
Autor: Gordana Bušin
Na svetu postoje samo dva Muzeja šibica. Jedan se nalazi u Švedskoj, a drugi u Srbiji, tačnije, u Sremskim Karlovcima. Posećuju ga turisti iz celog sveta koji neretko poklone poneku kutijicu iz svoje zemlje. Neka pakovanja su prenosila reklame, a na nekim su se nalazile reprodukcije istaknutih umetnika, kao i sličice životinja i mnogo čega drugog. Bile su inspiracija umetnicima, piscima i mađioničarima.
S obzirom na to da su ciljevi portala iSerbia podsticanje preduzetništva, inovativnosti i aktivizma, vlasnica Muzeja Jovana Popović Benišek je idealni sagovornik. Neka vas njeni odgovori navedu na temeljnije preispitivanje vlastitih vizija i ideja.
Šta očekuje posetioce u ovom nesvakidašnjem Muzeju?
Muzejske postavke se smenjuju po tematskim celinama. Posetioci imaju priliku da čuju razne zanimljive priče o šibicama. Mogu saznati više o istorijskim podacima, o anegdotama vezanim za pojedine primerke. Osvrćem se na dizajn kutijica, a sve to kroz priču o „svetlosti“. Prikazuju se kratki filmovi, organizuju radionice različitog tipa – likovne i matematičke, tzv. „mozgalice“.
Muzej šibica radi i kao neka vrsta kluba gde posetioci uz najavu mogu uz prigodnu zakusku da degustiraju rakije, Bermet. Organizuju se i književne večeri, muzičke večeri, likovne izložbe, a sve, naravno, na temu svetlosti.
Na ozbiljnije razmišljanje o šibicama navela Vas je „Noć muzeja“ 2009. godine, kada ste se predstavili izložbom „Light my fire“. Kako izgleda taj put od ideje do ostvarenja vizije?
Kuću u kojoj je smešten Muzej kupila sam 2008. godine. Potpuno je renovirana. Vremenom se iskristalisala ideja o nameni, tako da je u jesen 2013. godine Muzej otvoren za javnost. Moj rad u Spomen – zbirci Pavla Beljanskog, kao i izložba koja je prikazana uoči Noći muzeja 2009. godine bila je veliki podsticaj za mene, jer je javnost pozitivno ocenila tu izložbu.
Jovana Popović Benišek veruje da će šibice još dugo postojati: „Šibica će opstati! To je moje mišljenje, ali i želja. I dalje postoje fabrike po svetu, a ne zaostaje ni proizvodnja reklamnih šibica. Nekada smo imali veoma dobro razvijenu proizvodnju šibica kada je radila fabrika „Drava“. Naravno, bili smo i veliki izvoznici“.
Vlasnica Muzeja dodaje da ne treba da zaboravimo da se šibicom „i dalje pali vatra, svećice na torti, a i lula koja se ne može upaliti upaljačem, već za nju postoji specijalna šibica“.
Vaš Muzej posećuju turisti iz skoro celog sveta. Time je potvrđena parola filumenista da „jedno zrno šibice osvetljava noć, a kutijica okuplja ljude”. Koliko su Vaša iskustva bogatija zahvaljujući ovakvim susretima?
Nije parola filumenista, već moja rečenica koja je nastala dok sam spremala izložbu 2009. godine. Eto, ispostavilo se da je vizionarska (smeh).
Ljudi dolaze privučeni radoznalošću, preporukom, neki su i sami bili ili su i sada mali kolekcionari. Retko ko „zaluta“. Meni su svi ti susreti i razgovori dragoceni. Sklapaju se nova prijateljstva.
Čime kolekcija iz perioda bivše Jugoslavije privlači toliku zainteresovanost?
Kroz šibice se može pratiti istorija državnog uređenja naše zemlje. Ako uzmemo podatak da je prva fabrika kod nas otvorena u vreme Austro-Ugarske, do 1990. godine naša zemlja je pretrpela velike promene. Šibica ko šibica (smeh) sve je to vredno ispratila. Tu su prisutni momenti od Kraljevine, preko NDH, FNRJ...
Mogu se pročitati razne parole, čak su i kralj Aleksandar i Draga na jednoj od njih.
Srpski knez Pavle je bio kolekcionar šibica. Kako biste Vi opisali filumeniste? Otkud ljubav prema šibicama?
Puno toga se može razumeti ako se stvari posmatraju iz vremena njihovog nastanka. Nije bilo struje. Petrolej. Sveće. Nije bilo TV-a. Manje se putovalo. Šibice su svet u malom. Šarene sličice su donosile različite informacije. Imalo ih je svako domaćinstvo. Delile su se na svakom koraku. Čovek je sakupljač po prirodi, te je malo trebalo da ta ljubav bukne. To je vreme kafana i žena u njima. Tu su cigare i cigarete, dim, kutijice koje su prenosile poruke, nekada i ljubavne, naravno.
Šta Vas najviše ispunjava tokom rada u Muzeju?
Ispunjava me komunikacija sa ljudima i rad sa decom koja dolaze. Radujem se pristizanju novih primeraka. Istražujem puno i to iziskuje mnogo vremena, jer podataka o primercima je malo. Pišem pričice „Tragom šibice“ za katalog koji planiram vremenom da izdam. Naravno, bavim se osmišljavanjem i realizacijom programa u Muzeju, ali u tome zaista uživam.
Priča o šibicama je neiscrpna tema. To je priča o svetlosti, priča o vatri, koja seže u daleku prošlost. Šibica je bila inspiracija mnogim piscima, umetnicima, ali i mađioničarima!
FOTO: Lična galerija Jovane Popović Benišek
Više fotografija pogledajte na Facebook stranici, ili, još bolje, posetite Muzej šibica u Sremskim Karlovcima.
Gordana Bušin
Pročitajte i:
Nemanja Stanković: Direktno s lica fejsa!
Treba podržati ljubav prema umetnosti
Ksenija K: Zaposlite svoj entuzijazam!
***
Ovaj tekst nastao je našom željom da stvorimo alternativni veb prostor za mlade gde mogu da pišu o onim temama koje smatraju važnim, iskreno i bez ograničenja! Ukoliko želiš da i ti budeš član našeg mladog tima tvoje ideje su dobrodošle! CV i jedan tekst pošalji na [email protected] uz Cc na [email protected], sa naznakom "Prijava / novinar". Otvoreno za sve od 15 do 35 godina. Prijem novih novinara vršimo do svakog prvog dana u mesecu.
Želim povremeno da dobijam mejlove od portala o vestima, najnovijim konkursima i aktivnostima OVDE




