Tweet
Sava Marinković, mladi i uspešni kompozitor i gitarista, u februaru ove godine izdao je svoj prvi album pod nazivom ,,Nowhere near, pod etiketom italijanske izdavačke kuće ,,Acustronica.

Autor: Suzana Prvulj

Album je besplatan, ali je urađen veoma dobar marketing po svetu, što mu otvara mnoga druga polja i omogućava saradnju sa mnogim uspešnim ljudima iz oblasti kulture. Stvara i svira muziku koja se može svrstati pod više žanrova, od rok zvuka preko ambijentalnog sa velikim učešćem elektronike. U stvaranju ovog eksperimentalnog albuma od pet dužih numera, učestvovali su i Nikola Marinković, Nikola Kato, Melinda Ligeti i Dragan Gojić. Njegovu muziku slobodno možemo nazvati i scenskom, jer je inspirisala mnoge ljude koji su je upotrebili u filmovima kao i u plesnim izvođenjima. Uskoro ćemo moći da je čujemo i u kratkometražnom filmu ,,She is I koji se snima pod pokroviteljstvom grada Pančeva. Film je inspirisan Tagorom, indijskim pesnikom i njegovim recitovanjem na bengalskom. Pored ovog solo projekta, Sava je i gitarista rok grupe ,,Demetrin“, koju je takođe on osnovao. Prisutni su više godina na sceni, a uskoro će izaći i njihov album, ali u malo drugačijem sastavu. Bio je i član bendova ,,Ivica“ i ,,Neurokreativni klub“. Dobio je sponzorstvo u vidu gitare posebno pravljene za njega od nemačke kompanije ,,Leo Guitars.


U čemu pronalaziš inspiraciju za svoje stvaranje?

Ponekad u ljudima, nekad i u nagloj promeni vremena. Volim kada je tmurno i hladno. Kada niko ne radi ništa, ja stvaram. Često se ispostavi da su mi zvukovi ispunjeni raznim trenutnim emocijama, pošto je dosta improvizovanih momenata.

Kako opisuješ svoju muziku?

Teško je opisati nešto što stvaraš, možda zato što nikad ne mogu da se postavim u ulogu slušaoca. Voleo bih da mogu, mnogo bi mi bilo lakše u daljem radu. Dosta improvizujem i eksperimentišem samim zvukom. Volim da ,,razbijam” pravila i razno razne norme žanrovski zatvorene muzike. Ja svoju muziku doživljavam slobodnom, trenutnom, ličnom i emotivnom.

Kako je došlo do saradnje sa italijanskom izdavačkom kućom?

Mistično, kao i sve ostalo. Baziranje mojih dnevnih improvizacija na specijalizovanom sajtu ,,Sound Cloud” je dovelo do njihove pažnje. Naime, prvo me je Melinda Ligeti (koja takođe sarađuje sa Acustronicom) neko vreme pratila na tom sajtu i slušala moje numere. Potom smo pokrenuli par online saradnji, pa se ubrzo posle toga oglasio Massimo Discepoli glavni čovek Acustronica Label &Netlabela-a sa pitanjem da li bih pristao da sarađujem sa njima, na šta sam ja naravno pristao, pošto je muzika kojom se ja bavim pogodnija za strana tržišta, što se pokazalo ispravnim nakon izdanja prvog albuma.

Da li planiraš da odeš u Italiju?

Planiram, ja planiram da odem bilo gde. Hoću da se čuje čime se bavim, uvek želim muzičku razmenu i saradnju, a to me je i dovelo do ovog. Muzička sloboda, jednostavno neograničenost, što muzika i jeste jednostavno neograničena. Dobio sam pismo iz Italije od Massima u kojem piše da bi voleo da prezentujem svoju muziku kod njih. Međutim, malo je teža situacija ovde za tako nešto. Država, grad, svi baš malo ulažu u umetnost i kulturu. Nikad nisam bio podržan od državnih institucija, a možda tako i treba. Jednostavno snalazim se sam sa kolegama koji su u celoj priči. I jednom ćemo okrenuti par krugova van zemlje, samo trenutno ne znam tačan datum.

Sa kojim muzičarima si sve sarađivao?

Sarađivao, sarađujem i sarađivaću. Počelo je sa tim online improvizacijama sa Melindom Ligeti, potom je došlo do pokretanja mog projekta SMN koji uključuje nju i Normana Baiocchia, zatim saradnja sa Aleksandrom Đokić kompozitorkom iz Beograda, Sergi Boal (Barselona), Iahonnes (Zagreb). Na debi albumu sam sarađivao i sa lokalnim muzičarima Nikolom Marinkovićem, Draganom Gojićem i Nikolom Kato. Sa nekima od njih sviram dugi niz godina.

U julu ove godine si promovisao album. Kakva je atmosfera bila i koliko je shvaćena i prihvaćena tvoja muzika?

Dovoljno je da se ti posvetiš tome maksimalno i iskreno, a potom sve ide kako treba. Bilo je veoma mnogo ljudi, a iskreno očekivao sam manje. Takođe sam očekivao i slabiju reakciju zato što je ta muzika nešto što nije baš za očekivati ovde. Publika je bila apsolutno svih uzrasta. Divno je bilo za ovaj proctor.

Koliko je teško i naporno izvoditi uživo tvoje numere?

Veoma, mislim da se uopšte i ne mogu prevesti najiskrenije uživo. Moja muzika je individualna za pojedinca. On sam pronalazi šta mu treba u njoj. Morao sam dosta toga da menjam za live performans. Ali ispostavilo se da je i ta opcija skroz u redu i korektna. Svakako zahvaljujući ljudima koji su sarađivali sa mnom na pripremanju numera za koncerte.

Kada možemo očekivati sledeći album i koliko će se razlikovati od prethodnog?

Razlikovaće se normalno je, ali ja u drugom albumu samo nastavljam priču prvog. Ne znam tačno, ja sam krenuo da stvaram neku sliku cele priče, ali prvo moram maksimalno da se posvetim muzici za film ,,She is I” pa ćemo videti. Verovatno će to biti u toku sledeće godine.

Koje planove imaš za budućnost?

Da promovišem ,,Nowhere near”, da radim na sledećem albumu i da sarađujem sa režiserima i muzičarima na istom nivou kao i do sad. Putovanja i upoznavanja….Ništa posebno, samo neka sve ide svojim putem, svakako da sam optimističan po svakom pitanju.


***
POSTANI DOPISNIK! Ukoliko i ti želiš da postaneš dopisnik i pišeš o mladima iz svog kraja, prijavi se popunjavanjem kratkog formulara. Više informacija i link ka formularu ovde. Nije neophodno prethodno iskustvo, već isključivo entuzijzam i želja da se dobar glas o tvom kraju daleko čuje! Otvoreno za sve mlade od 15 - 35 godina.

Želim povremeno da dobijam mejlove od portala o vestima, najnovijim konkursima i aktivnostima OVDE

Odricanje od odgovornosti

Tweet
Komentari