Uticaj društvene klase na ponašanje

FOTO: Flickr

Habitus predstavlja obrazac na osnovnu kog postupamo, razmišljamo i osećamo na određeni način. On je uslovljen mestom koje zauzimamo u društvu, a samim tim i društvenom klasom kojoj pripadamo. Ti obrasci utiču na to da ljudi koji žive u sličnom okruženju žive i sličnim načinom života. Kada je reč o afinitetima u oblasti književnosti, sporta, filma, kao i o načinu reagovanja u određenim okolnostima, oni su usko povezani kako sa nivoom obrazovanja, tako i sa zanimanjem kojim se bave te osobe.

Začeci habitusa

Pojam habitus pripisuje se Aristotelu, za koga je habitus predstavljao nešto između delanja i moći sa jedne strane, a sa druge, nešto između onoga što je „spoljašnje“ i onoga što je „unutrašnje“. Kasnije će francuski sociolog Pjer Burdje dati konačnu i potpunu definiciju ovog pojma iz oblasti sociologije. Prema Burdjeu, habitus ima svoju ulogu u prevazilaženju razlika između „objektivizma“ i „subjektivizma“, i definisan je kao „skup obrazaca preko kojih opažamo svet i delamo u okviru njega“.

10838566435_027264f0fe_o.jpg

FOTO: Flickr

Habitus je sklon promenama. Naime, svaki pojedinac menja svoj habitus kada postupa drugačije od uobičajenog. U situacijama u kojima se ponašamo drugačije, na način koji niko ne očekuje od nas, menjamo naš habitus i ne vodimo se gorepomenutim obrascima. Međutim, habitus je društveni obrazac koji delimo sa drugima i, osim ako ne postignemo da i drugi slede naš novi model ponašanja, nećemo uspeti da promenimo habitus kome pripadamo.

Ipak, menjanje habitusa je veoma komplikovan proces, prevashodno zbog činjenice da ga najčešće i ne prepoznajemo. Opšta tendencija je da mislimo o nama kao slobodnima i da naša dela i misli potiču upravo od naše slobode. Međutim, to nije tako, barem ne u potpunosti, jer habitus ima veliki uticaj na naše razmišljanje, percepciju i postupke.

Habitus se uči

Habitus se uči putem tela, a pre svega uz pomoć njegovih pokreta. U pitanju je nesvesno učenje, jer ne zahteva upotrebu svesti. Ponašajući se na određeni način izazivamo stvaranje mentalnih šema, koje će nam otkriti kako da se ponašamo kada se nađemo u sličnim situacijama.

habitus_main_slider_1_768x275.png

FOTO: Habitus Collective

Na primer, od malih nogu bivamo naučeni da je sahrana nešto tužno i da bi trebalo da budemo tužni kada joj prisustvujemo, iako smo možda u tom trenutku srećni i imamo potrebu da se nasmejemo. Ovakvo ponašanje je rezultat habitusa kojeg smo naučili ugledanjem na druge osobe u našoj okolini. Čak možemo videti da, ukoliko se neko ponaša drugačije od uobičajenog, biva direktno ili indirektno osuđen od strane te iste okoline.

Na isti način, putem obrazaca habitusa, nastaju razlike između društvenih klasa. Ponašanje članova malih zajednica je uglavnom slično, posebno ukoliko i sami liče jedni na druge. Uzmite primer vašeg komšiluka. Verovatno imate puno toga zajedničkog, i što više zajedničkih interesovanja delite, imaćete i sličniji ukus. Takođe, vaše ponašanje će postati slično, a da toga niste ni svesni.

Habitus u skladu sa društvenom klasom

Svakom društvenom položaju odgovaraju različita iskustva, običaji i načini percepcije koji će, uzimajući u obzir obrasce habitusa, biti karakteristike te društvene klase. Ove karakteristike, zajedničke svim osobama koje pripadaju istoj društvenoj klasi, nam se čine sasvim normalnim, prirodnim za tu društvenu klasu. Međutim, prefinjeni ukus na primer, karakterističan za pripadnike buržoaske klase, predstavlja jednu od osobina koja više zavisi od učenja i životne prošlosti, nego od same društvene klase. Moguće je da ova karakterisktika potiče od superiornog položaja pripadnika buržoaske klase u odnosu na druge društvene klase, samim tim što su u mogućnosti da kupuju prefinjenu odeću, parfeme i drugo. U ovom slučaju, habitus je prilagodio ukuse pripadnicima buržoaske i drugih društvenih klasa. Pripadnici nižih društvenih klasa, ograničeni ekonomskim mogućnostima, osuđeni su na jednostavnost i odbacivanje prefinjenih stvari zarad onih praktičnih. Na taj način, svaki društveni položaj podrazumeva sopstveni habitus, stvarajući tako obeležja svake društvene klase.

098f3178_803e_409a_936e_97375c783a8a.png

FOTO: Permanent Culture Now

Kako je habitus društveni pojam, svaki pojedinac može prisvojiti osobenosti habitusa drugih društvenih klasa. Međutim, tada njegove karakteristike nisu društvene, jer se radi samo o pojedincu. Habitus postaje ključni aspekt za objašnjavanje društvenih klasa. Naši postupci su ono što nas svrstava u određenu društvenu klasu. Međutim, društveni odnosi takođe doprinose stvaranju društvenih klasa.

Kaže se da svaka dela imaju svoje posledice. Međutim, očigledno je da ona imaju više posledica nego što možemo da očekujemo. Kršenja obrazaca habitusa u vidu suprotstavljanja javnom mnjenju ili odstupanja od dnevne rutine, predstavljaju sitna dela koja mogu dovesti do značajnog efekta, ukoliko postignemo to da i ostali promene svoj habitus nekim novim.


IZVOR: La mente es maravillosa