Razbijanje mita o pravom Robinzonu Krusou
Pixabay

Vekovima je svet bio opčinjen pričama ljudi koji su se nasukli na ostrvo. Setite se samo „Gospodara muva” ili „Giliganovog ostrva”.

Istinite priče o preživljavanju, bile su popularne kada je Danijel Defo objavio svoj roman „Robinzon Kruso” 1719. godine. Defo je upio te priče, te je njegov roman o Englezu, koji se nasukao, bio ogledalo tog žanra, ali ga je u isto vreme i transformisao. Već prve godine je izašlo nekoliko izdanja, ne bi li zadovoljili potražnju publike.

Nakon Defoove smrti, 1731. godine, neki čitaoci su tvrdili da je roman bio inspirisan Aleksandrom Selkirkom, škotskim piratom, koji je proveo četiri i po godine sam na ostrvu. Danas, mnogi pisci tvrde da postoji veza između Selkirka i Krusoa.

Šta je prava istina priče?

Ideja da postoji samo jedan, pravi Kruso, je lažna tvrdnja, kako kaže Endru Lambert, istoričar mornarice na King koledžu u Londonu i autor „Krusoovog ostrva”. To je zbog toga što je Krusoova priča zapravo kompleksna skupina priča svih pirata koji su preživeli.

„Selkirk definitivno ne može da bude prihvaćen kao glavni izvor, čak ni kao jedan od top pet”, kaže Pola Bekšider, akademik na Oburn univerzitetu i autor knjige „Danijel Defo: Njegov život”. „Robinzon Kruso je obimna knjiga i na nekoliko načina je netačno navoditi Selkirka kao glavni izvor”, dodaje Pola.

Ona dalje navodi da mnoge druge priče o preživljavanju, imaju za glavne aktere ljude, koji su se nasukali na ostrva. Muškarci i žene u nekim od ovih priča stupili su u kontakt sa plemenima koja su živela na ostrvu na koje su se nasukali ili su koristili svoje vreme na ostrvu da trguju ili prave stvari – svi kvaliteti, koji su sličniji Krusoovoj priči, nego Selkirkovoj.

Uzmimo Roberta Noksa za primer. Nakon što se njegov brod nasukao na ostrvo Cejlon (današnju Šri Lanku), bio je zatočen 20 godina (što je približnije vremenu koje je Kruso proveo na ostrvu).

„Otpočeo je svoj biznis sa kukuruzom”, kaže Bekšider. „Čak je napravio i male vunene kape, a Defo ga je poznavao lično”, navodi. Ova i ostale priče sugerišu da je postojalo mnogo ljudi koji su uticali na Defoa.

Bekšider kaže da su stručnjaci za temu Defoa umorni od slušanja pretpostavki da je Selkirkova priča bila inspiracija za Krusoa, a ne samo još jedna u nizu priča o preživljavanju za koje je Defo znao. Kada im ljudi spomenu tu teoriju, oni su se samo nasmeju.

S tim na umu, evo nekoliko načina na koji se Selkirk, koji je imao svoju neverovatnu priču, razlikuje od poznatog, izmišljenog Krusoa – plus jedna neobična sličnost.-preduzetnistvo.gif

Nije bio nasukan

U romanu „Robinson Kruso”, glavni junak je jedini preživeli u nesreći i nasukao se na ostrvo sasvim slučajno, a u stvarnosti, Selkirk je izabrao da ga ostave na ostrvu.

Selkirk je bio član posade na brodu Cinque Ports, kada se zaustavio na Mas a Tierra, jednom od ostrva Huan Fernandez, na obali Čilea 1704. godine. Tamo je Selkirk imao raspravu sa kapetanom, jer je mislio da brod nije bezbedan za dalju plovidbu. Umesto da nastavi dalje sa posadom, Selkirk je izabrao da ostane na ostrvu.

„Sam brod je bio u lošem stanju i Selkirk je verovao da će potonuti, što se zaista i desilo”, kaže Lambert. Tako da je njegov razlog za ostajanje na ostrvu bio opravdan. Brod je potonuo i pola posade se udavilo.

Selkirk je mislio da će drugi engleski brod da prođe pored njega u roku od nekoliko nedelja ili meseci i da će se uskoro naći na pučini. Na žalost, brod koji je čekao nije se pojavio još četiri i po godine.

Bio je pirat

Pre nego što je ostao na ostrvu, Selkirk je pljačkao španske brodove i obalske gradove u Južnoj Americi na brodu Cinque Ports. Za razliku od Krusoa, Selkirk je bio pirat.

Zapravo, jedna od najvažnijih razlika između romana Robinzon Kruso i ranijih priča, kao što je Selkirkova, je upravo to što glavni junak nije pirat.

„Ekonomska i dinamička suština knjige je potpuno strana onome što su pirati radili″, kaže Lambert. Pirati su želeli samo da pokradu nešto i vrate se kući da piju, a Kruso uopšte nije iz te priče. On je ekonomski imperijalista. On stvara svet trgovine i zarade.

Bio je sam

Dok je Selkirkovo ostrvo bilo nenastanjeno, ostrvo na koje je Kruso nasukan bilo je dom plemenu. Jedan od najvažnijih likova, osim Krusoa, bio je Petko, član plemena.

Lambert misli da je lik Petka bio delom inspirisan stvarnim Miskito Indijancem po imenu Vil, koji se nasukao i koji je spasen sa ostrva Mas a Tierra 20 godina pre Selkirka. Vilovu priču zabeležio je pirat Vilijam Dampijer (koji se nalazio i na brodu koji je spasio Selkirka, kao i na brodu koji je Selkirk napustio).

„Složen ples koji Petko i njegov otac izvode na plaži u romanu „Robinzon Kruso″ predstavlja pozdrav dva Miskito Indijanca na plaži u Huan Fernandezu″, kaže Lambert. Defo je uzeo to pravo od Dampijera, ne od Selkirka, tako da ta priča potiče iz vremena pre Selkirka.

Moderna povezanost

Sedamdesetih godina prošlog veka, Čile je promenio ime Mas a Tierra, ostrva na kojem je Selkirk bio nasukan, u ostrvo Robinzona Krusoa upravo zbog pretpostavke da su Selkirk i Kruso povezani. Takođe, promenili su i ime Mas Afuera, drugog ostrva, u ostrvo Aleksandra Selkirka, iako Selkirk tamo nikada nije kročio.

Ove promene imena, priča Lambert, imaju veze sa turizmom. Pa, ipak, one stvaraju čudnu ironiju. Fiktivni Kruso nikada nije kročio na ostrvo koje je nazvano po njemu, isto kao što Selkirk nikada nije kročio na ostrvo koje nosi njegovo ime. Na neki način, to pokazuje stvarnost u kojoj Kruso i Selkirk zapravo i nemaju mnogo toga zajedničkog.


Izvor: National Geographic