Tweet
U Nemačkoj u Minhenu je u toku izložba fotografija na kojima su žene koje su preživele polivanje kiselinom.

Priredila: Nevena Gligorijević

Foto: DW

Cilj ovakve izložbe je širenje svesti o velikom problemu koji se ne tiče samo žena već I muškaraca.
Priče poput priče Nusratine iz Pakistana zabeležila je nemačka fotografkinja An-Kristine Verl.

Uradila je njen I portrete drugih žena, i oni se ovih dana mogu videti na izložbi u minhenskom Etnološkom muzeju.

Prema procenama humanitarnih organizacija, godišnje širom sveta oko 1.500 osoba (žena, ali i muškaraca) doživi istu sudbinu – polivanje kiselinom. Ne zna se tačno koliko tačno tih žrtava ima, ali se pretpostavlja da je stvaran broj daleko veći. Razlozi pri tom mogu da budu različiti.

Ovakav nemili događaj je obeležilo ove ljude za čitav život i naneo im bol, ali ih je istovremeno i osnažio i, najvažnije, oslobodio.

Postoji niz svedočenja o ovakvim zlodelima, a neophodno je da se ovakvim zločincima stane na put.

Na političarima je da promene svet.

Napad kiselinom je simboličanog karaktera. Napad žrtvama doslovno oduzima lice.
U mnogim zemljama kiselina se može kupiti u najobičnijim prodavnicama i lako je dostupna.

Kiselina koju počinioci polivaju po telu žrtve prodire kroz kožu sve do kostiju, uništava lice, nos, uši… Mnoge žrtve gube i vid. Trinaest od sto pacijenata ne uspeva da preživi napad. Oni koji prežive, osuđeni su na večni bol jer kiselina i dalje napada i deli ćelije u telu.

„U Bangladešu jedna flašica košta oko 12 centi“, kaže Astrid Braht iz organizacije za zaštitu ljudskih prava „Terre des Femmes“. Otkako je prodaja kiseline stavljena pod kontrolu 2002. godine, smanjio se i broj napada, odnosno, žrtava. Uprkos tome, samo ove godine u Bangladešu je prijavljeno 26 takvih slučajeva. Ostaje pitanje, ko može da promeni svet i svest?

Porodične torture

„Moja svekrva i svekar kao i ostatak suprugove porodice često mojoj deci pokazuju moje fotografije govoreći im da im se majka pretvorila u čudovište“, kaže Nusrat. Na nju su nasrtali jedan za drugim. Prvo ju je njen suprug polio kiselinom, a kada je nekako uspela da pobegne iz sobe, napao ju je i dever. „Odeća mi je spala sa tela, celo telo je gorelo“, priča Nusrat, mlada Pakistanka. Nakon napada, pet meseci je provela u bolnici. Njeno lice i danas je puno dubokih ožiljaka.

„Ja sam se udala u jednu veliku porodicu. Zauzvrat je moj brat trebalo da oženi moju zaovu. Ali ja sam mu pomogla da oženi onu koju je on zapravo želeo. Zato su me napali“, objašnjava Nusrat, žrtva porodičnog sukoba.


Tu je i fotografija i priča Flavije iz Ugande koja do danas nije uspela da sazna ko ju je pre pet godina napao. „Većina je uverena da je to bio moj bivši dečko, ali nemam dokaze za to. Tu osobu bih želela da pitam samo jedno: šta sam ti uradila“, kaže Flavija.

I muškarci su žrtve

Najčešće zbog poslovnog uspeha ili žene u Ugandi stradaju muškarci. Oko 45 odsto žrtava od ukupnog broja su muškarci.

Velikom snagom do novog života

Iako zvuči prilično teško i zastrašujuće, izložba u Etnološkom muzeju to svakako nije.
„Mislim da su se delimično oslobodile raznih atributa koje zapravo svaka žena, ako želi da bude prihvaćena u društvu, mora da ima. Sada su slobodnije i mogu da kažu: sad sam ja na redu! Neverovatno je videti na koji način te žene koračaju u budućnost i koliko poverenja imaju u život“, kaže Verl.

„Iza tih priča o ženama koje su na prvi pogled vrlo slabe i nevidljive za društvo, ipak stoji jedna veoma velika snaga“, kaže Verl. Ona još kaže da su joj mnoge žene rekle da se danas osećaju snažnije nego pre, da su usredsređene i da bolje osećaju same sebe. Dok su nekada bile samo vlasništvo ili dodatak suprugu, danas mogu bolje da se izbore same za sebe. To je ogroman pomak u društvenoj svesti žena žrtve nasilja.

Flavija se, razumljivo, godinama krila kod kuće i živela u potpunoj izolaciji. Izolacija je trajala sve dok je prijatelj nije jedne večeri poveo na ples. „U početku sam se i tamo krila i samo posmatrala druge. Postepeno sam upoznavala nove ljude koji su sa mnom plesali. Vremenom sam naučila da i sama dobro plešem salsu“, kaže Flavija.

I Nusrat je nakon velikog broja operacija obezbeđenih preko humanitarnih organizacija upoznala ostale žene koje su doživele isto što i ona. Njena deca su je sve vreme podržavala i bila uz nju. „Tešila su me govoreći mi da ću jednom opet biti kao pre“, kaže Nusrat. Neke od ovih žena su od kiseline toliko nastradale da su izgubile vid, ili čak nisu mogle da pomeraju ruke, niti da se same hrane.

„Kada sam njih videla, osetila sam beskrajnu zahvalnost zbog toga što mogu da jedem sama i da gledam svet oko sebe, da mogu sama da se brinem o sebi. Život koji mi je Bog poklonio je predivan“, kaže Nusrat. Ona danas radi u jednom kozmetičkom salonu i kaže da više ne oseća nikakav strah!

Izvor: DW


Nevena je zaljubljenik u umetnost i vodiće vas stazama kulture i hedonizma!

***

Ovaj tekst je nastao našom željom da mladi, koji imaju šta da kažu i doprinesu informisanosti i edukaciji naše omladine, prenesu svoje ideje i saznanja. Ukoliko želiš da i ti budeš član našeg mladog tima i doprineseš razvoju naših ambicija, tvoje ideje su nam dobrodošle! CV i jedan tekst pošalji na [email protected] uz Cc na [email protected], sa naznakom "Prijava / novinar". Otvoreno za sve od 15 do 35 godina. Prijem novih novinara vršimo do svakog prvog dana u mesecu.


Želim povremeno da dobijam mejlove od portala o vestima, najnovijim konkursima i aktivnostima OVDE

Odricanje od odgovornosti

Tweet
Komentari