Jelisaveta Načić: Prva graditeljka Beograda
youtube

Rođena je 31. decembra 1878. godine u bogatoj trgovačkoj porodici. Nepunih 18 godina kasnije, miraz koji joj je porodica spremila potrošila je na školovanje. Jelisaveta je bila prva žena na tek otvorenom arhitektonskom smeru Tehničkog fakulteta. Diplomirala je u roku sa odličnim uspehom i tako se našla u grupi prvih srpskih arhitekata odškolovanih u Kraljevini Srbiji. Uprkos rodnim predrasudama ubrzo je dobila posao u Ministarstvu građevina. Posle dvogodišnjeg stažiranja položila je državni ispit i zvanično dobila zvanje arhitekte.


Krajem 19. veka društvo u Srbiji nije blagonaklono gledalo na obrazovanje žena. Mislilo se da ženama nije bila potrebna ni srednja škola, a kamoli univerzitetsko obrazovanje. Žene koje su odlučile da studiraju uglavnom su studirale na Filozofskom fakultetu i smatralo se da im je mesto među učiteljima i nastavnicima.


Beograd je u to vreme, zahvaljujući političkim i ekonomskim prilikama, velikom brzinom menjao svoje obličje. Jelisaveta je bila jedan od nosilaca novih tendencija u arhitekturi prestonice na prelasku između dva veka. Sa velikim uspehom je učestvovala u izradi urbanističkih planova, projektovanju i adaptiranju mnogih beogradskih privatnih i javnih objekata.

youtube
youtube

Najpoznatije arhitektonsko delo Jelisavete Načić je zgrada osnovne škole kod Saborne crkve, kasnije nazvane „Kralj Petar prvi“, gde je njen talenat posebno došao do izražaja. Moderna školska zgrada imala je 16 učionica, električno osvetljenje, grejanje, gimnastičku i svečanu salu gde je kasnije prvi put održana prva košarkaška utakmica u Beogradu. Školska zgrada je, iako izgrađena po načelima klasičnih stilova, bila prilagođena terenu što je rezultovalo inovativnim asimetričnim volumenom zgrade. Ovim projektom Jelisaveta je dokazala svoj veliki talenat, a Beograd i Srbija dobili su savremeno arhitektonsko delo kao još jedan stub uzdignute kraljevine. Zgrada ove osnovne škole je proglašena za kulturno dobro.


Uređenje malog i velikog Kalemegdana bilo je još jedan od Jelisavetinih zadataka kao arhitekte u Beogradu. Ulaz na Kalemegdan iz pravca Francuske ambasade i danas krasi neobarokno stepenište izvedeno prema njenom projektu iz 1903. godine. U narodu je ostala zapamćena po tom stepeništu i tako dobila nadimak „Dama od lepog stepeništa“. Projektovala je i hram Aleksandra Nevskog na Dorćolu. Gradnju hrama su prekinuli Balkanski i Prvi svetski rat, pa je nastavljena posle rata, 1928. godine.


Prvi radnički stanovi u Beogradu, koji su u isto vreme bili i funkcionalni i avangardni, delo su Jelisavete Načić. U neposrednoj blizini nalazi se ulica koja nosi njeno ime, a postoji namera i da joj se u okviru tog bloka posveti postojeći objekat kroz arhitektonsko-urbanističko rešenje. Time se teži da njeno ime postane gradivni element urbanog jezgra Beograda kao što je to i ona sama bila tokom života.

youtube
youtube

Jelisaveta je bila omiljena u narodu između ostalog i zato što nije imala klasne predrasude. Želela je da svakom izađe u susret, čemu svedoči njen sačuvan projekat za dogradnju perionice i šupe. Prihvatala je projekte iako su oni ponekad podrazumevali samo dodatno uređenje već postojeće fasade.


Za vreme Prvog svetskog rata, u toku bombardovanja, Jelisaveta je bila aktivna u obnavljanju nastradalih objekata. Ubrzo nakon početka rata, deportovana je u mađarski logor sa ostalim uglednim Beograđanima, sa ciljem da se stanovništvo prestonice demorališe. U logoru je upoznala albanskog intelektualca Luku Lukaja, za koga se kasnije udala i sa kojim je 1917. godine dobila ćerku Luciju. Njen suprug Luka je bio autor prvog Albansko-srpskohrvatskog rečnika, objavljenog 1935. u Beogradu, koji se može i danas videti u Narodnoj biblioteci Srbije. Nakon završetka rata živeli su u Dubrovniku, gde je ostatak svog života posvetila porodici i više se nije bavila arhitekturom.


Odvažna dama, Jelisaveta Načić, odabrala je za sebe umnogome neobičan i u to vreme nesvakidašnji životni put. Bila je talentovana, vredna i uspešna žena, cenjena i priznata među stručnjacima. Uspela je da svojim delima utisne snažan autorski pečat i prepoznatljiv osobeni izraz.


Jelisaveta je bila zaljubljenik u arhitekturu. Raspolagala je velikim talentom i bila vredna i savesna u poslu. Njena relativno kratka karijera arhitekte i gradskog urbaniste (1903 – 1916) bila je veoma plodna i na polju svog rada postigla je zavidne rezultate. Ostaće upamćena po lepoti dela koje je ostavila i činjenici da je radom i upornošću stalno pomerala granice bivajući u mnogo čemu prva.