Zbog klimatskih promena kalendar podivlja!

Foto: Image base

Prevela: Sanja Davidović

Na planini Pamir u Centralnoj Aziji, vreme je stalo. Zajednice u ovom regionu tradicionalno računaju vreme prema znacima u životnoj sredini, poput topljenja snega ili prve pojave ptica selica. Ali ovi „ekološki kalendari“ prestali su da funkcionišu zbog efekata klimatskih promena. Niz promena životne sredine u ovom regionu, kao što su neobične vremenske prilike, prerano topljenje glečera, eksplozija jezera i promene u obrascima migracija životinja i ptica, poremetili su kalendare u tolikoj meri da ih većina meštana više ne koristi i bore se da pouzdano predvide uslove za planiranje poljoprivrednih i kulturnih aktivnosti.

„Ono što se dešava stvara nestabilnost na mnogim nivoima – nesigurnost u lokalnom kontekstu, neizvesnost u pogledu predviđanja kapaciteta, rizik u pogledu opasnosti koje se pretvaraju u katastrofe – pa zamislite nivo anksioznosti“, kaže Karim-Ali S. Kasam sa Kornel univerziteta.

Ove godine, Kasam i međunarodni tim istraživača i lokalnog stanovništva počinju rad na masivnom, višedelnom projektu da rekalibriraju vreme u regionu. Ako bude uspešno, ekološki kalendari i klimatski uslovi u projektu ECCAP (eng. Ecological Calendars and Climate Adaptation) omogućiće meštanima da bolje planiraju svoju proizvodnju hrane i da se prilagode budućim promenama.

Antropolog na univerzitetu Kalifornija, Džuli Maldonado, koja je uključena u projekat kaže da tim rešava problem koji se vidi u svim zajednicama. Sezonski indikatori postaju nepouzdani širom sveta i dugogodišnje tradicionalno znanje je ugroženo.

Entoni Aveni, antropolog i astronom na Koledžu slobodnih veština, slaže se, i dodaje da su ekološki događaji na mnogo načina osnovne i univerzalne mere vremena. „Vreme je živo biće; vreme je okruženje“, Aveni dodaje. „Mislim da gubimo trag o tome kada ćemo ga izvaditi iz konteksta i reći '1492' ili '10. april' ili 'dva sata'.“ Ovo su apstraktne mere o tome šta je vreme.

-preduzetnistvo.gif

Što se tiče zajednica koje koriste ekološko merenje vremena, poremećaji mogu uticati na njihov opstanak, kaže Aveni. „Želim da znam kako da se prilagodim sutrašnjim vremenskim prilikama. Ako će biti oluje, poneću kišobran. Ali zamislite da morate da prilagodite svoje ponašanje ako vam život zavisi od toga. To može biti zastrašujuće iskustvo.“

Zglobni sat

Oblast Pamir primarno leži u Tadžikistanu, ali zahvata i Avganistan, Kinu i Kirgistan. Kasan je 2006. godine radio sa lokalnim zajednicama na tome da shvate kako su pogođeni globalnim traumatičnim događajima, poput rata, nestašice hrane i raspada Sovjetskog Saveza ranih 1990-ih.

Stanovnici su opisali Kasamu kako je njihov dnevni opstanak duboko povezan sa njihovim poljoprivrednim navikama, i otkrio je da su bili ometeni ne samo svetskim događajima već i preokretima u životnoj sredini. Kasamu je bilo jasno da su stanovnici uvideli uticaj klimatskih promena.

U ovom regionu neverovatno brzo se tope sneg i glečeri, i raste nivo reka. Pored toga, karakter i intenzitet padavina se promenio. Šta je nekada padalo kao sneg sada pada kao kiša, i pada preko 30 dana, kiša može pasti odjednom. Velika klizišta i eksplozije jezera događaju se na velikim visinama. Spuštajući se niže, poljoprivredna zemljišta su poplavljena i promena temperatura utiče na žetvu voća.

Slušajući ljude u Pamiru kako pričaju o ovim promenama je prvo što je navelo Kasima da primeti njihove veze sa ekološkim kalendarom. Zajedno sa kolegama Umedom Bulbushovim i Morganom Ruelom, otišao je na identifikaciju 17 kalendara nekada naveliko korišćenim u regionu Pamir.

Za razliku od gregorijanskog kalendara, koji koristi nebeske događaje da računa dane na ustaljeni način, Pamir kalendari prate vreme kroz događaje u životnoj sredini koji su tada određivani prema ljudskom telu. Tradicionalno, onaj koji računa vreme vodi evidenciju o događajima, i farmeri ih koriste da pokrenu aktivnosti poput setve, oranja, žetve i kulturnih manifestacija.

U većini sistema, računanje počinje u rano proleće. Počinje od đona ili nokta i pomera se naviše. Mnogi kalendari koriste članak, potkolenicu, koleno, butinu i penis da označe prekretnicu, i vremenski dolazak do srca često se poklapa sa prolećnom ravnodnevicom. Računajući prolazi se kroz grudni koš i vrat do glave. Ovde se staje za odmor, period koji je označen za manje poljoprivrednih aktivnosti. Kada se sezonski događaji još jednom posmatraju, računanje se nastavlja unazad, vraćajući se dole kroz telo.

Ovaj sistem merenja vremena je duboko povezan sa načinom na koji ove zajednice doživljavaju i opisuju svet. Sunce je u crevima, pa kada meštani vide lavinu ili promene u obrascima padavina, kažu da je to kao da „zavija u stomaku“. Kada je sunce u „nasmejanim ustima“, drveće kajsija bi trebalo da cveta.

Imagebase31_01_jpg_m_1423683301.jpg

Foto: Image base

Vođenje kalendara

Sa kalendarom u metežu, ljudi na planini Pamir eksperimentišu sa načinima njegovog prevazilaženja. Oranje i setvu sada počinju 15 do 30 dana ranije nego što su to radili pre dve decenije i postalo je moguće da žito raste dalje u planinama bez rizika da ga mraz ošteti. „Već pokazuju ljudsku delatnost, jer su uvideli da sada mogu da seju pšenicu na višim nadmorskim visinama. Ljudi sami razvijaju strategije“, kaže Kasim.

Međutim, ovo prilagođavanje ima ograničenja. Obradivo zemljište je ograničeno na većim visinama, tako da će meštanima na kraju trebati kombinacija pristupa kako bi se osigurali da njihove zajednice mogu da predvide najbolje vreme za vitalne događaje.

Kasim dodaje da „oni moraju da budu u stanju da procene kolika bi trebalo da bude veličina njihovog stada, kakva će biti priroda pašnjaka, kada bi trebalo da seju, kada bi trebalo da oru, kada bi trebalo da žanju“.

Da bi rešio ovaj problem, Kasam se udružio sa Američkim Geofizičkim Savezom u projektu Napredna razmena zemalja (American Geophysical Union’s Thriving Earth Exchange) i sa Klimatskom laboratorijom (MIT's Climate CoLab). Radili su zajedno na razvoju ECCAP projekta, identifikujući naučnike sa iskustvom i poštovanjem lokalnog znanja i novim idejama.

Dobijeni interdisciplinarni tim okuplja istraživače iz Amerike, Italije, Nemačke i Kine. Jedan tim će ažurirati kalendare sa trenutnim ekološkim podacima i rekalibrirati ih tako da ljudi mogu ponovo da prate sezonske prognoze. Drugi tim će povezati klimatske nauke u kalendarima kako bi se pripremili na promene koje su povezane sa vodom i sušom, a treći će sprovesti detaljno istraživanje biološke raznovrsnosti, oslanjajući se na kalendare, kao i na savremeno i istorijsko znanje.

Ranije ove godine, ECCAP je dobio 1,2 miliona eura od Belmont Foruma i timovi su već započeli posao u svojim institucijama. U julu, sastaće se u kineskom Kongur Šanu (Kongur Shan) da uspostave partnerstva lokalnih zajednica.

Sadi lokalno, jedi globalno

Radž Pandia, programski direktor Napredne razmene zemalja kaže da pioniri ovog projekta pristupaju pripremi za klimatske promene koja kombinuje tradicionalnu praksu, lokalno znanje i najsavremenije nauke. On kaže „da će to pomoći meštanima da poboljšaju svoje živote i izdržavanje, čak i u svetlu klimatskih promena“. „Koristeći nauku, biće u stanju da uklope svoju tradicionalnu praksu u poljoprivredi i ispaši sa brzom promenom klime i unapređenjem mesta na kome su živeli generacijama.“

Prema Kasamu, partnerski projekti poput ECCAP –a neće se boriti protiv efekata klimatskih promena, ali će pomoći zajednicama da im se prilagode. „Ovo je način na koji ćemo obezbediti naše sisteme hrane i sredstva za život“, on kaže. „U trećem milenijumu, globalno, čovečanstvo nastavlja da u velikoj meri zavisi od malih farmera i pastira samo za ishranu.“


Izvor: National Geographic

Sanja je večiti sanjar koja će pokušati da vam objasni nerazumljiv svet odraslih i njihove međusobne odnose.