Šta je bila „Moćna gomilica“?

Foto: Flickr

Prevela: Aneta Antić

,,Moćna gomilica” (Могучая кучка), poznata i kao Balakirjevljev kružok ili Ruska petorka, predstavlja grupu kompozitora iz 19. veka koji stvaraju u nacionalnom duhu. Krajem pedesetih godina 19. veka genijalni samouki muzičar Milij Balakirjev (1837-1920) okupio je oko sebe krug istomišljenika u Sankt Peterburgu sa namerom da nastavi stopama Mihaila Glinke. Njegovi najbliži sadrugovi postaće inženjer Cezar Kjui (1835-1918; član grupe od 1856. godine), oficiri Modest Musorgski (1839-1881, član od 1857. godine) i Nikolaj Rimski-Korsakov (1844-1908, član od 1861. godine), i hemičar Aleksandar Borodin (1833-1887, član od 1862. godine).

Duhovni vođa mladih kompozitora, koji, poput njih, nije imao formalno muzičko obrazovanje, bio je kritičar muzike i umetnosti Vladimir Stasov, koji se u javnosti žestoko zalagao za tradicionalnu rusku muziku koja bi odstupila od zapadne struje, donekle poput zauzimanja strane u raspravi.

Jednom prilikom, Stasov je u članku za Санкт-Петербу́ргские ве́домости (Vesti Sankt Peterburga) na temu ,,slovenskog koncerta gospodina Balakirjeva” prilikom Slovenskog kongresa 1867. godine, pohvalio ,,malu, ali već moćnu gomilicu ruskih muzičara”. Tada je na umu imao Glinku i Aleksandra Dargomižskog, kao i petoricu, međutim, naziv je ostao vezan za Balakirjeva i negove sledbenike.

Možemo ih smatrati celinom ne samo zahvaljujući stalnoj razmeni ideja, već i zbog zajedničkih estetskih načela. Strogo gledano, ovo zajedništvo stvaranja trajalo je samo do početka sedamdesetih godina 19. veka, kada je počelo da se razdvaja kako je svaki od članova polako nalazio svoj put.

Rimsky_Korsakov.jpg

Foto: Postimage

Ovi orni samouki muzičari nastojali su da stvaraju muziku u nezavisnom ruskom duhu tako što su istraživali ruske teme, književnost, folklor, uz uticaj sa Istoka i Kavkaza, time udaljavajući zvuk od muzičkog jezika Zapadne Evrope i stavivši tačku na njegovu prevlast u muzičkom životu ruskih gradova.

Balakirjev, koji je lično poznavao Glinku, bio je najnapredniji u muzičkom smislu - njegova reč nije dovođena u pitanje među petoricom muzičara. Odbacivao je klasično muzičko obrazovanje kao previše kruto i svojim sledbenicima umesto toga predlagao sopstveni metod: komponovanje ne bi trebalo da se uči na akademskim kursevima, već kroz direktnu analizu remek-dela (posebno onih koja su potekla od Glinke, Hektora Berlioza, Roberta Šumana, Franca Lista ili Ludviga van Betovena, kompozitora koje su najviše poštovali pripadnici kružoka).

Konzervatorijum u Sankt Peterburgu, koji je 1862. godine osnovao Anton Rubinštajn kao novi centar muzičkog obrazovanja uz pretežno nemačko osoblje, oštro su kritikovali, posebno Balakirjev i Stasov. Umesto toga, Besplatna muzička škola (Бесплатная музыкальная школа) osnovana je iste godine, i razlikovala se od konzervatorijuma po niskoj školarini i izrazito ruskoj orijentaciji. Balakirjev je svojim sledbenicima iz Moćne gomilice savetovao da komponuju velika muzička dela bez lažnog straha.

EU%20GIF.gif

Uprkos tome što nisu objavili mnogo dela i što im je trebalo dosta vremena za stvaranje, što zbog nedostatka profesionalog obrazovanja i stvaralačkih kriza, što zbog Balakirjevljevih pedantnih kritika, a što zbog toga što je većina članova bila preokupirana svojim primarnim zanimanjiem, ovih pet kompozitora su, nakon Glinke i pored Čajkovskog postali vesnici ruske nacionalne muzike u 19. veku.

Izuzetak je bio Kjui, čije su kompozicije, stvarane po uzoru na zapadnjačke modele i teme, predstavljale suštu suprotnost onome što je u javnosti isticao kao rusku muziku. Ostali članovi Balakirjevljevog kružoka uspešno su se muzički izražavali u duhu ruske tradicije.

Opere Boris Godunov (1868-1872)i Hovanščina (1872-1881) Musorgskog i Borodinov Knez Igor (1869-1887), uprkos tome što nisu dovršene, ubrajaju se u najbolje istorijske opere u ruskoj muzici, dok je Rimski-Korsakov stekao ugled majstorskim predstavljanjem ruske bajke i fantastične opere. Simfonije, simfonijske poeme i uvertire Borodina, Rimski-Korsakova i Balakirjeva predstavljaju početke i prve značajne momente Ruske orkestarske škole.

Naravno, mnoga od najznačajnijih dela ovih kompozitora stvorene su nakon što je Moćna gomilica prestala da postoji kao pokret. Lični problemi Balakirjeva i Musorgskog doprineli su raspadanju kružoka kao i odvajanje učenika od učitelja, o čemu svedoči primer Rimski-Korsakova. Uzdigao se do statusa profsionalnog muzičara, postao professor na Konzervatorijumu u Sankt Peterburgu 1871. godine i vremenom odstupio od drugih u kreativnom smislu.

Sve u svemu, Moćna gomilica odigrala je ključnu ulogu u stvaranju ruske muzičke kulture na raskršću između uticaja Zapadne Evrope i stremljenju ka nacionalnoj nezavisnosti. Kroz ciljano istraživanje istorijskih i mitoloških ruskih tema, dela Moćne gomilice trajno su doprinela kulturnom nasleđu Rusije, koje se proteže mnogo pre 19. veka.

Izvor: Encyclopedia


Aneta vedro korača kroz život, jer stvarnost stvaramo sami.