
Pre 50-ak godina, tadašnji entuzijasti našeg sela, rešili su da izgrade Dom omladine. Nepoznato nam je šta se u ono vreme motalo po glavama naših baba, deda, majki i očeva, ali pretpostavljamo da su razmišljali kao i mi danas. Kao i tada pre 50 godina, omladina Silbaša se suočava sa istim problemom – nedostatkom adekvatnog prostora gde bi provodili slobodno vreme. Dom omladine je u tih 50 godina prešao veliki put. I dan danas naši roditelji govore sa setom o nekadašnjim svirkama koje su se održavale u Domu, kolektivnom gledanju utakmica reprezentacije na jedinom kolor tv-u u selu, pa onda priče o muvanjima, novim poznanstvima... Oni su ispunili u ono vreme svoj cilj – sagradili su Dom omladine. To nije bio Dom za silbašku omladinu, nego za omladinu iz cele opštine i šire.
Danas Dom omladine i dalje stoji na istom mestu. Međutim, od nekadašnjeg ponosa sela, postao je najveće ruglo. Katanac na zarđalim ulaznim vratima samo govori o tome da je pre 10-ak godina neko zapečatio ovo mesto dok se ne pojavi neko nov, neka nova generacija koja će izvući mač iz kamena, odnosno dići Dom opet na noge. Stariji odmahuju rukom: „Manite se ćorava posla, mnogi su pokušavali, svi su odustali“. Ali mi nećemo da odustanemo! Došli su ti novi entuzijasti, na koje se toliko dugo čekalo.
Prvi korak je bio osnivanje Udruženja mladih „SOK“ u Silbašu. Udruženje pokušava da pronađe sredstva za rekonstrukciju Doma preko različitih konkursa, fondova opštine Bačka Palanka, pokrajine ili republike. Znamo da širom države postoje udruženja mladih koja su starija od nas i koja već imaju iskustva u rešavanju ovakvih stvari.
Pokušaćemo da stupimo u kontakt sa svima koji bi nam mogli pomoći, jer samo tako ćemo ispuniti cilj. Svesni smo da je posao ogroman, da sredstava nemamo, ali zato imamo volje! I mi hoćemo da gledamo utakmice reprezentacije kolektivno u Domu. I mi hoćemo da slušamo Atheist rap u Silbašu, da igramo stoni tenis, gledamo filmove, organizujemo različite tribine... Mogućnosti je tako neverovatno mnogo, da nam to samo daje snagu da idemo dalje.
Kao nestranačko udruženje, nije nam bitno ko je na vlasti. Mi samo želimo da ljudi prestanu da uzimaju poene na našim problemima, i da pokušaju da se sete neke svirke iz Doma omladine kojoj su prisustvovali. Pa neka se samo sete poljubaca koje su razmenjivali pod tim istim (sada) uništenim krovom, između tih istih (sada) devastiranih zidova.
Pa zar nisu uspomene dovoljne da bi nam se pomoglo? Prestanite više da nas saplićete, pružite nam ruku i pomozite nam da skinemo katanac sa Doma omladine u Silbašu!
***
POSTANI DOPISNIK! Ukoliko i ti želiš da postaneš dopisnik i pišeš o mladima iz svog kraja, prijavi se popunjavanjem kratkog formulara ovde. Nije neophodno prethodno iskustvo, već isključivo entuzijzam i želja da se dobar glas o tvom kraju daleko čuje! Otvoreno za sve mlade od 15 - 35 godina.