Tresoldi oživljava crkvu vazdušnom skulpturom

„Maštao sam da sam u mogućnosti da crtam u vazduhu zadržavajući direktne odnose sa kontekstom“, kaže Edoardo Tresoldi, tvorac ovog eteričnog svetog mesta. Na ovom zemljištu i u ovom kontekstu, skulptura je epska interpretacija rane hrišćanske crkve koja je nekada podignuta na ovom mesto nedaleko od okeana u južnoj Italiji.

Crkva se više ne nalazi na ovom mestu, ali istovetna replika, egzoskeleton koji dominira prostorom, stoji šuplja. Ljuštura podseća na snagu koju su zgrada ili institucija imale, dok vetar podseća na nedostatak snage koja traje. Ukupan efekat je klasika po svojim detaljima kao što je postmoderan po svom digitalnom efektu.

Radeći zajedno sa Ministarstvom kulturnog nasleđa i aktivnostima i Arheološkim odeljenjem Pulje, antika se susreće sa privremenim na ovom mestu i daje pauzu u mišljenju relativnog značenja koje je istorijski dodato masivnoj impresivnoj arhitekturi koja jednog dana može biti ponovo stvorena štampanjem na ogromnom 3D štampaču.

sculpture-681614_640.jpg
FOTO: Pixabay

Kustos Simon Palota govori o ovom Tresoldijevom radu kao fantastičnom. On kaže da aksilometrična instalacija koja se kontinuirano menja kako se ide unutar nje i kroz nju može mnogo toga da kaže o postojećim ranohrišćanskim crkvama, a u isto vreme je u mogućnosti da oplemeni vezu između antičkog i privremenog. Ovo je rad koji razbija sekularne kontroverze primarne umetnosti i koji sumarizuje dva komplementarna jezika u jednu neverovatnu scenu i treba se složiti sa ovim posmatranjima.

Ukoliko se izuzme čista estetika u ovom slučaju, treba se zapitati da li ovaj rad takođe omalovažava institucionalnu crkvu kao zastrašujuću mrežu masivnih objekata koja služi određenim potrebama, ali ne služi potrebama zadovoljavanja potreba rastućeg broja siromašnih koji očajnički traže prenoćište, odeću i hranu. Interesantno je da je nekoliko žićanih ljudskih oblika uključeno u ovu instalaciju, kako bi se prikazala ljuštura i objekti koji se ne pomeraju, kao duhovi.

Čudo arhitekture i arhitekturalne istorije kao i kompjuterski modelirani aspekt iskustva čini kao da gledalac ima interakciju sa hologramom. Svedena na osnovnu geometriju, nova skulptura se može protumačiti kao kritika praznih institucija koje se čine odvojenim od ljudi iza izvanrednih zidova.


IZVOR: Huffington Post