seljani prijavili da je silovao nekoliko devojaka. Tek nakon pet dana dozvolio je sestrama da skinu Marinkovo telo i sahrane ga.


Bio je izuzetan vojni strateg i zahvaljujući tome dobijao je i one malo verovatne bitke. Nikada se nije pokolebao iako nije bilo realnih šansi za pobedu nad Osmanlijama. Bio je surov i nemilosrdan, pa je svako ko nije želeo da se bori protiv Turaka bivao pogubljen. Kako istoričari navode, Karađorđe bi ponekad danima bio besan, a ponekad ljude ubijao u trenu, uglavnom uz opasku „po duša te“. Tom opaskom ubistvo bi pripisivao sebi na dušu.


Priče o Karađorđevim podvizima i karakteru širile su se, ne samo Srbijom, već i celom Evropom, pa se o njegovim podvizima pričalo i na dvorovima.

Sam Napoleon, koji se Karađorđu naročito divio, izjavio je sledeće:


„Lako je meni biti veliki sa našom iskusnom vojskom i ogromnim sredstvima, ali daleko na jugu Balkana, postoji jedan vojskovođa, potekao iz prostog seljačkog naroda, koji je okupivši oko sebe svoje čobane, uspeo bez oružja i samo trešnjevim topovima, da potrese temelje svemočnog osmanlijskog carstva i da tako oslobodi svoj porobljeni narod. To je Crni Đorđe i njemu pripada slava najvećeg vojskovođe! “

Iako je Napoleon ovako hvalio Karađorđa, postoje mnogi dokazi i o kritikama samog vožda. Ipak, većina tih dokaza se ne iznosi u javnost kako se ne bi narušavao mit koji se vekovima stvarao.


I pored toga što ga je pratio tako dobar glas u pogledu ratovanja, njegovom greškom došlo je do propasti ustanka. Po završetku ustanka, Karađorđe odlazi u Rusiju, što mu do danas mnogi zameraju. Iako je silno želeo da se vrati u Srbiju i zbog toga veoma patio, Milošu Obrenoviću je odgovaralo da on bude što dalje od Srbije. Kada Karađorđe više nije mogao da izdrži, krišom dolazi u Srbiju kod svog kuma Vujice vodeći se idejom da ponovo okupi ljude i nastavi ustanak. Miloš je, želeći da se dodvori sultanu, naredio da ubiju Karađorđa.


Manje poznate činjenice i zanimljivosti

Malo je poznato da je Karađorđe kumovao Miloševom prvom sinu, kojem je dao ime Petar, po svom ocu Petru. Milošev sin, Petar Obrenović, stradao je sa samo pet godina bežeći sa majkom od Turaka. Njegovo telo počiva u Manastiru Nikolje kod Čačka.

commons.wikimedia.org
commons.wikimedia.org

Prvi srpski igrani film bio je posveđen upravo voždu Karađorđu. Zvao se: “Život i dela besmrtnog vožda Karađorđa”. Snimljen je 1911. godine, i dug vremenski period je bio izgubljen. Pronađen je slučajno, u Bečkoj filmskoj arhivi 1993. godine. Zaposleni u arhivi, koji su pronašli ovaj snimak, nisu znali o čemu se radi ali su, kada su na snimku ugledali turske fesove, kontaktirali našu Kinoteku.


Zanimljivo je i to da, iako većina istoričara opisuje Karađorđa kao visokog i stasitog junaka, u nekim knjigama postoje zapisi o tome da je pored hajdučkog izgleda, Karađorđe imao izuzetno piskutav glas. Vuk Karadžić je svojevremeno pisao da su Rusi bili oduševljeni voždovom pojavom, ali i iznenađeni njegovom bojom glasa. Predpostavlja se da je uzrok takve boje glasa velika količina alkohola koju je Karađorđe konzumirao, a da je upravo zbog takvog glasa stalno vikao.


IZVOR: www.opanak.net