Marija: Izdvojte se iz mase diplomiranih

FOTO: Privatna arhiva

Iako ima samo 24 godine, rođena Vrščanka, Marija Mitrovanov svojim trudom, radom i predanošću uspela je da postigne mnogo toga. Prošle godine je diplomirala filozofiju na Filozofskom fakultetu u Beogradu i upisala master studije istog smera. Na portalu iSerbia je za prvih devet meseci rada kao novinar i kolumnista uspela da postane urednik vesti, zatim glavni i odgovorni urednik portala i asistent na mnogim projektima, da bi danas, pored svega toga, bila i direktorka portala.

O tome koja je formula njenog uspeha, kako sarađuje sa svojim saradnicima, šta možemo da očekujemo u narednom periodu i otkud jedan filozof u sferi novinarstva, Marija nam otkriva u narednim redovima.

Prošle godine si završila osnovne studije filozofije i upisala master studije istog smera. Šta je to što te je privuklo filozofiji, kao nauci, i da li sebe vidiš u svojoj struci?

Oduvek sam želela da se bavim nečim što mene lično ispunjava, a ne što mi samo donosi zaradu, a da meni, kao ličnosti, ne omogućava da se razvijam. Tako sam prvo razmatrala psihologiju, kao nauku koja se bavi psihom, razlozima za postupanje, onim što nas oblikuje. Potom sam, u svim tim razmišljanjima, uvidela da sam prevazišla psihologiju i otkrila sam filozofiju, koja ide toliko široko da može da zađe u bilo koju zamislivu sferu. Fascinirala me je ideja o nauci koja može stvari da posmatra iz šire perspektive, a da se ne izgubi, koja će da me navede na relevantna pitanja, koja nekad govore više od stotinu odgovora. Tako sam 2010. godine upisala filozofiju, a da opet biram, ponovo bih isto uradila, jer nijedna druga nauka mi ne pruža potpuno zadovoljenje radoznalosti. Dok sam bila na osnovnim studijama, nikad nisam osećala da spremam ispit kao takav, već sam čitajući tekst istraživala neko naučno polje, davala sam filozofu priliku da me ubedi, a nije da mu se svojim protivargumentima, zapisanim na marginama, nisam protivila! Ne posmatrajući studiranje filozofije kao obavezu, već kao nešto što me ispunjava, uspela sam da diplomiram u roku. Čak i kada je bilo naporno, obimno i psihički teško nešto da postignem, upornost i radoznalost su me gurale, a onda sam uvidela i da definitivno nisam zalutala i da ne treba tu da se zadržim, pa sam upisala master studije. Sebe vidim u svojoj struci i to bukvalno mislim. Lepo je raditi u nekom institutu ili pri fakultetu, završiti doktorske studije (ovo poslednje sam sebi obećala da ću kad-tad i uraditi), ali ja nisam osoba koja živi oslanjajući se na jednu zacrtanu poziciju. To uvek može da se izjalovi, jer ne zavisi uvek sve od nas. Međutim, sa filozofijom je dobra stvar što šta god da radim, ja, zapravo, radim u struci. Kao urednik, ja tekstove posmatram iz filozofske perspektive, uviđam da li relevantno govore o temi, kao direktor portala ja razgraničavam bitno od nebitnog, argumentujem, brzo razmišljam i povezujem, brzo uviđam potencijalnu ili aktuelnu problematiku itd. Biti filozof danas, korisno je za većinu zanimanja.

Tokom studija bavila si se filozofijom religije i u svom diplomskom radu si razmatrala argument za postojanje Boga. Zašto si odlučila da se baviš ovom tematikom i šta je to sledeće čemu ćeš posvetiti svoje vreme?

Filozofija religije je u toku osnovnih studija bila jedina sa kojom nisam mogla da se izborim i da kažem: „Ubeđena sam“ ili „Ovo je pogrešno zbog toga i toga i nema dalje“. Kao jedna apstraktna tema, ova problematika je bila imuna na sve argumente i za i protiv, jer je vrlo lako mogao da se ponudi protivargument, te da neki konkretan argument za postojanje Boga bude ne neuverljiv, nego naivan. Nisam ja zalazila u to da li Bog postoji ili ne. Čak i ako pokažem da neki konkretan argument za njegovo postojanje nije ubedljiv, to ne znači da Bog ne postoji, već samo da taj argument nije dovoljno dobar. Moja interesovanja su se zadržala na ubedljivosti argumenata, ali to sada nije toliko filozofija religije, već skepticizam, čemu planiram da posvetim master rad. Koliko možemo da budemo sigurni u svoje znanje, šta ako jedna relevantna činjenica pokaže da ono što smo mislili da je tačno, zapravo nije itd. su veoma interesantna misaona pitanja i jedva čekam da razradim tu tematiku.

Tvoje polje interesovanja je raznovrsno. Dugi niz godina si pohađala kurseve stranih jezika i one iz oblasti računarskih programa, trenirala si džez balet, tenis i odbojku. Šta je to što si najbolje „pokupila“ iz svih ovih oblasti i da li postoji nešto što već dugo želiš da naučiš, a nikako da se posvetiš tome?

FOTO: Privatna arhiva

marija2.jpgSve ove stvari koje si naveo sam pohađala kada sam bila dosta mlađa, da ne kažem mala. Moja porodica je tokom mog detinjstva insistirala na tome da što više naučim i mnogo su ulagali u mene, na čemu sam im posebno zahvalna. Ne samo što sam dosta toga naučila, zdravije živela, bila sklonjena sa ulice i imala veoma kvalitetno detinjstvo, već sam stekla radne navike i razvila tu potrebu da stalno radim na sebi i da se usavršavam, što mi baš danas mnogo znači. Svet se ubrzano menja i nešto što je juče bio posao iz snova, danas više nije. Potrebne su neke nove veštine i nova saznanja. Tako i otkrivam neke nove stvari koje nalazim izazovnim, a to su preduzetništvo, internet marketing, vođenje tima, a za te stvari su potrebna neka znanja i veštine koje želim da razvijem da bih bila što bolja. Što se tiče hobija, uvek su mi dobro išli strani jezici, a trenutno imam dilemu da li da učim ruski ili francuski, a svakako bi trebalo da podignem nivo svog znanja nemačkog i mađarskog na viši nivo.

Za portal iSerbia počela si da pišeš pre nešto više od dve godine i za vrlo kratko vreme si uspela postaneš prvo urednica vesti, zatim glavna i odgovorna urednica i asistentkinja razvoja mnogih projekata, da bi danas pored toga bila i direktorka portala. Koja je formula tvog uspeha i koje obaveze dolaze sa novom funkcijom?

Inače sam veoma disciplinovana i savesna, tako da sam svoju obavezu da svake nedelje dostavim tekst shvatala veoma ozbiljno i za devet meseci, koliko sam bila novinar, mislim da nikad nisam zakasnila sa tekstom. Moj trud, kvalitet ili šta god to bilo prepoznao je upravni tim iSerbie i pozvali su me da budem urednik. Ubrzo, zbog nekih nepredvidivih okolnosti, brže nego što je očekivano, preuzela sam poziciju glavnog i odgovornog urednika, nakon sjajnog Miloša Belčevića , koji mi je postavio visoke standarde. Kao urednik sam još više uspevala da razvijam svoj puni potencijal. Iz svakog novinara, već godinu i po, nastojim da izvučem ono najbolje. Kada uporedim dva teksta iste osobe sa nekim vremenskim razmakom i vidim da su po kvalitetu nebo i zemlja, ja znam da sam uspela, ne toliko zbog sebe, nego zbog tog novinara i zbog onog što je on trajno ostavio celom kolektivu. Upravo ta želja da uložim sve svoje znanje i iskustvo, spremnost da se radi tima konstantno razvijam, pa da tako i tim bude vremenom sve razvijeniji me je vodio kroz sve ove navedene pozicije, koje su mi poverili osnivači iSerbie, Ana i Miloš . Sa novom ulogom dolazi dosta novih izazova, koje sa radošću iščekujem. Osnovala sam tim kvalitetnih i kompetentnih ljudi sa kojim ću se zajedničkim snagama boriti da ovaj portal nikad ne stoji u mestu, već da stalno bude u mogućnosti da se razvija radi svojih članova i onih zbog kojih portal i postoji, a to su naši mladi ljudi. Da bi se to ostvarilo, potrebno je dosta kompleksnih i dinamičnih aktivnosti. Ne znam kako bih ukratko mogla da izdvojim formulu, ipak sam ja filozof i imam problem sa kratkoćom, što se vidi iz priloženog (smeh), ali meni se pokazalo kao uspešno to što sam veoma rano postala aktivna. U toku studija sam počela da razmatram oglase i konkurse, istovremeno sam studirala i bila novinar, pa urednik, pa asistent na projektima, sada direktor, bila sam aktivna na fakultetskim događajima, učestvovala sam u pokretanju fakultetskog časopisa itd. Uspela sam sve da postignem zahvaljujući dobroj organizaciji i svesnosti da ukoliko želim da se bavim onim što volim, a da do toga sama dođem, moram da budem aktivna, uporna, da iz svake situacije i svake aktivnosti što više naučim. Bilo je teških trenutaka, gomile pitanja čemu sve to, raznih kriza, ali nikad nisam odustajala. Imam utisak da mnogi mladi u Srbiji danas ne razmišljaju na duže staze, već studiranje shvataju kao produženu srednju školu, a onda očekuju da zbog diplome treba da ih neko zaposli. Diploma danas nije dovoljna, jer je mnogi imaju i potrebno je izdvojiti se iz mase diplomiranih. Situacija u zemlji je loša, ali to nije i ne sme da bude opravdanje. Moj savet svim mladima je da moraju da se trgnu i da budu svesni da ako ne pođu od sebe, nigde neće stići. Borite se, iz svake prilike izvucite ono najbolje, učite iz svega, težite i ne odustajte.

Marija1.jpgSvojim temama uvek pristupaš sa punom pažnjom i kritički i na neki svoj način „otkrivaš kako i zašto“. Kako biraš teme o kojima ćeš pisati i koje savete najčešće daješ svojim novinarima kada je u pitanju pisanje neke kolumne?

Šarenolikost događaja, fenomena i informacija su sasvim dovoljna inspiracija za početak. Bilo šta može da postane tekst, ali je veći problem ono pitanje „kakav tekst“. Zato kod novinara uvek insistiram na tome da svaka rečenica u tekstu ima dovoljan razlog zašto je napisana, a ne tek da bi zauzela prostor. Tekst mora da ima poentu koja je jasna i relevantna. Tok misli mora da se isprati, jer tekst nije beleška sa časa sa nabacanim informacijama. Na kraju, tekst je tu zbog nekoga ko to čita, prema tome, čitalac treba nešto da nauči, da se zamisli ili da se inspiriše.


FOTO: Dodela PC Press za najbolje sajtove

Šta je to što portal iSerbia čini drugačijim od ostalih u današnje vreme?

Možda upravo to „kakav je tekst“. Razočarava me činjenica da mnogi novinari danas više idu na kartu toga da dramatičnim naslovima i skandaloznim temama privuku što više klikova ka svojoj stranici, a kvalitet ne postoji. To su upravo, kako sam navela, nabacane informacije, bez ikakvog uvoda i zaključka. Za to nije potrebno ni završiti fakultet, ni imati neke misaone veštine. Jasni su mi razlozi da se ide putem potražnje, ali ako publici ne ponudimo kvalitet, ona neće ni tražiti kvalitet, jer ne zna da to postoji. iSerbia polazi od toga da u Srbiji imamo obrazovane ljude (ne samo po diplomi, već po stavu) koji žele da vide kvalitet, da čuju nešto zaista interesantno, da nešto nauče i da čuju priču svojih sugrađana koji mogu da posluže kao model na koji se treba ugledati, a ne koji idu putem nezrelog isticanja.

S obzirom na to da ljudi koji pišu na portalu to čine volonterski, na koji način ih motivišeš da često pišu i kako reaguju kada im koriguješ tekstove?

Uvek kada se radi sa ljudima nailazi se na razne karakterne tipove ličnosti, pa je tako bilo i raznih reakcija, što je normalno. Zato je komunikacija ključna. Svaka osoba koja obavlja neki zadatak mora da zna razlog zbog kog se nešto od nje traži, jer će tako znati kako da ispuni očekivanja i na konkretnom zadatku i ubuduće. Portal čine volonteri, ali kod aktivnih novinara vidim tu svesnost da je važno da ne budu pasivni, a vidim i želju za tim da nešto nauče. Svaka kritika upućena njima je konstruktivna i daje im priliku da nešto nauče i da neke greške ne ponove, što sam primetila da je pristup koji na njih ima pozitivan uticaj. Takođe, veoma cenimo njihov rad, tako da najbolji uvek bivaju nagrađeni. Kod nas vlada pozitivna atmosfera i svaki novinar je osoba vredna poštovanja koja čini važnu kariku ovog tima.

Šta je to što posetioci portala iSerbia mogu da očekuju kao novitet u narednom periodu?

U planu je otvaranje dva nova veoma interesantna konkursa, ali i jedno veliko iznenađenje, koje nameravamo redovno da praktikujemo, a što će posebno obradovati one koji su se pitali ko su ti ljudi sa one strane portala. Pratite nas , pa će vam jedna pčelica šapnuti.

EU%20GIF.gif


Bojan je osoba koja voli da gleda serije i filmove, prati Evroviziju i talent šou programe, muzika mu je život.

Pročitajte i:
Jelena Dmitrović: Avanturom do vrha
On ima 25 godina i 10 godina radnog iskustva
Stefan Simić: Priče se pišu same