Da li je moguće studirati i čekati bebu?

FOTO: College Success for Moms

Prevela: Aleksandra Valjević

Kada je Rebeka Dauns uradila test za trudnoću u kupatilu sobe koju je delila sa cimerkama, u studentskom domu u Lidsu, usledio je vrisak nakon što je videla rezultat.

„Mislila sam da ću se onesvestiti. Uradila sam još tri testa pre toga, da bih bila sigurna. Bila sam šokirana i uplašena, jer sam bila na početku treće godine studija i još uvek me je čekala četvrta godina“, kaže ona.

Rebeka Dauns imala je 21 godinu kada je saznala da očekuje Kloi, koja sada ima pet godina i imala je sreće da su je roditelju podržali. Kada dobijete bebu to je potpuna promena u životu u bilo kom trenutku, ali kako se nositi sa trudnoćom kada samo razmišljate o tome kako da završite svoj rad, da položite završne ispite i da dobijete svoju diplomu.

_rangiranje_fakulteta_1.gif

Za neke studentkinje, trudnoća predstavlja neočekivano i otuđujuće iskustvo i one se osećaju tako da to ne mogu da podele ni sa svojim partnerom, a još manje sa roditeljima ili ličnim učiteljima.

Jedna anonimna blogerka je na sajtu za roditelje „soFeminine“ napisala: „Nedavno sam saznala da sam u osmom mesecu trudnoće. Trenutno studiram i moram da donesem mnogo odluka. Tek bi trebalo da kažem svojim roditeljima i potreban mi je neko ko razume kroz šta trenutno prolazim, neko na koga mogu da se oslonim“.

Druga je napisala: „Prošlog meseca sam napunila 20 godina i bila sam jako uzmenirena kada sam saznala da sam trudna. Stvari bi bile drugačije, da imam stalan posao, ali ja očanijčki želim da dobijem diplomu, da bih mogla da napravim nešto od svog života. Prestravljena sam mišlju da neću biti u stanju da svojoj bebi pružim sve što bih mogla da sam zaposlena“.

Prema nedavnoj studiji koju je sprovela Nacionalna unija studenata (NUS), 29% od 2.167 studentkinja sa decom, koje su bile ispitanice, ostale su u drugom stanju tokom studija.

Study_parent.jpg

FOTO: My Mum's Diary

Većina univerziteta imaju centre za podršku i pružaju smernice, kao i poverljivo savetovanje za studentkinje koje se nađu u ovakvom scenariju. Oni naglašavaju da bi same trebalo da donesu odluku da li će nastaviti sa trudnoćom i nisu ni u kakvoj obavezi da obaveste službu za savetovanje – prekid može ostati u tajnosti.

Možda će im biti potrebna potvrda od doktora da bi opravdale vreme izostajanja, ali beleška ne mora da otkrije konkretne razloge izostanka.

Ukoliko odluče da nastave sa trudnoćom, trebalo bi da obaveste svog profesora ili mentora što je pre moguće, tako da bi oni mogli da im pomognu sa planiranjem i usklađivanjem akademske godine sa datumom porođaja. U nekim slučajevima, možda je moguće da se kolege sa studijske grupe organizuju da se takvoj studentkinji pošalju sva predavanja i seminari putem email-a, kada nije u mogućnosti da dođe na čas.

Budući očevi koji su i dalje na fakultetu, takođe, imaju pravo na slobodne dane za posete doktoru i dane za rođenje deteta.

Obično studentkinje prekidaju svoje studije ili naprave godinu dana pauze (ponekad i dve), pre nego što se vrate studiranju – ali o ovome je najbolje direktno razgovarati sa svojim mentorom. Neki univerziteti mogu manje izlaziti u susret; NUS je razgovarao sa jednom ženom koja je automatski pala na ispitu kada joj je počeo porođaj, dok je drugoj zabranjeno da sedi na udobnoj stolici tokom ispita, iako je bila pred porođajem.

Rebeka Dauns, koja je tek napunila 27 godina, kaže da joj je njen Univerzitet Lids Metropoliten, izašao u susret. „Za mene nikada nije bila opcija da ne rodim dete. Moj mentor me je zaista podržavao i nikada nije nagovestio da sam napravila grešku ili nešto slično – tako da sam dobila posebne pogodnosti i bila oslobođena pisanja disertacije“ - kaže Rebeka.

Tokom osam od devet meseci trudnoće, ona je boravila u kampusu i pohađala predavanja i časove i radila je kao nastavnik u skopu svoje stručne spreme. Nakon što se rodila Kloi, Rebeka je odsustvovala tri godine, a zatim se prijavila na Mančester Metropolitan Univerzitet da bi završila poslednju godinu svojih studija i da bi se preselila bliže roditeljima.
working_mother.jpg
FOTO: Lourdes Diary

U društvenom smislu, Rebeka priznaje, da je trudnoća bila teška za nju, kao studentkinju, uprkos tome što su je prijatelji podržavali.

„Nekada bih bila jako usamljena, naročito kada bi moje cimerke izašle uveče u provod. Imala sam sreće da nisam bila bolesna tokom trudnoće, ali bilo je trenutaka kada sam želela da neko bude pored mene. Kada se beba pomerila po prvi put, osećala sam se čudno, zato što sam bila veoma uzbuđena zbog toga, ali nisam znala kome bih to mogla da kažem“, priseća se.

„Ali, iako sam bila trudna, još više sam se koncentrisala na svoje studije, zato što nisam izlazila, a nisam mogla ni da pijem alkohol. Ipak, osećala sam se posramljeno kada bih prošetala oko fakulteta sa velikim stomakom“, kazuje Rebeka.

Ovog meseca, Rebeka je postala učiteljica u osnovnoj školi. „Radila sam i deset puta više tokom ovog perioda, jer znam da moram da izdržavam Kloi“, kaže ona.

„Kloi bi došla kući iz škole i zamerila mi da sam stalno za kompjuterom, ali sada kada sam završila svoje studije, osećam da sam postigla mnogo i svi su veoma ponosni na mene“.

Ona dalje navodi kako misli da je možda napravila nekoliko grešaka, ali da ne žali zbog toga. „Kada bi se neko našao u mojoj situaciji, ja bih mu savetovala da završi svoje studije – inače neće imati temelje na kojima će stajati. Ja sam imala sreću da me je moja porodica podržala, ali morate da uradite ono što je najbolje za vas i za vašu bebu, zato što ćete morati da živite sa svojim odlukama“ - ističe Rebeka.


IZVOR: The Guardian

Aleksandra je poslovno - fanansijski savetnik i misli da se sve u životu može izraziti u procentima.