
Vest da su Francuzi zainteresovani za naš vinjak probudila je u meni želju da saznam nešto više o ovom piću, jer sam o njemu znala vrlo malo - da može biti opasan ako se ne konzumira na pravi način i da postoje posebne metode kako se pije, čuva, pa i bira. Pored mog laičkog stava, koji je bio zasnovan na raznoraznim pričama, da je vinjak nekvalitetno piće, ništa više nisam znala o njemu.
Potražila sam nekoga ko se razume o sorte, vrste vinjaka, ali i u to kako nastaje, po čemu je poseban i zašto ga ljudi piju.
Tehnolog i direktor razvoja fabrike Rubin i z Kruševca, Marko Malićanin, razrešio je neke moje nedoumice i opovrgao moje netačne stavove.
Pre svega bih naglasio da je vinjak prirodni proizvod koji se proizvodi isključivo od grožđa. Od grožđa se proizvodi vino, destilacijom vina dobija se vinski destilat koji onda odlazi na sazrevanje u hrastovu burad. Odležavanjem u hrastovim buradima vinski destilati dobijaju karakteristike vinjaka i nakon više godina odležavanja u hrastovima buradima nastaje vinjak, objasnio mi je gospodin Malićanin.
Saznala sam i da kvalitet vinjaka zavisi od mnogo faktora: sorte grožđa od kojih se proizvodi vino za destilaciju, zatim prerade grožđa i procesa proizvodnje vina, vrsta hrasta i kvalitet hrastovog bureta, godina starosti tj. godina odležavanja. Što je vinjak stariji, to je svakako i kvalitetniji, baš kao i ostale vrste alkohlolnih pića.
S obzirom na to da je za mene konjak bio isto što i vinjak, Marka Malićanina sam pitala i da mi objasni razliku između ova dva pića.
Francuzi su, naime, zaštitili naziv konjak ( Cognac) i konjakom se mogu nazvati samo brendiji koji se proizvode u destilerijama koje su locirane u jednom malom delu Francuske u regionu Bordoa – departmanu Šarant ( Charente), čiji je glavni grad Konjak (Cognac). Inače, suštinske razlike između konjaka i vinjaka nema, sirovina je ista (grožđe), tehnološki proces proizvodnje je skoro isti, način sazrevanja – odležavanja je isti, razlike su samo u stilu i potiču od sorte grožđa, aromatskog potencijala bureta i kupažiranja. Dakle, razlike se mogu objasniti nijansama koje se javljaju od proizvođača do proizvođača, kao što postoje razlike između npr. Henesija i Martela. Svaki konjak tj. vinjak nosi neku svoju autentičnost.
Zanimalo je naravno šta se to Francuzima svidelo kod našeg vinjaka i po čemu je on tako poseban.
Gospodin Malićanin mi je rekao da su Francuzi veoma zadovoljni svim Rubinovim kategorijama vinjaka, ali su posebno zainteresovani da od fabrike Rubin kupe destilate na odležavanju kako bi ih kupažirali s njihovim najboljim konjacima.
On je naglasio da su Francuzi veoma ponosan narod koji mnogo poštuje i veoma lukavo čuva svoje vrednosti. Oni su pioniri i reperi zaštite intelektualne svojine i svojih brendova na svetskom nivou. A ukoliko uzmemo u obzir da je konjak jedan od njihovih najvećih brendova koji oni ljubomorno čuvaju i svuda u svetu ističu, onda nam činjenica da su upravo Francuzi zainteresovani za kupovinu našeg vinjaka, kako bi ga blendirali tj. mešali s njihovim najboljim konjacima, daje najveću moguću potvrdu kvaliteta našeg vinjaka.
I za kraj prenosim savet gospodina Malićanina kada je način konzumiranja vinjka u pitanju:
Ne postoji neka određena mera ili doza. Sve zavisi od organizma. Muškarci mogu popiti više, žene, naravno, mnogo manje. A kozumira se i pre, ali i posle jela, neko ga pije kao aperitiv, a neko kao digestiv, sve zavisi od ukusa, raspoloženja, ali i običaja.
Ovaj tekst nastao je našom željom da stvorimo alternativni veb prostor za mlade gde mogu da pišu o svim onim temama koje smatraju važnim, iskreno i bez ograničenja! Ukoliko želiš da i ti budeš član našeg mladog tima tvoje ideje su dobrodošle! CV i jedan tekst pošalji na [email protected] uz Cc na [email protected], sa naznakom "Prijava / novinar". Otvoreno za sve od 15 do 35 godina. Prijem novih novinara vršimo do svakog prvog dana u mesecu.
Želim povremeno da dobijam mejlove od portala o vestima, najnovijim konkursima i aktivnostima OVDE
