
Autor: Zvončica
FOTO:Six Seconds
Vreme kreće...sad: 10, 9... Ja sam taj i taj...8... Studiram/radim tu i tu/bavim se tim i tim (uf, da li ovo je zvučalo pretenciozno?...ispravljaj, ispravljaj...skromnost, skromnost kao protivteža)...7, 6...Interesuju me te i te stvari (ok, ovo je bilo totalno nepotrebno...čudno me gleda)...5, 4... (osmeh, samo pozitivno)... Hehe (čekaj, čekaj, bilo je još nešto što pripremih, ali sad ne mogu da se setim) i tako...to, 3... Inače, ja sam takva i takva osoba (ŠTA?...ok, najbliži prozor ti je na dva koraka desno, skoči...nestani!)... 2, 1... Mmmda.
U kom univerzumu, uopšte, funkcioniše ova fora sa unapred pripremljenim (očiglednoneprirodnim) govorom, stavom, odećom, načinom izražavanja i ponašanja, u cilju ostavljanja pozitivnog prvog utiska? U ovom, kom ja pripadam, sigurno ne! Nije li suština da se ljudima dopadnemo onakvi kakvi jesmo? Nema laži, nema prevare?
Povratak u stvarnost – Do te mere smo bombardovani savetima, informacijama, know-how tehnikama kako zablistati pri prvom susretu (čitaj: kako, na društveno prihvatljiv način, obmanuti druge da veruju da smo nešto što, zapravo, nismo; i što je još gore (u najvećem broju slučajeva), što ne želimo da budemo). Hvalospevi o nama samima, postali su neizostavne stavke svakodnevnog razgovora. Zašto? Ljudi vole da impresioniraju, da ostanu zapamćeni, da se dokažu drugima, i sebi. Legitimno. Ali, aman, ako se pređe granica realnog (onoga što vi, suštinski, jeste) i ako se dođe na teren nepostojećeg, neiskrenog, lažnog – nije li kristalno jasno da čovek, tada, sam sebi, čini medveđu uslugu? Uzmimo, npr., odlazak na razgovor za posao (posao koji stvarno želite ili činim okolini (koja me osuđuje za neambicioznost) uslugu da vidim, pa šta bude posao, svejedno). Dolazimo upoznati sa činjenicom da smo u inferiornom položaju u odnosu na ispitivača (strašni sud), trudimo se da se izdvojimo od ostalih kandidata (iako smo, pretpostavljam, u očima tog strašnog suda, svi isti), izvodimo trikove, bukvalno. Prvi utisak je najbitiniji, jelte. Glupo je živeti u uverenju da je naš posao završen ostavljanjem dobrog prvog utiska; da smo veštački izazvanim bleskom naše ličnosti postigli željeni cilj; a još je gluplje, dozvoliti sebi da se, ubuduće, pretvaramo/glumimo pred sagovornicima osobu koju smo servirali pri prvom susretu. U redu je pridržavati se osnovnih (ranije, čini mi se, jedinih i primarnih pri prvom susretu) pravila – lična higijena, pristojnost, nenadobudno ukazivanje na postignute rezultate, doslednost sopstvenim bojama i karakteru. Nije u redu, zarad nečije pažnje, ostaviti po strani ono što vi jeste. Nije u redu da vaše pravo ja zamenite sa moje ja u skladu sa Vašim(sagovornikovim) standardima. Nije u redu, prema vama. Zašto? Pa niste vi izgradili vašu ličnost za jedan dan, da biste, kao od šale, pogazili svoje principe, i oberučke prigrlili principe i pravila koja ste, do juče, smatrali neprihvatljivim.
Ma koliko se na početku činilo da je misija uspela, kontraefekti postoje, i vrlo brzo će početi da izlaze na videlo. A onda ćete shvatiti da ste sve vreme igrali protiv sebe. Problem je nastao, pogodićete, kod onog unapred uvežbanog-ovo nisam ja-mukotrpno izazvanog, ali pozitivnog prvog utiska koji ste ostavili. Čast izuzecima, onima koji bez imalo truda, potpuno prirodno, ostavljaju dobar prvi utisak. Pretpostavljam da ima i takvih srećnika.
Treba pomenuti i činjenicu da onaj prema kome su usmerene sve vaše aktivnosti, onaj na koga ostavljate taj prvi utisak, u istom momentu, držeći se sopstvenih principa (ispravnih ili pogrešnih) i mehanizama procene (upotrebljivih ili potpuno beskorisnih) analizira vašu ličnost, kao i vaš prikaz vaše ličnosti. Ta, tada ili naknadno, uočena nekompatibilnost, govori nešto (loše) o vama, imali vi za to opravdanje ili ne. Veštinu prepoznavanja neiskrenosti svi mi posedujemo još od detinjstva, samo smo je malo skrajnuli, ne bi li se uklopili u trend glumatanja. Cena odrastanja...ili nije? Nije! Ako želim da živim život kao JA, slobodno, bez nametnutog pritiska i potrebe da se svima dopadnem, neću dozvoliti sebi da budem zastrašen nečijom percepcijom mene.
Ne verujem u prvi utisak, ni u drugi, ili treći. Ustvari, ne verujem u utiske, tako su površni. Dobri ili loši, oni su samo prepreka, ili bolje rečeno, prvi nivo u komplikovanoj igri: Upoznavanje nečije ličnosti.
Ovo iz ugla nekoga ko ne ostavlja dobar prvi utisak. Nije da na mene nisu ostavljali zapanjujuće pozitivan ili neprijatno negativan utisak…samo, ova glava (iz iskustva) zna da prvi utisak nije sve.
Always look on the bright side of life...tu du, tudutudutudu.
***
Volite da pišete u slobodno vreme? Želite da vidite svoje tekstove na portalu iSerbia? Nije potrebno iskustvo, već samo želja i ideje! CV i jedan tekst pošaljite na [email protected], sa naznakom "Prijava / novinar". Otvoreno za sve od 15 - 35 godina Prijem novih dopisnika vrši se najkasnije svakog prvog dana u mesecu.
Želim povremeno da dobijam mejlove od portala o vestima, najnovijim konkursima i aktivnostima OVDE