Doboj: Milenina štamparija u malom prstu

Od prvog naučenog slova ,,A'' u prvom razredu Osnovne škole u Doboju, Milena Ðukić počela je da se izdvaja. Njen rukopis ostavljao bi učiteljicu bez riječi, a svi đaci nastojali su da budu Milena kad god bi za zadaću imali vježbanje slova. Da li je tajna bila u olovci, uvijek perfektno naoštrenoj, njenom načinu sjedenja na času ili pak nečemu trećem, nijedan učenik to dugo nije mogao da razumije. No, Milena nije imala magičnu svesku ili olovke, niti je i sama znala da je njen rukopis poseban. Nije dala da je pohvale vinu u oblake. Ona je stajala čvrsto na tlu i istinski vjerovala da ona samo piše svoje zadaće kao i sve druge djevojčice iz klupa. Njena slova nikada nisu prelazila linije u svesci, ni milimetar, niti je iko ikada mogao da vidi ijednu mrlju na njenom papiru. Čak i kad je brzo pisala, sve je izgledalo potpuno isto. Perfekcija. Slova kao da su mirisala na štampariju, iako su pisana grafitnom olovkom. A ona pisana, vezla je tako da bi bila idealan pripadnik Resavske škole, da je kojim slučajem živjela u 15. vijeku.

Nešto kasnije, država organizuje takmičenje za najljepši rukopis. Nastavnici bez dileme znaju čija će slova sa ponosom poslati na takmicenje da predstave ovu dobojsku školu. Milena ni tada nije bila za tu ideju jer ni u čemu nije voljela da se ističe. Uprkos njenoj skromnosti, njen talenat iskakao je sam iz okvira uobičajenosti. Sveska joj biva poslata, a nedugo potom stižu i rezultati. Milena osvaja drugo mjesto u državi. Prvo mjesto osvajaju sestre bliznakinje koje su poslale posebnu svesku u kojoj su crtale slova. Ako uzmemo u obzir da su Mileninu običnu svesku iz biologije poslali nastavnici, možda time želimo da naglasimo da je Milena mogla zauzeti i prvo mjesto. Dugo se o tome pričalo. ,,Zašto drugo mjesto? Kako je moguće?'' Nju ni to nije mnogo doticalo.

Milena svoj talenat istinski prepoznaje tek u Gimnaziji kada postaje dežurni krasnopisac. Pismeni radovi iz jezika, iz kojih nikad nije imala niti jednu grešku, izgledaju kao seminarski radovi kucani na pisaćoj mašini. Profesori nisu mogli da se načude perfekcionizmu ove učenice. Generacije ne pamte ,,ovakav slučaj''. Milenina sveska bila je prestiž za učenike koji nisu hvatali bilješke na času. Nije svako mogao da uzme njenu svesku i uči iz nje. ,,Ko prije djevojci, njemu djevojka.''

Nije rukopis jedina stvar koja krasi sićušnu Milenicu. Njen rukopis bio je samo simbol njene ličnosti. Perfekcionizam. Skoro bez grešaka u učenju, radu, prijateljstvu...

Vrijedna i precizna, odlikovana svojim talentom, nakon završene Gimnazije ,,Jovan Dučić" u Doboju, Milena je danas uspješan student Arhitektonskog fakulteta u Beogradu.

***

POSTANI DOPISNIK! Ukoliko i ti želiš da postaneš dopisnik i pišeš o mladima iz svog kraja, prijavi se popunjavanjem kratkog formulara. Više informacija i link ka formularu ovde. Nije neophodno prethodno iskustvo, već isključivo entuzijzam i želja da se dobar glas o tvom kraju daleko čuje! Otvoreno za sve mlade od 15 - 35 godina.

Odricanje od odgovornosti