Osamdesetogodišnja Meksikanka završila i treći fakultet
Pixabay

„Rodila si se da učiš, a ne da pereš masne lonce”, priseća se Marija Dolores Baljesteros reči svoga oca kada je bila dete. Danas ima osamdeset godina i sledila je očev savet od reči do reči. Pre nekoliko dana je diplomirala na Pravnom fakultetu na Univerzitetu del Valje u Meksiku, a pre toga je već završila dva fakulteta. Kada je bila jako mlada, završila je srednju medicinsku školu, a nakon toga se školovala za bolničarku pri Nacionalnom autonomnom univerzitetu u Meksiku (UNAM). Nakon nekoliko godina završila je Međunarodne odnose na UNAM-u, iako nije završila proceduru za dobijanje diplome.


„Volela bih da radim hiljadu stvari u životu, ali sada ću stići da uradim još dve-tri”, kaže Baljesteros nakon što je napravila rezime više od šest decenija duge uspešne karijere


Većinu tog vremena je provela radeći kao bolničarka u Nacionalnom institutu za kardiologiju, u Nacionalnom centru za lekare i u Španskoj bolnici, pored još nekoliko manjih klinika. Specijalizirala je internu medicinu i gastroenterologiju i prisustvovala je prvoj transplantaciji bubrega koja je urađena u Meksiku. Radila je kao bolničarka i u SAD-u i Kanadi, a tamo je odlazila „na crno” nekoliko puta tokom života.


Baljesteros ne pamti tačne datume događaja, ali tome ne pridaje veliki značaj. Nakon mnogo godina rada, rešila je da predahne i da se vrati na univerzitet. Ovoga puta da bi studirala Međunarodne odnose, jer ju je zanimao humanitarni rad nekih od svetskih organizacija kao što je Svetska zdravstvena organizacija. Kasnije je otvorila sopstvenu školu za bolničarke u svojoj kući koja se nalazi u Meksiko Sitiju. I dan-danas radi kao profesor i tvrdi da je imala više od 500 studenata.

„To što imam mnogo planova je ono što me održava u životu”, naglašava Baljesteros.

Pixabay
Pixabay

Njen život sa studentima i njena bezgranična zainteresovanost su je podstakli da upiše Pravni fakultet. „Srećna sam dok živim sa mladim ljudima, jer me ispunjavaju zdravljem, energijom i entuzijazmom”, ističe Baljesteros, koja svoj poslednji put na fakultetu opisuje kao odlično iskustvo: „Bilo je predivno, jer sam bila blizu škole i iako sam ostarila, osetila sam ljubav svojih kolega i profesora”. 


Isto tako, provela je besane noći, kao i bilo koji drugi student, a morala je i da nauči da se snalazi u svetu digitalne tehnologije. „Preplakala sam dok sam učila o internetu”, prizaje ova osamdesetogodišnjakinja, svesna da je teško da se nešto nauči kada ne postoji želja. 


„Kako nisam želela, nisam mogla da naučim, ali sam kasnije morala da pišem radove i morala sam da savladam i ovu oblast”. Delovi prava koje najviše voli su Građansko  pravo, Krivično pravo i Poljoprivredno pravo. Pored ovoga, jedna je od vođa zajednice svog kraja, iz ulice Magdalena Kontreras, i sada se nada da će uspeti da pomogne grupi i kao advokat.


Marija Dolores ima četvoricu sinova i šestoro unučadi koji su svi studenti. Želi da dâ savete i najmlađima: 

„Žalimo se na krizu u zemlji, ali ne treba samo da sažaljevamo sami sebe. Radite, grabite, otvorite malu radnju, prodavnicu slatkiša, sokova, bilo čega, ali pokrenite ekonomiju nekako”, predlaže ona.

„Naša zemlja ima ogromno bogatstvo i otvara nam mnoge mogućnosti, samo treba da znamo da ih uočimo i iskoristimo”. Ključ, po njenim rečima, leži u tome da uvek imamo neke planove: „To je ono što me održava u životu”.


Izvor: El Pais