Milica Dabović: Verovala sam u čuda!

Foto: Facebook

Miličina mlađa sestra Ana takođe je poznata košarkašica koja je igrala za reprezentaciju Srbije na olimpijskim igrama u Riju. Košarkašice su osvojile 3. mesto i donele bronzane medelje Srbiji. Za iSerbia portal, Milica kaže da je uz sestru lakše igrati na terenu, a da joj je najveću podršku tokom takmičenja pružao njen dečko Simon.

Bronzana medalja označila je na veoma lep način kraj tvoje reprezentativne karijere. Da li si zadovoljna svojim dostignućima i da li bi nešto promenila?

Da mi je neko pričao da postoji mogućnost da završim svoju reprezentativnu karijeru na ovakav način, zaista mu ne bih verovala! Hvala Bogu što me ovako nagradio. Verujem da su se isplatile godine treniranja i odricanja, plača i samoće. Verovala sam u čuda!

sp_ana_i_milica.jpg

Foto: Facebook

Kao kapiten nacionalnog tima nosiš svu slavu i odgovornost. Koliko je teško biti kapiten ekipe?

Odgovornost nosim kada mi se ona da, a slavu nosim jer sam tako rođena. Ništa nije teško, važno je kako se postavimo. Biti kapiten pravog tima je zaista jednostavno.

Možeš li da uspostaviš paralelu, ukoliko uopšte postoji, između igre za klub i igre za reprezentaciju?

Ona ne postoji, za svoju reprezentaciju igraš, jer hoćeš, želiš i voliš - za nju gineš! Ja sam živela od leta do leta za ta dva meseca okupljanja. Prelepi trenuci srece! Za klub igraš najviše zbog novca.

Onlajn_kurs_ATP_manji.gif

Ko ti pruža najveću podršku tokom karijere i da li si se ikad suočila sa nepoverenjem svojih najbližih?

Moj Simon je moje sve.

Kakve savete si razmenjivala sa sestrom Anom pred reprezentativne utakmice u Riju i koliko ti znači njena prisutnost na terenu?

Uz sestru je sve lakše - pričale smo o svemu. Između ostalog, kada je reprezentacija u pitanju, moram reći da bi kod mene mnoge stvari bile drugačije.

Na olimpijskim igrama u Riju imale ste priliku da budete sa svim našim sportistima. Ko vam je davao najveći vetar u leđa tokom takmičenja?

Vetar u leđa su nam davali najbliži, ljudi i deca koji su i u porazima verovali u nas, imali lepu reč da kažu i znali da ništa nije završeno dok se ne čuje himna na kraju.


Ana, druželjubiva i radoznala studentkinja; voli da piše, vodi intervjue, istražuje i pohađa razne edukativne kurseve.