Tweet
Jedan imaginarni razgovor sa ne tako imaginarnim rođakom. Kako se boriti protiv veličanja osrednjosti, niskog stepena samosvesti i samokritičnosti u vreme kada je ono samo sebi teško.

Autor: Nevena Gligorijević

FOTO: WALLPATH

,,Šta će meni, rođače, kultura?“, sad ću da ti kažem, ROĐAČE!

Pod parolom da narod nema ’leba da jede, stoga ne može da se zamlaćuje kulturom, kultura i umetnost su trinaesto prase u budžetu Srbije. Koren problema se možda nalazi baš ovde.

Naime, ako obrazovanje nečemu treba da služi, onda je tu da nauči male ljude da misle i da kad postanu veliki ljudi tu sposobnost mišljenja i kritičkog sagledavanja sebe i sveta primene. Tu smo zastali.

Primećujem da se stalno veliča mediokritet, veličaju se osrednje sposobnosti i učenici se uljuljkuju, a ne motivišu. Kao i uvek, svaka čast izuzecima. Ne opravdavam nastavnike i profesore, ali možda je to zbog poljuljanog ugleda i teških egzistencijalnih problema koje imaju usled niskih primanja, pa i sami idu linijom manjeg otpora.

Priča se dalje nastavlja kada se ti mladi ljudi sele u srednje škole. Nisu naučeni da se od njih očekuje više, već koliko mogu da pruže. Dvojka, trojka, nekadašnji vukovci, ma mani, teška je srednja! U srednjoj im drugi pišu sastave, jer ,,dete, zaboga, ne ume! Šta će! Daj da mu platim te časove, samo neka ima dvojku’’. Neću da govorim uopšte o maniji uzimanja privatnih časova, jer: ,,Nastavnici ništa ne znaju“. Uzimanje časova matematike, hemije, fizike, istorije, biologije, srpskog... I tako u nedogled.

Stvorili ste mladog čoveka koji ne misli svojom glavom, jer očekuje da će plaćanjem neke osobe dobiti sažvakano, skraćeno, koncizno, jasno i približeno njemu, malom caru! Mali car se čini velikim dolazeći kući umoran sa privatnog časa, jer je, zaboga, učio. Roditelji imaju razumevanja za sve dečije hirove, želje, snove, jer teško je vreme i žele da zaštite svoju decu od teškog vremena. Sad se vraćamo na početak.

Znanja stečena radi ocene i zaboravljena nakon izlaska iz učionice su beskorisna i besmislena.

Prvi susret sa različitim kulturama, kulturom uopšte i umetnošću dešava se upravo u školskoj klupi. Učenjem i usvajanjem znanja iz različitih predmeta, mladi čovek treba da stekne prve pojmove o svetu oko sebe. Učenjem jezika susreće se sa drugačijom kulturom, bavljenjem književnosti može da nauči dosta o mitologiji, o psihologiji čoveka, može da upozna različite predele, biva podstaknut da razvija maštu.Matematika nas uči da mislimo, rešavamo probleme, pronalazimo rešenja...

Dakle, sa završetkom školovanja trebalo bi da imamo osobu koja je spremna za život. To je osoba koja ume da govori barem jedan jezik, koliko-toliko, koja ume da analizira i vrši sintezu informacija, koja ume da razgraniči dobro od lošeg, kič i šund od stila, koja ume da zapaža u manjoj ili većoj meri, koja ume da tumači pojave oko sebe.

To je osoba koja poznaje i oseća poštovanje. Poštuje nauku, kulturu i umetnost, jer su je osposobile za život, poštuje druge kulture, jer su podjednako važne kao i njena, poštuje druge ljude, jer su jednako vredni kao i ona sama.



Setimo se rođaka sa početka. I svih ostalih rođaka. Iz teretane. I sa lancima okovratnicima. I onih koji slušaju Ivana Gavrilovića. I gledaju rijaliti. I onih ’’likuša’’ koje crtaju obrve. I svih onih koji moraju da imaju ajproizvod, jer moraju. I svih onih ljudi koji su glasali za fikuse, koji krive države, jer im je u životu loše, setimo se svih ljudi koji ne prihvataju sopstvenu krivicu, setimo se lopova, lažova, manipulatora, setimo se plaćenih diploma, setimo se kupljenih sertifikata, setimo se ovogodišnjeg kandidata za gradonačelnika Leskovca. Setimo se i probajmo to da ne zaboravimo.

Ove pojave su proizvod zapostavljenog obrazovanja, zapostavljene i skrajnute kulture i umetnosti. Često su oni koje vidimo na televiziji ili o kojima nam novine podmeću pod nos tekstove, ljudi koji su se laktanjem ’’probili’’ i koji, nažalost, imaju reč.

Te silne gole devojke stalno imaju nešto da kažu i onda svi u glas viknu da dotične nemaju škole! E, zato je važno biti kulturno prosvećena i obrazovana osoba! Nikakav medijski prostor ne bi dobile persone čudnih karakteristika da prosvećeni ljudi sede u foteljama urednika programa.

Dalje, nijedna devojčica ne bi mogla da poželi da se poistoveti sa raznim Soranijama, jer zna da ona nema apsolutno nikakvih kvaliteta! Nijedan dečak ne bi poželeo da pije preparate kako bi imao mišiće, jer je taj dečak naučio da to nije zdravo za srce, na času biologije, gle čuda, u školi.

Ali, naravno, valjda smo i mi na početku boljeg puta. Za sam početak tog našeg puta primetila bih da ne gledamo više ,,Rane`` nego ,,Montevideo, Bog te video``. I taj film nosi jednu divnu pouku: biti deo tima je čast, poštuj svoje saigrače, ceni šansu koju ti život, ponekad, samo jednom pruži. Možda će ova generacija dece, koja gleda ovaj film sa divljenjem, imati više poštovanja prema sebi.

I ne treba sada stati.
Sad treba raditi na što kvalitetnijem obrazovanju, na modernim pristupima u nastavi, ali ne zapustiti proverene metode rada. Sad treba što više približiti mladim ljudima kulturu, učiniti je dostupnijom, ne dalekom i mermerno hladnom. Sad treba obrazovati mlade ljude o istoriji i umetnosti, jer će ih to obrazovanje učiniti humanijim i boljim ljudima koji će sutra voditi našu državu i na kojima će naš svet ostati.

A onda... A onda ćemo, moj rođače, imati ’leba da jedemo. Tada ćemo imati vođe koje nisu potekle iz Domanovićeve priče, slepce koji ne znaju kuda su pošli ali su voljni da vode narod. Videćemo vođe koje imaju poštovanja prema svojoj zemlji i prema svom narodu, prave patriote koji vole svoju zemlju beskrajno i cene njenu umetnost i kulturu kao nešto što je njen identitet. To će biti naše zlatno žito bez kukolja.


Nevena je zaljubljenik u umetnost i vodiće vas stazama kulture i hedonizma!

***

Ovaj tekst nastao je našom željom da stvorimo alternativni veb prostor za mlade gde mogu da pišu o onim temama koje smatraju važnim, iskreno i bez ograničenja! Ukoliko želiš da i ti budeš član našeg mladog tima tvoje ideje su dobrodošle! CV i jedan tekst pošalji na [email protected] uz Cc na [email protected], sa naznakom "Prijava / novinar". Otvoreno za sve od 15 do 35 godina. Prijem novih novinara vršimo do svakog prvog dana u mesecu.


Želim povremeno da dobijam mejlove od portala o vestima, najnovijim konkursima i aktivnostima OVDE

Odricanje od odgovornosti

Tweet
Komentari

VESTI