
Autor: Tamara Micković
Foto: Popularresistance
Malo se zna Benksijevom identitetu. Sigurno znamo da je potekao iz Bristola, dok se čak i o njegovom imenu spekuliše, pa tako u medijima možemo naći razne varijante: Robin Benks, Robert Benks, Robin Ganingam i slično. Ni jedna od varijanti nije potvrđena. Čak ni 2013. kada je navodno njujorška policija privela Benksija zbog vandalizma. O tome koliko Benksi dobro krije svoj identitet, govori i slučaj da je nepoznata osoba 2011. pokušala da na i-beju proda njegovo pravo ime (napisano na cedulji), a cena je bila više od tri i po hiljade dolara.
Magazin Tajm je uvrstio Benksija u listu najuticajnijih ljudi 2010. godine, rame uz rame sa Stivom Džobsom i Barakom Obamom. Njegova dela kupuju holivudske zvezde za basnoslovne cifre. Ono što je neobično u celoj priči je što se grafiti u mnogim zemljama i dalje smatraju za dela vandala, a u najboljem slučaju društvo pomirljivo posmatra klince iz kraja koji se likovno izražavaju po fasadama zgrada. Iako su grafiti još u antici bili jedno od sredstava izražavanja javnog mnjenja, do danas se u velikoj meri na njih ne gleda sa preteranom naklonošću. Postavlja se pitanje kako je onda jedan crtač grafita dospeo do Metropoliten muzeja?
FOTO: Wikimedia
Benksi je devedesetih godina, kada je počeo da se bavi grafitima, vodio stalnu trku sa vremenom zbog policije koja se starala da bristolski zidovi ostanu u svom izvornom stanju. Iz tog razloga je počeo da se bavi tehnikom stencil (trafaret) koja podrazumeva pravljenje šablona od kartona ili papira, preko koga se za vrlo kratko vreme može preći sprejom. Najpre je na delove koje je crtao počeo da dodaje detalje za koje je prethodno pripremao šablone. Kroz radove je kritikovao konzumerističko, kapitalističko društvo, a neki od njegovih radova su postali simboli popularne kulture poslednijih godina.
2004. godine Benksi je odštampao seriju novčanica od 10 funti ali je zamenio lice kraljice Elizabete licem princeze Dajane i natpis „Bank of England“ je promenio u „Benksy of England“. Iako je više nego očigledno da je u pitanju lažni novac, Benksi jeimao problem zbog ove epizode koja je protumačena kao pokušaj falsifikovanja jer je više osoba pokušalo da ovaj novac koristi za kupovinu.
2003. godine Benksi postavlja samoinicijativno svoje radove u mnoge poznate muzeje, pa čak i u Luvr. Neke od njegovih intervencija na poznatim slikama i doprinele stvaranju prepoznatljivog buntovničkog imidža, koji je postao poznat pod imenom „gerila grafit“. Primeri su Mona Liza sa smajlijem, intervencija na Vorholovom portretu Merilin Monro, kolica za market na Moneovim ljiljanima i mnoge druge. Postavljanje radova u muzeje poput Metropoliten muzeja u Nju Jorku, Britanskog muzeja u Londonu ili Luvra predstavlja jasnu poruku elitističke umetnosti i dovodi u pitanje autoritete pa i samu svrhu i namenu umetnosti. Na taj način Benksi pokazuje svoj razvojni put od buntovnog mladića koji „bombarduje“ zidove u kraju – do pravog konceptualnog umetnika!
Foto: Graffart
Ubrzo su zidovi postali preuski za ideje ovog umetnika, pa se on više ne ograničava na grafite: koristi najrazličitije načine da bi publici preneo svoje ideje. Jedna od najpoznatijih je prelomljena telefonska govornica koju je 2006. postavio u centar Londona. Crvene, rustične govornice, koje su jedan od prepoznatljivih simbola Londona. Benksijeva govornica je oborena, sa zabijenim budakom na sredini i crvenom bojom koja treba da simulira krv govornice. Vlasti su ubrzo uklonile govornicu, ali je britanska vodeća telekomunikaciona kompanija postavila govornicu u svoju zgradu kao simbol modernizacije telekomunikacija.
Nakon pokazanog uspeha u privlačenju pažnje javnosti na svoju uličnu umetnost, snimio je i dokumentarni film „Izlaz kroz prodavnicu poklona“. 2010. je Udruženje vašingtonskih filmskih kritičara ovaj film nagradilo za najbolji dokumentarni film.
Na Benksijevom oficijelnom sajtu je moguće pogledati i skinuti radove u visokoj rezoluciji bez naplate. Po rečima umetnika, tek sada kada je internet dostupan većini čovečanstva umetnost prestaje da bude buržoaska i elitistička, jer zaista svako sa dobrom idejom i pristupom internetu ima mogućnost da se afirmiše kao umetnik. Uprkos tome što cene njegovih radova postaju sve veće i veće, Benksi i dalje pamti svoje početke i odakle potiče, pa ima sjajne gestove, kao što je, na primer, njegovo prodavanje radova za 60 dolara na ulici. Ovi radovi se inače prodaju za stotine hiljada evra na aukcijama!
Novinar Maks Foster je skovao termin „Benksijev efekat“ kojim opisuje značaj Benksijevog uspeha za popularizaciju ulične umetnosti. Benksija u tom smislu možemo posmatrati kao Robina Huda umetnosti, koji je umetnost oteo od društvene elite i vratio je običnom čoveku.
Tamara nikada ne pokušava da opiše sebe u jednoj rečenici kao što je ova.
Pročitajte i:
Na današnji dan: Luvr otvoren za javnost
Ekscentrične navike osam velikih pisaca
Marija: Izdvojte se iz mase diplomiranih
***
Ovaj tekst nastao je našom željom da stvorimo alternativni veb prostor za mlade gde mogu da pišu o onim temama koje smatraju važnim, iskreno i bez ograničenja! Ukoliko želiš da i ti budeš član našeg mladog tima tvoje ideje su dobrodošle! CV i jedan tekst pošalji na [email protected] uz Cc na [email protected], sa naznakom "Prijava / novinar". Otvoreno za sve od 15 do 35 godina. Prijem novih novinara vršimo do svakog prvog dana u mesecu.
Želim povremeno da dobijam mejlove od portala o vestima, najnovijim konkursima i aktivnostima OVDE
