Robin Hud naučne zajednice
youtube

Studenti mogu na Aleksandru Elbakijan gledati kao na heroinu. Izdavači je, pak, mogu smatrati pravim zločincem. Zbog čega? Zato što je omogućila slobodan i univerzalan pristup skoro 50 miliona naučnih dokumenata, a ta cifra sve više raste.

To što ova dvadesetsedmogodišnjakinja radi nije državno pitanje, ali poređenja sa Asanžom ili Snoudenom su neizbežna. Njena veb stranica Sci-Hub, nastala 2011. godine, je od jednostavnog prilaza bazi podataka prerasla u pravu „zver“ punu ukradenih dokumenata koje može pregledati bilo ko, bez obaveze da plati preteranih 32 dolara (28,5 evra) da bi im pristupio.


pixabay
pixabay

Ova situacija ju je dovela pred brojne sudije u Njujorku pre dve godine, kada ju je izdavačka kuća Elsevier tužila sa osnovom da krši američke zakone o autorskom pravu. Od tada, prema zvaničnoj verziji, Aleksandra živi u rodnom gradu Almatiju u Kazahstanu, iako postoji sumnja da se krije negde u Rusiji. Prema francuskom časopisu Le Monde, ne putuje u SAD, kao ni u bilo koju državu koja ima sporazum o izručenju. „Izbegavam rizik i ne putujem mnogo“, navodi Aleksandra.


U oktobru 2015. godine, sud je naredio da se sajt ukine, ali ovo nije uticalo na Elbakijanovu. Mesec dana kasnije, veb stranica, čija je misija da „ukine granice koje sprečavaju najveće moguće širenje znanja“, je ponovo otvorena i to na novoj adresi. Na pitanje da li se plaši novih legalnih prepreka, odgovara da „te rizike treba uzeti u obzir“.


Elbakijanova je studirala informacione tehnologije sa akcentom na bezbednost na Univerzitetu u Kazahstanu i radila je u laboratorijama koje se bave razvojem interfejsa u Rusiji, Nemačkoj i SAD (konkretno, u trajanju od dva meseca kao stipendista na neplaćenoj praksi). Prema njenim rečima, neko vreme je radila i kao frilens veb diveloper.


youtube
youtube

Sa pretpostavkom da su dokumenti „primarni izvor za svako istraživanje“ i da bi trebalo da budu dostupni svima „bez obzira na primanja, društveni položaj ili geografsku lokaciju“, Sci-Hub odmerava snage sa izdavačima i služi se portalima koji imaju univerzitetske biblioteke namenjene studentima. Kada jedan korisnik napravi upit, Sci-Hub pokušava da pristupi univerzitetskoj biblioteci i preko „određenog ključa“ uzima željeni članak. Nakon toga, napravi se kopija na serveru Sci-Hub-a kako bi se izbeglo ponovno pristupanje portalu. Lozinke „poklanjaju“ simpatizeri ovog pokreta.


Kao što je svojevremeno Napster zadao glavobolju muzičkoj industriji, omogućivši besplatno preuzimanje miliona pesama, sličan je i slučaj Sci-Hub-a sa časopisima i ostalim publikacijama naučne prirode. Slobodan pristup sadržajima izdavačkih kuća poput Elsevier-a, Springer-a ili Wiley-a bi ih mogao koštati 150 hiljada dolara po članku (oko 132 hiljade evra).


Međutim, pohod Elbakijanove na slobodan pristup nauci je došao u pravi čas. Univerzitet Harvard je 2012. godine izjavio da ne može plaćati visoke cene koje nameću izdavači, gde bi godišnja pretplata koštala oko 3,5 miliona dolara (3,1 milion evra). „Važno je napomenuti da Harvard trpi posledice jer ima najveći budžet akademske biblioteke na svetu“, izjavio je za New York Times direktor kancelarije za komunikaciju sa Harvarda.


youtube
youtube

Više od 15 hiljada naučnika je potpisalo peticiju o bojkotu Elsevier-a, zbog „previsokih cena i ogromnih beneficija koje dobija“. Aleksandra je lično imala probleme dok je studirala u Kazahstanu: „Nisam imala pristup nijednom istraživačkom dokumentu koji mi je bio potreban za projekat. Suludo je plaćati 32 dolara kada morate da listate i čitate stotine dokumenata za vaše istraživanje“, izjavila je u otvorenom pismu pred sudom u Njujorku.


Elbakijanova ne smatra da vrši krađu jer „čvrsto veruje da bi pristup naučnim dokumentima trebalo da bude besplatan“ i da „Sci-Hub radi pravu stvar“. Sa svoje veb stranice, koju podržavaju prilozi donatora, poziva na ukidanje intelektualne svojine i zakona o autorskom pravu, koje više vidi kao „zabranu pristupa“ nego „zaštitu autora od prevare“.


Ne slaže se sa poređenjem sa Robinom Hudom, jer je on krao. „Kopiranje nije isto što i krađa, jer se vlasniku ništa ne oduzima. Ukoliko se misli na ideju o društvenoj pravdi a ne krađi, onda se slažem“, dodaje Aleksandra. Pošto sajtovi izdavača sa kojih piratski preuzima članke imaju autorska prava, njen „pohod“ nije legalan, ali je pokrenuo važno pitanje:


Zašto naučna istraživanja ne mogu biti dostupna svima?



IZVOR: El País