Tweet
Poslednji veliki pesnik među srpskim romantičarima, Laza Kostić, nesumnjivo je jedna od najneobičnijih ličnosti u čitavoj srpskoj poeziji. Pročitajte dalje u tekstu zašto se ovakvi epiteti vezuju upravo za njega.

Autor: Tonja Žlebič

FOTO: Nešto lepo

Rođen je u Kovilju 1841. godine, u porodici oficira, školovao se u Novom Sadu i Pešti, doktorirao pravne nauke, bio profesor u srpskoj gimnaziji u Novom Sadu. Takođe je bio veliki beležnik novosadske opštine i sekretar srpskog poslanstva u Petrogradu.

Književni rad Laze Kostića veoma je raznovrstan: pesnik, dramski pisac, esejista i kritičar. Bio je i prvi šekspiroman, pisac koji je najviše doprineo Šekspirovom kultu u srpskom romantizmu. Helenizam, Šekspir i srpska narodna poezija – to su tri osnovne pretpostavke Kostićevog dela.

Kao najveći trag u biografiji Laze Kostića ostalo je prijateljstvo sa Lazarom Dunđerskim i neizmerna ljubav prema njegovoj ćerki, Lenki, kojoj posvećuje svoju najlepšu ljubavnu pesmu „Santa Maria della Salute". Laza je ove stihove ispevao pred smrt. To je pesma i zanosa i gorčine, velike kosmičke nade i nesavladivih telesnih žudnji i pomirenja, susreta istorijskih i bioloških suprotstavljenosti, susret starosti i mladosti, čovek koji posle smrti devojke u koju je bio zaljubljen peva zanosnu pesmu o nadzemaljskom susretu sa njom.


FOTO: Prelepa poezija

Jedan od bisera njegove lirike svakako je „Među javom i med snom", a njen značaj i veličinu najbolje je objasnila pesnikinja Isidora Sekulić: „Pesmica Među javom i med snom čitaće se, ako nas bude, i posle hiljadu godina - kratka je i penasta, umilno vesela i umilno očajna, klasična je", rekla je ona.

Iako mu najveći književni kritičari, Jovan Skerlić i Bogdan Popović, nisu bili naklonjeni, i ako se uzme u obzir da je Bogdan Popović izostavio Lazino stvaralaštvo kada je sastavljao antologiju srpske književnosti, u periodu između dva svetska rata znatno se menja vrednosni stav prema stvaralaštvu Laze Kostića. Za to su najzaslužniji Jovan Deretić, Mladen Leskovac, Isidora Sekulić i Milan Bogdanović.

Izabran je za člana Srpskog učenog društva 1883, a za redovnog člana Srpske kraljevske akademije 1909. godine. Velika enigma i kao čovek i kao književnik, pesnik neospornog talenta i kvaliteta, preminuo je 1910. godine u Beču, a sahranjen na Velikom Pravoslavnom groblju u Somboru.

Tonja je pesnik u duši, a doktor u srcu.


Pročitajte i:

Pesnikinja M. Puzić: Hej, kafano
Ko je bio Građanin Kejn?
Znate za Tri musketara, a šta znate o njemu?

***

Ovaj tekst je nastao našom željom da mladi, koji imaju šta da kažu i doprinesu informisanosti i edukaciji naše omladine, prenesu svoje ideje i saznanja. Ukoliko želiš da i ti budeš član našeg mladog tima i doprineseš razvoju naših ambicija, tvoje ideje su nam dobrodošle! CV i jedan tekst pošalji na [email protected] uz Cc na [email protected], sa naznakom "Prijava / novinar". Otvoreno za sve od 15 do 35 godina. Prijem novih novinara vršimo do svakog prvog dana u mesecu.


Želim povremeno da dobijam mejlove od portala o vestima, najnovijim konkursima i aktivnostima OVDE

Odricanje od odgovornosti

Tweet
Komentari

VESTI