Koliko vam je važno šta drugi misle o vama?

FOTO: megakviz.com

Ja sam maštovita devojka, večiti sanjar i romantik. Od malena sam gledala španske serije i romantične komedije. Verovala sam u pravu ljubav - u filmsku ljubav. Verovala sam u bajke. Živela sam u nekom svom svetu, drugačijem od realnosti. Volela sam da pišem i ljubavne pesme i priče. Moj životni san uvek je bio da postanem pesnikinja. Moje pesme imaju notu tragizma. Patetične su. I ja sam takva. Smatrala sam da ko mene istinski voli, voleće i moje pesme.

Ipak, moje pesme nisu naišle na odobravanje okoline. Podsmevali su se mojoj romantičnoj prirodi ispevanoj u pesmama. Govorili su mi da ih niko neće čitati i da uzalud pišem. Momci kojima sam ih posvećivala nisu bili oduševljeni. Romantika je postala pluskvamperfekat.

Poslušala sam druge ljude. Mislila sam da oni najbolje znaju. Prestala sam da pišem. Godinama nisam pisala. Odrekla sam se svoje ljubavi, svoje strasti, jer sam previše brinula o tome šta drugi misle.

Često gledamo sebe tuđim očima, a zaboravljamo šta je ono što mi želimo, šta je ono u šta verujemo i šta nas ispunjava. Dešava se da previše cenimo tuđe mišljenje pa zalutamo na pogrešan put, izgubimo sebe. Propuštamo prave stvari iz pogrešnih razloga. Nije nam prijatno da nas kude, da nas ogovaraju. Ne želimo da budemo smešni u očima drugih.

Mi nemamo kontrolu nad onim šta će drugi reći ili misliti o nama. Nismo ni svesni da kako god u životu postupali uvek možemo biti predmet podsmeha i ogovaranja. Treba li to toliko da nas brine? Da li je bitnije šta drugi o nama misle, ili ipak šta mi o sebi mislimo?

Brine li nas šta će reći naši najmiliji - naša porodica i prijatelji? Brine li nas da ih ne izneverimo, ne osramotimo? Verujemo li im kad nam kažu „nije to za tebe” ili „nećeš uspeti, nerealna si”? Zapitamo li se nekada zašto nam tako govore?

gossip_dc_24_nov_0.jpg
FOTO: Deccan chronicle

Možda su pesmisti. Možda nisu u svom životu ostvarili ono što su želeli pa misle da nećete i vi. Možda žele da vas spasu „lažnih nada”. Postoji čak i mogućnost da se plaše da ne budete bolji od njih, pa žele da vas vrate nazad, „na prethodnu poziciju“. Zapitajmo se da li treba svačije savete da slušamo. Da li treba da slušamo npr. savet čoveka koji je uspešan jedino u tome da nalazi opravdanje za sopstveni neuspeh? Treba da se ugledamo na uspešne ljude.

Zašto neki od nas imaju tu lošu naviku da o sebi sude na osnovu mišljenja drugih? Veoma je važno da utvrdimo odakle nam ta navika. Možda je društveno uslovljenja. Uče nas od malena kako treba da se ponašamo, oblačimo (i sl.), kako da se uklopimo u šablon. Sve što je drugačije od toga ljudima je uglavnom čudno. Možda neki od nas žele da zadrže ljubav i poštovanje drugih. Na taj način u stvari samo pokazaju da nemaju dovoljno ljubavi i poštovanja prema samom sebi. Nesigurne osobe traže odobravanje drugih ljudi. Čovek treba da bude ono što jeste, da čuva pozitivan stav o sebi i veruje u sebe i svoje sposobnosti.

Ja sam bila jedna od tih nesigurnih osoba. Previše sam se obazirala na mišljenja drugih ljudi. Odrekla sam se ljubavi prema poeziji. Posle izvesnog vremena shvatila sam koliko sam pogrešila, ali kako jedna izreka kaže „jedina prava greška u životu je ona iz koje nismo ništa naučili”. Ponovo pišem i pisanje me ispunjava. Verujem u sebe i svoj potencijal. Nikada se ne treba odricati onoga što voliš bez obzira na to šta drugi o tome mislili. Umesto brige o tome šta drugi misle, treba da radimo nešto korisno, kreativno, da usmerimo svoju energiju na ono što volimo.

EU%20GIF.gif

Ne treba da zaboravimo da ljudi u nama vide ono što mi sami u sebi vidimo. Ako zaista lepo misliš o sebi, nije te briga šta će drugi misliti o tebi.


Marina je zaljubljenik u psihologiju.

Pročitajte i:

Koliko je samosvesnost važna?
Ljubav u moderno doba
Zašto nemamo sreće u ljubavi?