Tweet
,,Čudna šuma je to", kaže pjesma našeg poznatog rok benda. U pjesmi medvjed sa sovom igra rok, a mečka je ljubomorna, pa ne bi li se napila, ispija medni sok. Na pečurki bubamara pleše sa ljutim obadom, a miš i slon su zamjenili partnerke za ples, pa su parovi slonica i miš, a mišica i slon. Lisica bi da otpleše nešto sa zecom, ali zeko ne vjeruje liji, pa odbija njen poziv. Tako je to bilo u ,,Čudnoj šumi" Yu Grupe. Prije nekog vremena posjetio sam jednu ,,Čudnu šumu", tu, nadomak svih nas.

Autor: Marko Perendić

FOTO: Privatna kolekcija

Prašumom ili, jednostavno, starom šumom nazivamo šume na koje nije imala uticaj ljudska ruka. To su šume koje su se od svog postanka potpuno prirodno razvijale. Čovjek je brojne šume kroz istoriju uništio, te su danas ova blaga prirode stavljena pod strogu zaštitu. Jedan od poslednjih primjera nalazi se u Bosni i Hercegovini. Moja ,,čudna šuma" nalazi se u Nacionalnom parku Sutjeska. Njeno veličanstvo Perućica.

Nacionalni park Sutjeska je najveći i najstariji nacionalni park u Bosni i Hercegovini. Osnovan je 1962. godine. Pored Perućice i u okviru ovog nacionalnog parka nalazi se i Maglić, najviši vrh u Bosni i Hercegovini (2386 m).


FOTO: Nacionalni park Sutjeska

Perućica ima veliki naučni značaj. U ovoj prašumi je do sad registrovano preko 170 vrsta drveća i grmlja. Perućicu, takođe, čini preko hiljadu vrsta zeljastog bilja, od kojih su mnogi endemske vrste. Ona je istinsko bogatstvo, ne samo Bosne i Hercegovine, nego i Evrope, jer je jedna od poslednjih prašuma u Evropi. Zbog svoje ljepote, neizmjernog bogatstva i zbog svoje posebnosti 1952. godine prašuma Perućica proglašena je strogo zaštićenim dijelom prirode. Isključivo se koristi za naučne, te obrazovne svrhe, a 1954. godine stavljena je pod zaštitu države kao prirodni rezervat.

Prva moja posjeta Perućici bila je tokom studiranja na Odsjeku za geografiju. Prije te prve posjete mislio sam da to u stvari i ne liči na prašumu, pa sam htio na licu mjesta da se uvjerim. Fasciniran gledanjem dokumentarnih emisija o azijskim, afričkim, te južnoameričkim šumama, zaista sam imao neki, možda nelogičan, stav da Perućica nema apsolutno nikakve veze sa onim što nazivamo prašuma. Ipak, prevario sam se. Ova ljepotica zaista vizuelno i po svim svojim karakteristikama ima sve odlike prašume. Prisustvo tamo vraća vas prirodi.


FOTO: Nacionalni park Sutjeska

Perućica je van ovog vremena, a naročito van nama poznatog prostora. Živimo u manje-više urbanim sredinama, beton, asfalt, otpad, fabrički dimovi. Odlazimo u prirodu, na planine, rijeke itd. Ipak, nikada i nigdje nećete osjetiti prirodu tako kao u prašumi, gdje je sve oblikovano samo njenom rukom. Bio sam oduševljen, moje oči nisu mogle da se nagledaju njene ljepote, prekrasnosti, veličanstvenosti. Takvo blago ne srećete svakog dana i svugdje. Ona je prava princeza.

Moja druga posjeta Perućici bila je nekoliko godina kasnije. Iako sam već bio tamo, čini se da je moje uzbuđenje bilo veće drugi put. Pretpostavljam da je razlog tom većem uzbuđenju činjenica da sam već znao šta me očekuje, ali sam bio nestrpljiv da je ponovo vidim, pa je doza adrenalina išla preko maksimuma. Prašuma je nešto što ne može da vas ne oduševi, ne postoji čovjek koji može ostati ravnodušan na tu ljepotu, netaknutost, divljinu i tajanstvenost. Oblici stabala, njihovo snažno korijenje koje kao da čvrsto drži tle svojim tankim, a jakim prstima. Ovakav prizor ne možete vidjeti u šumi nadomak svoje kuće, jer tamo nema tako starih stabala. S obzirom na to da je šuma vrlo gusta, a u nekim dijelovima čak i veoma neprohodna, pritom i zaštićena, posjeta je dozvoljena samo uz najavu i pratnju vodiča iz Nacionalnog parka Sutjeska.

Moje oduševljenje prašumama postoji još od ranog djetinjstva. U tom periodu sam imao fazu kad sam želio da budem Mogli, dječak iz knjige ,,Knjiga o džungli", koji je igrom slučaja završio sam u džungli. Dječaka pronalazi na obali rijeke crni panter Bagira. Mogli kasnije odrasta sa čoporom vukova, druži se sa Bagirom, medvjedom Baluom i bije bitku protiv zlog Šir Kana (bengalski tigar). Konačno sam dočekao da zaista budem Mogli na nekoliko sati i to mi je omogućila Perućica. Doživio sam pravu pravcatu prašumu i ostao oduševljen. Nisam sreo Bagiru, Balua i Šir-Kana, ali je ova prašuma na mene ostavila jedan veoma pozitivan utisak.

Često nismo ni svjesni koliko prirodnog bogatstva ima ova zemlja. Često se divimo divljinama Afrike, Azije, Južne Amerike, a imamo sve to u ,,svom dvorištu". Perućica, prašuma, a naša, ,,Čudna šuma je to''.



Marko je geograf, poeta, prirodnjak, ljubitelj životinja, temperamentan, sanjar, buntovnik, partizanovac


Pročitajte i:

Ovo je posjeta našoj Nedođiji
Šetnja kroz pripovjetku Most na Žepi
U domu prostranih dvorana

***

Ovaj tekst nastao je našom željom da stvorimo alternativni veb prostor za mlade gde mogu da pišu o svim onim temama koje smatraju važnim, iskreno i bez ograničenja! Ukoliko želiš da i ti budeš član našeg mladog tima i doprineseš razvoju naših ambicija, tvoje ideje su nam dobrodošle! Nije potrebno iskustvo, već samo želja i ideje! CV i jedan tekst sa validnog mejla pošaljite na [email protected] CC [email protected], sa naznakom "Prijava / Tematski kolumnista". Prijem novih dopisnika vrši se najkasnije svakog prvog dana u mesecu. Otvoreno za sve od 18 do 35 godina. Prijem novih novinara vršimo do svakog prvog dana u mesecu.


Želim povremeno da dobijam mejlove od portala o vestima, najnovijim konkursima i aktivnostima OVDE

Odricanje od odgovornosti

Tweet
Komentari

VESTI