Koliko su bile opasne plave oči Frenka Sinatre?

FOTO: TheDailybeast

Prevela: Aleksandra Valjević

Opasnost je termin koji se veoma često upotrebljava u šoubiznisu. Koristi se skoro podjednako kao i reč genije, obično služi da bi se opisao neko ko ima lošu narav ili je težak sagovornik ili stvara umetnost koja zahteva malo opasnih misli.

Iako je Frenk Sinatra svakako imao nekoliko problema sa kontrolom besa i dokazao da je veoma težak za saradnju kada bi se susreo sa novinarskim mikrofonom (ili još gore – kamerom), njegova muzika je sve samo ne teška. Uglavnom zaobilazeći analitičko razmišljanje ciljala bi direktno na emocije i tekla je glatko kao i njegov zaštitni znak - dva prsta Džek Danijelsa i samo kap vode. Dakle, da li je on bio opasan izvođač?

Svakako, u prvom nizu uspeha u četrdesetim godinama prošlog veka, njegove oštre crte lica i duboke plave oči su izazivale brigu, kako roditelja tinejdžerki koje su mu se bacale pod noge, tako i pevača Binga Krozbija. Bing, toplog i intimnog bas – baritona, bio je vodeći u korišćenju mogućnosti prelaska sa akustičnog na elektronski zapis, što je značilo da pevači više ne moraju da izvode svoj nastup kao da se vičući takmiče sa treštećim duvačkim orkestrom.

Tokom 1930-ih, Bing je bio na vrhuncu popularnosti i njegov glas bio je revolucionaran u muzici, a zatim je došao Frenk sa stilom koji je sličan lakonskom – ali on nije bio ni nalik Bingovoj umiljatosti i nije imao njegov očinski dubok glas. Bio je obučen u moderno odelo, a kao dete iz Hoboken ulice imao je nekoliko opasnih prijatelja. Frenk je igrao ulogu koju je kasnije imitirao Elvis Prisli kao i desetine dečačkih bendova sa imidžom loših momaka – da je on divlji čovek sa opasnim namerama – ostavljajući dobrog momka Binga u blagom poređenju sa bendom Bila Halejsa.

Jedna je stvar kada se peva o slomljenom srcu i romansama koje oduzimaju dah ako odajete utisak osobe čistog duha i plemenitog srca, ali da položite svoje krhko srce – kao što je Frenk uradio u pesmama „Polka Dots“ i „Moonbeams“, svom prvom velikom hitu sa orkestrom Tomija Dorsija – sa tim oštrim sjajem u očima koji je navodio svakog vatrenog obožavaoca da pomisli da je baš on taj koji stvarno razume vašu namučenu dušu, to je ipak nešto drugo. Upravo to je bila seksualna privlačnost slavnih sa početka dvadesetog veka. Nije ni čudo što su vlasti bile nervozne.

Frank_Sinatra_Metronome_magazine_November_1950.JPG

FOTO: Wikipedia

Efekat Sinatrine popularnosti na publiku i njegova prošlost u uličnoj politici bile su dovoljne da FBI otvori dosije o njemu tokom 1940-ih, koji će na kraju narasti na preko dve hiljade stranica, koje su između ostalog popunjene glasinama (i vrućim) vezama sa organizovanim kriminalom, njegovim stavom protiv rasizma i liberalnom politikom i njegovim vezama u kampanji sa Džekom Kenedijem.

Postojale su priče da je ugovor sa Tomijem Dorsijem raskinut pod pretnjama oružjem Frenkovih prijatelja mafijaša, kako bi on mogao da nastavi solo karijeru, glasine o vezama koje su išle duboko u podzemlje i visoko sve do Bele kuće. Ovde se ne radi o glasinama koje je rekao prijatelj prijatelja ili o podsmešljivim šalama o nevažnoj osobi iz šoubiznisa, već o čoveku sa težnjom da sebe postavi na vrh bilo kog drveta na kome se nalazi.

„Moj put“ ili „autoput“

U fantastičnom tekstu objavljenom u časopisu Eskvajer (Esquire) 1966. godine pod nazivom „Frenk Sinatra ima prehladu“ („Frank Sinatra Has A Cold“), Gaj Tales ga naziva „Il Padrone“(itl.), što je sicilijanski naziv za šefa mafije i to je titula koja mu je dodeljena kao što ju je on i prihvatio. To je filter koji je korisno primeniti kada se posmatra Sinatrin život, a ne samo usijani ego alfa mužijaka. Frenk je uvek bio najvažnija osoba u prostoriji i to se podrazumevalo: zahtevao je poštovanje i dobio ga je – radilo se o zajednici, ugledu i časti.

Sve ovo se susrelo sa teškim izazovom ranih 60-ih, kada je novo izabrani predsednik Kenedi odlučio da on i njegova porodica ne posete Frenka i njegove (verovatno zabrinute) prijatelje, kako je dugo planirao. Iako je Sinatra izgradio heliodrom za predsednika, kuća Binga Krosbija bila je sigurnija, pogotovu što se Bobi Kenedi pripremao da iseče krila kriminalnim bosovima za sva vremena. Pošto je izdržao poniženje kada mu je oduzeta titula „Il padrone“ u njegovoj rođenoj kući, pričalo se da je Frenk maljem uništio heliodrom.

_veb_novinarstvo.gif

Potrebu da sebe vidi kao veoma važnog mu je, još od malih nogu, usadila njegova majka. Doli Sinatra bila je u središtu društvenih dešavanja u ulici Hoboken u Nju Džersiju, nastupajući u jednom trenutku (prema rečima Džejmsa Kaplana u delu Frenk: Glas), kao sudski prevodilac, zatim je kao babica omogućavala abortuse u zabačenim ulicama, bila je vodeća osoba u gradskoj izbornoj jedinici demokratske stranke i šankerica koja je kršila zakone prohibicije. Ona je poznavala mnogo ljudi i učinila im je mnogo usluga i veoma malo toga je morala da trpi i u tom duhu je i Frenk vaspitan.

Predsednik

Previše velikodušan, Frenk bi nagrađivao lojalnost promišljenim i skupim poklonima – zlatni upaljači su mu bili posebno omiljeni – uvek je pravio predstavu pokazujući da on najbolje i najekstravagantnije sprovodi dobra dela. Takođe, bio je veoma pedantan u vezi sa oblačenjem, čak je sebe istrenirao da sedi u određenom položaju dok bi spavao u autobusu na Dorsijevoj turneji, kako bi izbegao da izgužva svoje odelo. Ova navika upadljivog doterivanja i tople spoljašnosti stavila ga je u sam centar pažnje u mnogim prostorijama, dok je igrao ulogu (uglavnom) dobronamernog monarha, primajući pohvale od svih i nudeći masline iz svog martinija povlašćenim dvorjanima.

Poput najboljih srednjevekovnih kraljeva i on bi se lako iznervirao: bio je sklon napadima besa kada bi uočio i najmanje nipodaštavanje i ponekad bi za crne ovce proglasio prethodno bliske prijatelje. On je bio čovek visokih standarda i često je kritikovao ljude kada bi prekršili bonton. Tu je svrstavao one koji su bili rasisti ili anti semiti – protiv čega se on snažno protivio – ali i prema onima koji su bili nepropisno obučeni ili koji nisu pokazali dovoljno naklonosti prema njemu ili koji su bili pomalo dosadni ili prema novinarima.

Grace_Kelly_Frank_Sinatra_on_the_set_of_High_Society_1956.jpg

FOTO: Wikipedia

U jednom trenutku se našao pod opsadom u Australiji, 1974. godine, nakon što se australijanskoj novinarki sa bine obratio rečima da je „jeftina prostitutka“, a onda odbio da se izvini sve dok nije postalo jasno da neće moći da napusti zemlju dok to ne uradi. Ovo se dogodilo godinama nakon priče da je Sinatri ponuđena suma od 16 hiljada dolara za paparaco sliku sa Avom Gardner, tokom afere koja je razbila njegov srećni niz. On je uzvratio sa predlogom da su Ava i on spremni da prihvate ponudu od 32 hiljade dolara, pod uslovom da slomi jednu nogu i jednu ruku fotografu.

Međutim, kraljevi šoubiznisa imaju kraljevstva koja ne traju večno. Kada je njegova zvezda privremeno počela da pada tokom 1950-ih, jedina opasnost po Frenka bio je on sam. Burni odnos sa Gardnerovom učinio je njegov život javnom predstavom, a razvod od prve žene Nensi Barbato narušio je njegovu poziciju u zajednici. Smatralo se da su navodne okolnosti koje su okruživale njegovu ulogu u filmu „Odavde do večnosti“, bile inspiracija Mariju Puzu u prikazivanju muzičara koji je koristio svoje veze sa mafijom da bi dobio ulogu u filmu – uključujući i konjsku glavu u krevetu holivudskog producenta – što je kasnije prikazano u filmu „Kum“.

Rastrzan između osećanja ljubavi, krivice i beznađa, Sinatra je i više nego jednom pokušao samoubistvo. Ovo je egzistencijalna dubina koja se može čuti u njegovim najmelanholičnijim pesmama koje je otpevao nakon toga – na albumima kao što su „Frenk Sinatra peva samo za usamljene“ (Frank Sinatra Sings for Only the Lonely) i „Nikoga nije briga“ (No one Cares) i drugim koje je Sinatra nazvao kolekcijom samoubilačkih pesama – i razlog njegovog povratka bio je jači nego prvobitna vatra njegove vrtoglave popularnosti.

On nije bio agresivni klinac sa ponekom hit pesmom, pomalo je živeo, pomalo izgubio i to se videlo. Opasnost Frenka Sinatre (osim njegove istinske sposobnosti da fizički preti ljudima) bio je njegov jedinstveni poklon – njegova sposobnost da razume ljude koji su bili isuviše blizu da sagore, a onda užurbano pokušavali da se saberu, na njihov način.


IZVOR: Bbc

Aleksandra je poslovno - fanansijski savetnik i misli da se sve u životu može izraziti u procentima.