Kako video-igre utiču na vaš mozak i učenje?

Foto: Estate Agency UK

Video-igre prožimaju naše društvo i imaju veliki uticaj na naš svakodnevni život. Kako navode u The Wall Street Yournal-u, po statistici, 99% korisnika video-igara su deca, ali prosečna starost „gejmera“ je 34 godine, koji su igrali u periodu od 2000. do 2012. godine, često i do 18 sati nedeljno. Oni takođe navoe da prema nekim analizama iz 2004. godine, 11 miliona registrovanih korisnika igre World of Warcraft je zajedno potrošilo 50 milijardi sati igranja, odnosno blizu šest miliona godina.

Video-igrice: stvarnost kakva jeste

Kako navodi New York Post, američki istraživači, poput dr Pitera Vajbrava, direktora neuronauke na univerzitetu UCLA, ekrane računara nazivaju „elektronski kokain“, dok ih kineski istraživači nazivaju „digitalni heroin“. Stotine kliničkih ispitivanja dokazuju da samo gledanje u ekran, pored toga što izaziva umor i glavobolje, povećava i depresiju, nepažnju, nervozu, agresiju i vodi ka psihotičnosti, koja se pojavljuje kada onaj koji igra igricu počinje da ne razlikuje virtuelno od stvarnog. Gledanje u ekran utiče na frontalni korteks mozga koji kontroliše izvršne funkcije i impulsivno ponašanje organizma poput kokaina, koji funkcioniše na isti način.

Istrživači Univerziteta u Indijani objavili su, na sajtu pomenutog Univerziteta, da nasilne igre mogu da promene funkcionisanje mozga za samo nedelju dana igranja! Tako oslabljuju aktivnosti u delovima mozga povezanim sa emotivnom kontrolom igrača. Pored agresivnog ponašanja, nasilne igrice kod nekih podstiču i smanjeno prosocijalno (pomaganje) ponašanje.

Moderna tehnologija je hiper izazivač i tako pojačava nivo hormona dopamina, tj. neuromedijatora, koji nas nagrađuje da se osećamo dobro i koji je najviše umešan u stvaranje zavisnosti - koliko i polni odnosi. Kombinacija koncentracije i nagrađivanja jačaju nervna kola na isti način kao što vežbanje jača mišiće, s tim što igre pogađaju sistem nagrađivanja na drugačiji način za razliku od ostalih aktivnosti.

Dakle, pređeš na sledeći nivo ili pobediš u igrici - dobiješ osećaj zadovoljstva. Naravno, tu je i činjenica da neki igrači sve zapostave da bi igrali igrice i samim tim se socijalni, akademski i poslovni život urušavaju.

Pozitivna strana igranja igrica

Sa druge strane, postoji niz dobrih stvari koje utiču na vas dok ste prepušteni ovom užitku. Sve su brojnije studije koje se sprovode na univerzitetima i pokazuju da igrice pozitivno utiču na kreativnost, opažaje, donošenje odluka itd.

Neurološkinja Dafni Bavelier, u svom izlaganju na TEDx-u. tvrdi da razlike između normalnog vida i vida gejmera koji gleda u monitor 15 sati nedeljno nema! Štaviše, kaže da je dokazano da oni koji ne provode mnogo vremena ispred kompjutera imaju korektan vid, dok je igračima vid i više nego odličan. Oni prepoznaju sitne detalje u velikoj gužvi, dakle mogu pročitati sitna slova bez korišćenja pomagala.

f7d023c0b2fc038023205a8d2da80f08.jpg
Foto: Free Photos Bank

Ljudi koji igraju akcione igrice donose 25% brže odluke od drugih, jednako tačne. Takođe, ljudi koji igraju igrice poput Angry Birds ili Cut The Rope imaju bolje logičko razmišljanje i kreativne načine za rešavanje problema. Naučnici su otrkili da žene koje igraju video-igre bolje vizualizuju i mentalno manipulišu 3D predmetima iako je poznato da su toj sposobnosti po prirodi privrženiji muškarci; a to je izuzetno bitno za žene koje se bave npr. veb dizajnom.

Američko Udruženje za Planiranje (APA) je objavilo da je igrica SimCity izvršila uticaj na mnogo igrača da se ostvare u karijeri urbanog planiranja i arhitekturi. Dakle, igrice poput SimCity-ja ili Age of Empires uče nas planiranju, upravljanju resursima i logistici.

Neki naušnici tvrde da je igranje igrica slično rešavanju naučnih problema, kao student u laboratoriji i igrač mora da osmisli hipotezu. Npr. igrač mora stalno da osmišlja kombinaciju oružja i moći da bi pobedio neprijatelja, ako nešto ne funkcioniše onda igrač menja hipotezu i proba nešto drugo. Profesor edukacije Univerziteta Viskonsin-Medison, Džejms Pol Gi, u svom intervjuu za Edutopia-u, kaže da video-igre daju iskustvo koje pokreće igrača da dođe do cilja, što je od fundamentalnog značaja. Dakle, igrice nas uče indukovanom zaključivanju i testiranju hipoteza.

Strateške igrice studente mogu naučiti timskom radu, koji utiče na ocenu na skoro svim fakultetima. Posebno bitno za studente je to što nas igrice uče da budemo uporni, uče nas kako da odgovrimo na izazove, kako odgovoriti na frustracije, kako da istražimo i promislimo pre nego što postavimo ciljeve, kako da sebi postavimo dugoročne ciljeve, ali da budemo fleksibilni i brzi u menjanju taktike zbog trenutne novonastale situacije itd.

Dakle, kada se zapitate na uticaj video-igara na mozak, gledajte na to kao na uticaj vežbanja koje ima na zdravlje. Postoje loše vežbe čije korišćenje donosi štetu vašem ogranizmu, isto tako postoje veoma loša korišćenja igrica.

Ako se telo vežba u normalnim granicama, u godinama predviđenim za određenu vrstu vežbe, one i te kako mogu biti zdrave po nas i možda nam produžiti život. Isto tako neke igrice u razumnim količinama pozitivno utiču na naš mozak koji je izuzetno plastičan i prilagodljiv, utiču na vid, učenje, inteligenciju, reflekse, koncentraciju itd.

Upoznajte bolje kako igrice utiču na vas:

Izvori: Parenting Science / Gregory Linton Blog / TED / ACSD / Ordinacija.hr