Reli koji je više od relija - 2. dio (80-e)

FOTO: Telegraf Topspeed

Kada sam se sredinom devedesetih godina zaljubio u Dakar reli, nisam ni pomišljao da će ta oduševljenost trajati sada već 20 godina. Teško se na nešto žargonski rečeno „navučem", ali od prvog puta, svaki početak nove godine, za mene je bio u znaku Dakar relija. Od momenta kad je rođena ideja o ovom reliju, pa sve do danas, njegov značaj u sportskom, avanturističkom i adrenalinskom smislu samo je rastao. Njegova spektakularnost, njegov šarm, gracioznost su s godinama bili sve veći.

Ideja o ovom reliju sama po sebi je u svakom smislu revolucionarna i veličanstvena. Već sam rekao da ne postoji sportski događaj koji je toliko kombinacija sporta, prirode, avanture i adrenalina kao što je Dakar reli. U sportu ne postoji tako veliki izazov kao što je Dakar. Ne postoji ni izazov koji traje toliko dugo kao ovaj reli. U istoriji sporta nije postojao sport koji zahtjeva toliko spremnosti u fizičkom i psihičkom pogledu. Niti jedan sport ne zahtjeva i ne izaziva toliko adrenalina kao Dakar, i to cijelih 15 dana direktno, na stazi, a takođe nevjerovatno uzbuđenje se među vozačima javlja danima prije starta.

Godina nastanka Dakar relija je svakako najvažnija godina u njegovoj istoriji. Događaj kao događaj u narednim godinama je samo rastao. Organizaciono i svojom masovnošću predstavljao je svake godine sve veći i značajniji planetarni događaj, ne samo sportski, nego kao događaj sam po sebi. Dakar reli je postigao veliki uspjeh i izazvao ogromnu fascinaciju već u toj svojoj prvoj godini. Sledeće godine, 1980, najveća imena u automobilskoj industriji, kao što su Jamaha, Volksvagen, BMV i Lada uzeli su učešće na reliju i imali tamo svoje predstavnike. Osim toga, broj takmičara je te godine porastao na 216, u odnosu na prvu godinu kada je učestvovalo 180 takmičara. Već 1981. godine trka privlači mase do te mjere da su sami polasci za Afriku postali predstava.

Prvi Dakar reli je počeo na Place du Trocadéro, kao i sledeći. Naredni, održani 1981. i 1982, godine počeli su na Place de la Concorde. Godine 1983, reli je prvi put prošao kroz pustinju Tenere. Ova novina u Dakar reliju donijela je novu dozu napora, avanturizma, adrenalina i izazova. Probudila je još veću uzbuđenost i snove takmičara i gledalaca. Međutim, san je za neke od takmičara bio noćna mora. Četrdeset vozača se zbog strašne pješčane oluje i smanjene vidljivosti izgubilo. Na sreću, u roku od četiri dana svi su pronađeni živi i zdravi i spašeni su.

1985_Paris_Dakar_Rally_Mitsubishi_Pajero_740x489.jpg

FOTO: http://silodrome.com

Tenere je prostor koji je toliko beživotan da nosi na neki način zastrašujući naziv „Pustinja u pustinji". Takođe, Tenere se nalazi na prostoru u Sahari koji je udaljen od mora najviše što se može biti. U ovoj pustinji, u državi Niger, koja nema izlaz na more, prostiru se okeani pješčanih dina, među kojima je i najviša dina visoka 244 m. Taj beskraj pješčanih dina prostire se prema horizontu, u naizgled beskonačnom nizu. Na istočnoj ivici pustinje Tenere nalazi se oaza u kojoj je selo Bilma, polazište karavana naroda Tuarega. Pustinja Tenere je ona česta slika na tv ekranima kad vidite pustinjski pejzaž i karavane natovarenih kamila. Tuarezi na kamilama prevaljuju 560 km s kraja na kraj pustinje, prenoseći so kojom trguju u trgovačkom centru Agadezu.

1445470734100countries_01_800.jpg

FOTO: Safariants.com

Da bi Dakar reli postao još više zanimljiv, još zahtjevniji, izazovniji za takmičare, da bi dobio neku novu dimenziju, osnivač Tjeri Sabin je 1984. godine odlučio da proširi granice. Trasa relija je te godine prolazila kroz nekoliko novih zemalja, a to su: Obala Slonovače, Gvineja, Siera Leone i Mauritanija. Broj registrovanih takmičara narastao je na 427.

Nakon dva početka trke na Place du Trocadéro, naredne 1985. godine reli je počeo u gradu Versaju. Naredna godina Dakar relija je bila crna godina u njegovoj istoriji. Tjeri Sabin, jedna pjevačica i novinar, kao i pilot poginuli su u helikopterskoj nesreći. Svi su bili u šoku. Sabin je kremiran i njegov pepeo je rasut po pustinji. Sve vezano za njegov posao i vođenje Dakar relija preuzeli su njegov otac Žilbert i Patrik Verdoj. Reli je te godine vožen, ali niko istinski, srcem, nije bio u njemu.

EU%20OM.gif

Reli je nekako preživio gubitak svog idejnog tvorca Tjeri Sabina i održan je i 1987. godine. Dakar reli je samo nastavio da raste. Žilbert Sabin je preuzeo kontrolu uz pomoć Verdoj-Metdž tima. Onda revolucionaran pomak 1988. godine. Rekord! Ove godine je broj učesnika premašio cifru od 600 takmičara. Tačno 603 vozila su krenula iz Versaja, od toga 183 motocikla, 311 automobila i 109 kamiona. Rekord se poklopio sa desetogodišnjicom postojanja Dakar relija. Te godine je skoro stotinu takmičara odustalo u ranoj fazi trke jer je trasa prve Alžirske faze El Oued bila izuzetno teška. Sledeće 1989. godine Dakar reli je ‚‚upoznao" novu zemlju - bila je to Libija.

daf_95_turbotwin_x1_photo_131647_s_1280x782.jpg

FOTO: singletrackworld.com

Osamdesete godine je definitivno obilježio konstantan rast Dakar relija, rast njegovog značaja, popularnosti kako među vozačima, tako i među sve brojnijom publikom koja je pratila reli. Novi predjeli, nove zemlje kroz koje je reli prolazio tokom osamdesetih doprinijeli su njegovoj sve većoj atraktivnosti i šarmu za mene još uvijek neprevaziđene avanture. Nažalost osamdesete godine su takođe i godine kad je na nesrećan način otišao čovjek koji je idejni tvorac jedne od najljepših i najboljih avantura koje ima planeta Zemlja.

Rodio sam se kao geograf i kao ljubitelj sporta, a kao što sam rekao već nekoliko puta, Dakar reli je nevjerovatan spoj geografije, sporta, izazova, avanturizma i adrenalina. Pustinjske oblasti kroz koje od svog početka prolazi trasa ovog relija za mene su fascinacija od malih nogu. Taj pejzaž je toliko beživotan, a toliko zanimljiv i čaroban. Ta suprotnost je nešto što daje poseban šarm svakoj pustinji.

Dakar reli je pustinjski sport. Prva asocijacija na njega je pustinja, prašina, nepregledan prostor i samo na oko jednolična prostranstva, na oko jednobojna slika. Ipak, ja koji pratim ovaj sport i koji sam oduševljen prirodom ove planete, vidim spektar boja, jer ništa na ovom svijetu nije tako obojeno kao Afrika. Nigdje nema toliko različitih nijansi kao u pustinji. Malo šta na ovom svijetu je tako tajnovito i ‚‚zaključano" kao pustinjske oblasti. Malo toga izaziva i strah i oduševljenje i radoznalost ljudi kao pustinja. Zbog toga je Dakar reli zaista poseban događaj, naročito za one koji se takmiče, ali i za nas koji smo vjerni pratioci i gledaoci ove trke.

U vječnom svijetu slavne alegorije, Mali Princ jednom je rekao: „Ono što krasi pustinju je činjenica da se negdje u njoj krije bunar“. Legendarna knjiga u kojoj je to zapisano daje se za lektiru djeci, ali njih ne pogađa previše. Tek kada ta djeca odrastu i ponovno je prime u ruku, uviđaju njezinu dubinu i vrijednost te ostaju očaravajuće obuzeti snagom te snažne metafore koju je na britak i pitak način opisao Antoine de Saint Exupery.

Ja ću reći sledeće: Ono što krasi Dakar reli od njegovog nastanka do dana današnjeg je činjenica da nikad nije bio isti kao prethodne godine, da niti jedan dan ovog relija nije isti kao prethodni, niti jedna faza nije ista. Dakar reli je potpuno nepredvidiv, promjenljiv, različit, a ‚‚isti, poseban, slobodan, samo svoj". Toliko različitosti u svakom smislu ne pruža nijedan sport na svijetu i nijedna avantura na svijetu.

Nastaviće se...

Marko je geograf, poeta, prirodnjak, ljubitelj životinja, temperamentan, sanjar, buntovnik, partizanovac


Pročitajte i:

Reli koji je vise od relija-1. dio
Perućica: čudna šuma je to
U domu prostranih dvorana