Tweet
Vratićemo se na kratko u prošlost, vreme kada nije bilo televizije i interneta, već samo po neki radio prijemnik, ali i to je bila privilegija. U kafanama, mestima gde se čovek opusti, raduje, leči tugu i prolaznu mladost, kao čuveni Mitke iz Stankovićeve „Koštane“ slušao se glas najlepših kafanskih pesama. Iako smo daleko od tog vremena neke su nestajale, a druge su se rađale, odabrali smo pet kafanskih pesama uz koje se peva, razbijaju se čaše, igra po stolovima i kidaju se žice istrumenata.

Autor: Marko Mirković

1.„Aj ruse kose, curo imaš“ - svi se mi dobro sećamo kafanske narodne pesme koja kroz dijalog momka i devojke pokazuje koliko je momak zadivljen njenom lepotom, da je pita da li joj je žao da neko tu lepotu dodiruje, a devojka mu mudro odgovara da kad bi joj bilo žao lepote, nikada ne bi dozvolila da on mrsi njene kose i ljubi njene usne. Pesma se i danas često peva u južnom delu Srbije, ali sa malo izmenjenim rečima i u našem regionu. To je podstaklo Bugarku Adelu Pevu da istraži poreklo ove pesme i snimi dokumentarni film „Čija je ovo pesma“.
U regionu je svako tvrdio da pesma potiče baš iz njegovog kraja.
Do kakvog zaključka je autorka došla možete saznati u ovom dokumentarcu, dok uživate u čarima južne melodije nezaboravnog glasa Vasilije Radojčić.

2.„Dimitrijo, sine mitre“ - pesmu su pevali i Vasilija, Ceca i grupa Galija, ali je nekako najlepša kada se čuje u kafani, jer je njena autorka pesmu namenila za sve nesrećne u životu. Pesma je vezana za istiniti događaj, o Dimitriju koji nije mogao da ima svoju decu, pa je njegova žena dete začela sa drugim, što je on saznao tek nakon njene smrti. Pesmu je napisala Stana Avramović Karaminga, ali je dugo krila i dopunjavala.
Istraživači pišu da se i na njenom poslednjem ispraćaju čulo ono kafansko „Dimitrijo, sine Mitre, majkina budalo“.

3.„Lela Vranjanka“ - pesma koja se često može čuti po svadbama, ali i kafanama inspirisana je lepotom devojke Jelene Đorđević, a napisao ju je kompozitor Dragan Toković. U svoje vreme pesma je pripisana Staniši Stošiću koji ju je nezaboravno izveo, i postala je deo vranjanske istorije i folklora.

4.„Kafana je moja sudbina“ u samom nazivu pesme Toma Zdravković nam kaže da je pesma njegova autobiografija. Oni koji su ga poznavali govorili su da je Toma u kafani provodio i dane i noći.

Kafana je bila njegova sudbina, gde je lečio tugu i trošio zarađeni novac. Svi su voleli da ga slušaju, a posebno oni čija je životna sudbina da svaki dan odlaze u kafanu. A neretko muževi iz kafane ženama poručuju: „Kafana je moja istina, ženo jedina“.

5.Oni koji vole mirnije kafanske pesme, zvuk violine i gitare, odlučiće se sigurno za pesme Zvonka Bogdana. Bilo koju pesmu da odaberu, proveseliće se i doživeće je na svoj način. Svetlana Bojković, naša poznata glumica, jednom je rekla da najviše u kafani voli „Ko te ima, taj te nema“. Odabrali smo je, jer pesmu nije napisao Zvonko Bogdan, ali ju je emotivno otpevao. Pesma je delo kompozitora Baneta Krstića iz grupe „Garavi sokak“, i on ju je otpevao u svojoj verziji, ali je publici najviše za srce prirasla kad je izvodi Zvonko Bogdan, majstor balada i kafanske melanholije.

Foto: muzika-balkana.blogspot.com

Marko, večiti borac za kreativnu slobodu reči i folklorne tradicije.

Ovaj tekst je nastao kao projektni zadatak u okviru kursa Web novinarstvo .

Tweet
Komentari