Ima nekih građevina, pored kojih svakodnevno prođemo, a one nam se sramežljivo (ili ne) nasmeše i željne pažnje, zamole za makar jedan pogled. I ima nas, koji to umemo da prepoznamo.

Autor: Lorelaj
FOTO: Opusteno
Došavši u Beograd na studije, suočila sam se sa apsolutnom promenom života. Novi krevet, nova soba, nove ulice, prevoz, nova lica - sve je to uticalo na promenu mojih navika i ponašanje. Ima neki šmek ovaj grad! - mislila sam se, vraćajući se sa prvih predavanja, glave pune nekih novih imena i informacija. Svakoga dana, vozeći se istim prevozom od i do fakulteta, upoznavala sam nove ulice, autobuske trase, zgrade. No, kao veliki sanjar, nisam mogla da, eto tako, ne pogledavši ih, prođem kraj njih, ne upoznajući se sa bojama, koje nose. Sa njihovom dušom, zapravo. Jedan od omiljenih pogleda, kroz zaprljano staklo 56ice, bio je onaj, koji sam upoznala prošavši Sajmište. Velelepna zgrada, u obliku ćiriličnog slova P, svojom autentičnom građom, ali i nekom čudnom mistikom, koju sa sobom nosi, zasenila me je i pred mene postavila veliki znak pitanja. Mada sam se kasnije nešto bolje upoznala sa istorijom iste, znak pitanja i dalje ne bledi, ona posebnost i mistika su njen sastavni deo, čini se, ogoljeni jedino pred svojim tvorcem. Mi, obični prolaznici, tu smo da se divimo (ili ne) i pitamo. Zauvek.
Zgrada BIGZ –a, u Beogradu, jedno je od najvećih arhitektonskih ostvarenja jugoslovenske moderne. Izgrađena je po nacrtima arhitekte Dragiše Brašovana 1937. godine, u obliku ćiriličnog slova P, nalik na štamparsku mašinu, kao Državna štamparija. Zašitni znak BIGZ – a bila je džepna knjiga, štampana u 10 000 primeraka. Prednjačili su u štampanju filozofske literature, ali i lektira, romana i školskih udžbenika. Kao takav grafički gigant, BIGZ je zapošljavao nešto više od 3000 ljudi! Do devedesetih, kada je polako prepuštana nemaru, ovo je bila najveća štamparija na Balkanu.
FOTO: Beobuild
Godine ratova i lošeg državnog uređenja, ostavile su ožiljke i ovom delu Senjaka. Zgrada je privatizovana i vremenom polako deljena na firme, sve manje se baveći prvobitnom delatnošću – štampanjem, a pružajući ruke nekim novim ljudima i njihovim tvorevinama. Zapravo, BIGZ je danas jedan od najvećih neformalnih kulturnih centara, koji broji više stotina bendova, koji koriste prostorije ove sedmospratnice, za stvaranje nekih od najpoznatijih muzičkih dela. Na 25.000 upotrebljivih metara kvadratnih zgrade, nalaze se štamparije, skladišta, kancelarije, muzički studiji, likovni ateljei, zanatske i umetničke radionice, škola kapuere, radio-stanica, kulturni centar, cirkus, klubovi. Muzičari BIGZ – a povremeno organizuju niz muzičkih manifestacija, festivala i koncerata.
BIGZ nije mrtav, samo spava. Zapravo, nekadašnji grafički gigant, mada zapao u rasulo i na trenutak se upokojio, vremenom je oživeo, udahnuvši neki novi, umnogome drugačiji život. I mada na prvi pogled trošna i stara, zgrada BIGZ- a odiše mladošću nekih novih umetničkih duša, koje svakodnevno koračaju spletom hodnika i stepenica sedmospratnice, uspavane u grafičkom, ali budne u nekom novom, pre svega muzičkom ruhu.
FOTO: Dodirnime
I danas, godinu dana nakon početka nekog drugačijeg života, prolazim svakodnevno ovuda. I dalje sa istim ushićenjem, istom iskrom u očima, pozdravljam ovu velelepnost, duboko uverena da će još dugo živeti, postavljati znak pitanja pred generacije koje su pred nama. Pogledajte po kad-kad na tu stranu, probudite ono sanjarsko u sebi – prihvatite izazov.
P.S. Javite mi, možda baš vama pođe za rukom da otklonite ovaj mistični veo.
***
Volite da pišete u slobodno vreme? Želite da vidite svoje tekstove na portalu iSerbia? Nije potrebno iskustvo, već samo želja i ideje! CV i jedan tekst pošaljite na [email protected], sa naznakom "Prijava / novinar". Otvoreno za sve od 15 do 35 godina Prijem novih dopisnika vrši se najkasnije svakog prvog dana u mesecu.
Želim povremeno da dobijam mejlove od portala o vestima, najnovijim konkursima i aktivnostima OVDE