Kismet: Koliko smo isti u našim različitostima?
Ana Tešović

„Kismet“ je nastao kao proizvod saradnje mladih žena iz Srbije i Albanije, sa ciljem da pruži podršku razvoju međusobnih veza i solidarnosti. Realizovan je u okviru projekta projekta ,,Žene Albanije i Srbije: Mi to možemo!” i sprovode ga udruženja građana Zajedno Zajedno, Centar za društvenu ravnotežu, Omladinski centar Brus iz Srbije i Nova Vizija iz Albanije, u okviru platforme Ljudi Albanije i Srbije.


Projekat je podržan od strane Misije OEBS-a u Srbiji, u partnerstvu Prisustva OEBS-a u Albaniji, Ministarstva omladine i sporta Republike Srbije, Ministarstva obrazovanja, omladine i sporta Republike Albanije, Albanskog Nacionalnog servisa za mlade i Krovne organizacije mladih Srbije, a u okviru projekta ,,Povećanje regionalne povezanosti mladih Srbije i Albanije” i uz finansijsku pomoć Ministarstva spoljnih poslova Savezne Republike Nemačke i Ministarstva spoljnih poslova Holandije.


Foto: Nada Kostić
Foto: Nada Kostić

Film zaviruje u živote deset mladih žena različitih iskustava, ali im je zajedničko da sve žive pod još uvek dominantnim patrijarhalnim sistemom. Pa ipak, one se ne predaju i hrabro se bore za svoje mesto pod suncem. Publika će tako moći da sazna zašto bi Srpkinja želela da želela da uči albanski, zašto bi se Albanka udala za Srbina, mogu li se mostovi među ovim zemljama ojačati uz pomoć žena koje igraju fudbal zajedno ili par entuzijastkinja koje sarađuju na Vikipediji i koja su njihova rešenja za iste izazove.


O tome kako je sve počelo, odakle joj inspiracija i koje su poruke koje ona želi da prenese nama, publici, razgovarali smo sa autorkom filma i našom kolumnistkinjom Minjom Marđonović.


Suosnivačica si Centra za društvenu ravnotežu - CEDRA i koordinatorka projekta u udruženju građanki ,,Zajedno Zajedno“. Možeš li nam reći oko kojih ideja ste se okupile, kojim se sve aktivnostima bavite i koji su vaši ciljevi.


Centar za društvenu ravnotežu i Zajedno Zajedno su, da tako kažem, sestrinske organizacije. Pre svega svega po ideji, a to je borba za jedno pravednije, jednakije i slobodnije društvo. Ali pored ideje, spajaju nas i ljudi. Divni ljudi koji se međusobno vole, poštuju, koji uspešno sarađuju i odlično funkcionišu. Za razliku od Zajedno Zajedno koji postoji već 8 godina, Cedra je mlađana organizacija,  i predstavlja zanimljiv spoj različitih žena - generacijski, temperamentno, energetski. Mada, koji god pečat udruženja da je u pitanju nama je važno, kada radimo zajedno, samo jedno - da dopremo do čoveka kome se obraćamo, i da mu/joj pružimo šansu da shvati kako je zaista bolno i nedopustivo bilo kako isključiti ,,drugog“ samo zato što je npr. žena, Rom, prosjak, homoseksualac, Albanac, itd. Kako mislimo to da činimo? Pa, pre svega kroz umetnost koja je sastavni deo svake kulture. Film, poezija, dramski komad, književna kritika, skulptura, slika, fotografija, sve je to sredstvo borbe za! Tako je i Kismet zapravo jedan od načina da dopremo do čoveka, i da mu/joj prenesemo neke plemenite poruke, oslobođene mržnje i isključivosti prema ,,drugom“.

Foto: Nada Kostić
Foto: Nada Kostić

Ovog leta si, ispred udruženja građanki ,,Zajedno Zajedno“, a u saradnji sa partnerima iz Albanije i Srbije, snimila film ,,Kismet“, čiju premijeru očekujemo u sredu 11.oktobra u KC "Grad". Kako si došla na ideju da snimaš ovaj film?


Ispred udruženja građana Zajedno Zajedno prošle godine u septembru sam dobila priliku da učestvujem na projektu  „Povećanje regionalne povezanosti mladih Srbije i Albanije” . Projekat je podrazumevao to da se nas dvadesetak mladih iz Albanije i Srbije, posredstvom OEBS-a iz obe zemlje, okupi na seminaru koji je obuhvatao dva treninga. Prvi trening se održao u Draču, i ticao se stvaranja zajedničke online platforme mladih Albanije i Srbije, koja je eto doživela svetlost dana (youthumans.net) što znači da je saradnja na tom polju bila zaista izvanredna. Dok je drugi seminar, koji se održao na Zlatiboru, svima nama učesnicama/cima pružio mogućnosti da, ukoliko uspemo da osmislimo ideju, s jasnim ciljem i rezultatom, i u zajedničkoj saradnji, dobijemo finansijsku podršku za realizaciju te iste ideje. Kao feministkinja koja se svim srcem trudi da bude, pre svega, kao čovek dosledna ja sam znala samo jedno - važne su mi Albanke i Srpkinje, njihov položaj, njihove nedaće, moći, nemoći, prilike, nezgode,... Tako je i bilo. Od ideje sa seminara: „Ja bih da snimimo film o tome, tome i tome“, došle smo do toga da smo ga na kraju i snimile! Cilj je zapravo imati cilj. Ja sam ga imala, od trenutka kada sam shvatila da niko nije rekao: „hej, i nije ti neka ideja“, već naprotiv: „sjajno, hajde, bravo, samo napred“. Jednostavno, Kismet je bio da kismeta bude!

Foto: Nada Kostić
Foto: Nada Kostić

Koliko je bilo teško doći do sagovornica? Sa kakvim izazovima ste se sretale tokom snimanja?


Sada kada pogledam unazad na ovih proteklih nekoliko meseci, osećam se posebno ponosnom na svoj tim brilijantnih žena bez kojih ja sa svojom idejom zaista ne bih mogla ništa! Toliko su mi verovale, toliko su znale kako mislim i osećam, toliko su uradile izvanrednih stvari da bih im se eto, i ovim putem, zahvalila od srca na svemu što su učinile za ovaj projekat!
Malo smo imale vremena, a mnogo posla. Ali sve je išlo glatko. Sve smo učestvovale u odabiru sagovornica. Znale smo da nam je važan diverzitet, da su nam važni konteksti žena, da nam je važno sve ono što imaju da kažu i da nema šta da ih tražimo, već da su sve one zapravo među nama. Svaka od nas je poznavala neku od žena iz filma, ili nekoga ko ih poznaje. To su naše drugarice, sestre, komšinice, poznanice, rođake, koleginice,...


U filmu su učestvovale žene iz urbanih, ali i ruralnih sredina Srbije i Albanije. Da li postoje jedinstveni problemi sa kojim se sreću vaše sagovornice, odnosno šta je ono što ujedinjuje njihova iskustva?


Mislim da u drustvima koja su naročito konzervirana rodnim stereotipima i predrasudama, kao što su naša, svaka žena ima jedan problem - kako da se izbori s tim da bude čovek, a ne potlačena žena. Kakvo je neko drustvo, kuda ide i kako napreduje, zavisi upravo od načina na koje to društvo tretira svoje pripadnice. Šta vi mislte kako naše društvo tretira žene? Dovoljno je da pročešljamo statistike, da vidimo kako svaka druga žena u ovoj zemlji trpi nasilje, i da shvatimo da smo daleko od pravde, slobode i bilo kakve ravnopravnosti među polovima. u Albaniji situacija ništa bolja. No, Kismet upravo to i ima za cilj, da nam pokaže gde smo i jedni i drugi, kuda idemo, kako napredujemo i dokle smo stigle; da ponudi rešenja i primere dobre prakse; da osnaži mlade ljude s obe strane da se otvore jedni prema drugima, i da nauče kako feminizam nije ružna reč već plemenita ideja neslobodnih ljudi!

Foto: Nada Kostić
Foto: Nada Kostić

Naziv projekta je "Žene Albanije i Srbije - mi to možemo!". Šta je to što one mogu?


Što bi rekla moja divna sagovornica iz filma, studentkinja medicinskog fakulteta u Tirani, Harmela: „Zaista, sve što može jedan muškarac, može i žena takođe!“
Potpisujem svaku reč i dodajem: „Znači, mi možemo sve!“


Kakvu reakciju očekuješ od publike povodom ovog filma?


Ne znam. Možda malo senzibilnosti na temu i skroman, ali iskren aplauz!