Tweet
Piroćanac Saša Jocić preselio se u planinske vrleti Stare planine, gde je, osim posla, pronašao i novi smisao života. U zabiti iz koje su odavno svi pobegli, ovaj vredni gorštak dokazuje da se, uz mukotrpan rad, može i sasvim lepo živeti.

Jocić se na ovakav korak odlučio zbog činjenice da je u Pirotu gotovo nemoguće naći pristojan posao, pa je kupio za male pare pojatu u mestu Slavinje, u ataru najzabačenijeg sela na Staroj planini Zaskovci, kupio zemlju i bavi se proizvodnjom izvanrednog kozjeg sira, krompira, skuplja šumske plodove, a pravi čak i ćumur.

"U Pirotu nisam mogao da nađem posao, a da to nije izrabljivanje privatnika za desetak do petnaest hiljada dinara mesečno. Zbog toga sam došao da živim u carstvu šuma, ptica, u predelu neverovatne prirodne lepote. Sada, šest godina nakon što sam došao ovde, svoju pojatu ne bih menjao ni za šta na svetu, mada su svi smatrali da sa mnom nešto nije u redu kada sam im saopštio da sam se odlučio na ovakav korak", priča Jocić.

Pojata se nalazi gotovo na samoj litici masiva kanjona reke Temštice, koga zbog lepote zovu Kolorado.

Jocić kaže da je, osim što ne može da nađe dobar posao, odlučio da se povuče u prirodu i zbog, kako kaže, licemerja, laži i prevara koje su sve prisutnije u društvu, a i decu je iškolovao, " izveo ih na put" - tako da je mogao sebi da dopusti "luksuz" da pobegne iz civilizacije.

Po njegovim rečima, pravo bogatstvo i blagostanje leži upravo na planini, samo je potrebno da se ljudi angažuju i ne bi bilo besparice, niti pak besposlice.

"Ovde je bogatstvo svuda gde se okreneš. Čovek od kog sam kupio imanje pričao mi je da je jedan od prethodnih vlasnika, koji je rešio da se seli iz ovih krajeva, ovaj kraj napustio sa tri tone meda, šest tona rakije i tone i tone drugih proizvoda, što je dokaz da je pravo blagostanje upravo na planini, a ne u gradu gde više nema mesta za sve, pa samim tim ni posla, ni novca", kaže Jocić.

Osim toga, u neposrednoj blizini Jocić je pronašao prava mala remek dela prirode - stene koje je vekovima unazad priroda klesala, a koje neodoljivo podsećaju na tri konjske glave:

"Zaista je neverovatno jer imate utisak da je reč o delu nekog izuzetnog umetnika. Takođe, našao sam i stenu koja podseća na uzdignutu zmijsku glavu. Planiram da od toga napravim turističku atrakciju, jedino je problem što se do imanja dolazi veoma teško i lako može da se zaluta, jer je potrebno dvočasovno pentranje uz litice kanjona reke Temštice da bi se izašlo do imanja."

Porodicu izdržavam praveći i prodajući kozji sir, drvarenjem, proizvodnjom ćumura i prikupljanjem šumskih plodova - priča nam nekadašnji sugrađanin, čija je odluka da život nastavi sam u gorskim vrletima mnoge naterala na razmišljanje.

- Svuda oko mene je pravo bogatstvo, ali morate biti vredni, raditi od jutra do sutra i uživati u plodovima svoga rada. Moja porodica i dalje živi u gradu, sin me često obilazi, a leti dolaze mi i supruga i ćerka. Decu sam izveo na put, dobro smo ih vaspitali, pa nemam o čemu da brinem.

Jocić kaže da ne zna za stres otkako živi ovde. Nema računa za vodu, struju, komunalije, poreze ni prireze, nema plavih koverata ni svega drugog što varošanima svakodnevno podiže pritisak. S druge strane, ako ste radni i umešni, pare same pristižu.

- Ono što ovde proizvedem i prodam dovoljno je da se obezbedi i više nego pristojna zarada - kaže Saša. - Svake godine prodam od 200 do 300 kilograma prvoklasnog sira, gotovo sve što proizvedem. Koze pasu lekovito bilje kojim planina obiluje pa ne čudi da njihovo mleko nema onaj karakterističan, neprijatan miris. Osim sira, koze daju i surutku koju mnogi smatraju čudotvornim lekom. Ne prodajem je, ali ću je rado pokloniti svakom kome zatreba. Planiram, takođe, da uskoro započnem i organsko gajenje krompira, jer je ovo područje bogomdano za ovu kulturu. Sa jednog hektara iskopao sam čak tri tone.

Koliko planina zna da uzvrati, možda ponajbolje ilustruje primer nekadašnjeg vlasnika imanja koji se sredinom prošlog veka odselio u Banat. Prilikom odlaska, iz njegovog podruma izvučeno je tri tone meda, šest tona rakije i drugih proizvoda. Pojata je smeštena kraj litice sa koje puca jedan od najlepših pogleda na Staru planinu, tačnije na deo od Babinog zuba pa sve do sela Temska.
Osim mogućnosti da radi i zaradi, Jocić kaže da je iz grada pobegao i od zlobnih ljudi.

- Prosto je neverovatno koliko su se ljudi prozlili, postali zavidni i samoživi - čudi se naš sagovornik. - Svako gleda kako da se na vama okoristi, da vas prevari i slaže. Nadam se, ipak, da će i to vremenom proći, a srećan sam da toga ovde nema. Koze dobro nahraniš, one ti dobro uzvrate, nema laži, nema prevare!
Dok je leti ovde pravi raj, zimi su uslovi života znatno suroviji.

- Istina je - priznaje Saša. - Najveći problem je samoća, jer leti i svrati poneko, ali zimi nema nikog. Dešava se da danima nemam s kim reč da progovorim, i to mi naročito teško pada. Ali ko zna... Možda se nekad i vrati vreme kada je planina bujala, kada ste na svakom koraku mogli da vidite čoveka. Za sada, tu sam samo ja.

***

POSTANI DOPISNIK! Ukoliko i ti želiš da postaneš dopisnik i pišeš o mladima iz svog kraja, prijavi se popunjavanjem kratkog formulara. Više informacija i link ka formularu ovde. Nije neophodno prethodno iskustvo, već isključivo entuzijzam i želja da se dobar glas o tvom kraju daleko čuje! Otvoreno za sve mlade od 15 - 35 godina.

Odricanje od odgovornosti

Tweet
Komentari