Tweet
Jedan od većih životnih paradoksa je da je ključ zadovoljstva raditi stvari koje su riskantne, neprijatne i ponekada loše.

FOTO: psychologytoday

Prevela: Dejana Dodik

Psiholozi koji lete širom države smatraju da način na koji mi opisujemo našu karijeru onima koji sede na sedištu do nas, pominjući, na primer, da smo psiholozi, određuje da li ćemo dobiti pet sati vazdušne intrige ili unutrašnji pristup propadajućem braku ili više od zanimljivih detalja o nemogućnosti da se odoli kolačićima prelivenim javorovim sirupom. Čak i nošenje velikih slušalica često ne može da odvrati čvrsto odlučnog putnika da ispriča svoju priču o tome kako je bila napuštena kao dete (što je razlog zašto je zgodno za psihologe istraživače da jednostavno kažemo kako istražujemo „mišljenja“). Za one među nama koji rizikuju da kažu istinu i priznaju da proučavamo sreću, postoji jedan gotovo garantovan odgovor: Šta ja mogu da uradim da budem srećan?

Tajna sreće je briga od sve većeg značaja modernog doba, kako je veća finansijska sigurnost dala mnogima vreme da se posvete samo-razvoju. Pošto više nismo lovci-sakupljači zabrinuti o tome gde da pronađemo sledeću lovinu, brinemo se o tome kako da živimo najbolje što možemo. Knjige o sreći su postale domaća radinost, a biznis treninga o ličnom razvoju veći je nego ikada.

Potraga za srećom nije karakteristična samo za Amerikance. U istraživanju koje je obuhvatalo preko 10.000 učesnika iz 48 zemalja, psiholozi Ed Dajner sa Univerziteta Ilinois u Urbani-Šampanj i Šigehiro Oiši sa Univerziteta Virginija otkrili su da ljudi iz različitih krajeva sveta rangiraju sreću kao važniju od drugih veoma poželjnih ličnih ciljeva, poput posedovanja svrhe života, bogatstva i odlaska u raj.

Groznica sreće je podstaknuta, delom, sve većim brojem istraživanja koji sugerišu da sreća nije samo to što se osećamo dobro već i da je dobra za nas – povezana je sa mnoštvom dobrobiti, od veće zarade do boljeg imuniteta koji funkcioniše kako bi se pretvorio u kreativnost.

Većina ljudi prihvata da je istinska sreća više od zbrke intenzivnih pozitivnih osećanja. Verovatno je bolje opisana kao osećaj „mira“ ili „zadovoljstva“. Bez obzira kako je definisana, sreća je delom emocionalna i zbog toga nadovezana na istinu da osećanja svakog pojedinca imaju prirodnu postavku, poput termostata, čiji genetski prtljag i ličnost igraju ulogu u formiranja iste. Da, pozitivni događaju vam daju podstrek, ali pre nego što vas vrate nazad ka vašem prirodnom stanju.

SREĆA KAO STANjE UMA
Istinska sreća, međutim, traje duže od naleta dopamina, pa je važno misliti o tome kao o nečemu što je više od emocije. Vaš osećaj sreće takođe uključuje saznajne reflekse, kao kada dajete mentalno odobravanje ili osporavanje humoru vašeg najboljeg prijatelja, obliku vašeg nosa ili kvalitetu vašega braka. Samo malo od ovog osećaja je povezano sa tim kako se osećate, a ostatak je produkt mentalne aritmetike, kada računate vaša očekivanja, vaše ideale, vaše prihvatanje onoga što ne možete da promenite – i brojni drugi faktori. Dakle, sreća je stanje uma, i kao takva, može da bude namerna i strategijska.

Bez obzira na vašu emocionalnu postavku, vaše svakodnevne navike, i izbori od načina na koji se ponašate u prijateljstvu do toga kako se osvrćeta na vaše životne odluke – mogu da doprinesu vašem boljem bivstvovanju. Nedavna istraživanja koja beleže jedinstvene navike onih koji su najsrećniji u životu čak daju i nešto poput instrukcijskog priručnika kako se ugledati na njih. Ispostavilo se da su aktivnosti koje nas vode da osećamo nesigurnost, neprijatnost, čak i mrvicu krivice povezane sa nekim od najupečatljivijih iskustava ljudskih života. Srećni ljudi, čini se, upuštaju se u široki raspon kontraintuitivnih navika koje se čine veoma nesrećne.

FOTO: psychologytoday

Prave nagrade rizika

Kada je ankcioznost optimalno stanje
Zamislimo sledeću situaciju. Petak je veče i planirate da se sastanete sa prijateljima na večeri. Ako želite da osigurate da ćete ići kući siti, odabraćete picu ili burgere. Ako ipak odaberete kuhunju koju nikada pre niste probali (etiopijska – naravno, zašto da ne?) rizikujete da vam se baš i ne svidi vaša indžira i vat, ali takođe možete otkriti iznenađujuće zadovoljstvo.

FOTO: Rentcafe

Sreća kao radoznalost

Istinski srećni ljudi, izgleda, imaju intuitivno shvatanje činjenice da održiva sreća nije samo raditi stvari koje voliš. Ona takođe zahteva razvoj i avanture izvan granica vaše ugodne zone. Srećni ljudi su, jednostavno rečeno, radoznali.

U istraživanju iz 2007. godine, Tod Kašdan i psiholog Kolorado Stejt Univerziteta Majkl Steger otkrili su da kada učesnici nadziru sopstvene dnevne aktivnosti, kao i način na koji se osećaju u periodu od 21 dan, oni koji su se češće osećali radoznalo datoga dana takođe su iskusili najveće zadovoljstvo svojim životom – i upustili se u veći broj aktivnosti koji izazivaju sreću, poput izražavanja zahvalnosti kolegi ili volontiranja da se pomogne drugima.

Ipak, radoznalnost, to pulsirajuće, željno stanje neznanja, je u osnovi stanje zabrinutosti. Kada je, na primer, psiholog Pol Silvia pokazao učesnicima istraživanja različite slike, umirujuće prikaze Kloda Monea i Kloda Lorejna probudili su srećna osećanja, a misteriozna, uznemirujuća dela Egona Šilea i Franciska Goje probudili su radoznalost.

Radoznalost je, čini se, velikim delom istraživanja, često po cenu trenutne sreće. Radoznali ljudi generalno prihvataju ideju da, iako put neprijatnosti i ranjivosti nije lak put, jeste najdirektnija putanja ka postajanju snažnijim i mudrijim. Zapravo, bliži pogled na studiju Kašdana i Stegera sugeriše da radoznali ljudi ulažu u aktivnosti koje prouzrokuju neprijatnost kao u odskočnu dasku ka većim psihološkim vrhovima.

Naravno, brojni su primeri u životu kada je najbolji način da pospešite svoje zadovoljstvo su da jednostavno uradite ono za šta znate da vam prija, bilo to da pustite svoju omiljenu pesmu na džuboksu ili da planirate da posetite najboljeg prijatelja. Mada, s vremena na vreme, vredi potražiti iskustvo koje je novo, komplikovano, nesigurno ili čak uznemirujuće, bilo da to znači konačno se zaleteti i pevati na karaokama po prvi put ili ugostiti prikazivanje umetničkog filma vašeg prijatelja sa fakulteta. Najsrećniji ljudi biraju oba tako da mogu da se okoriste, u različito vreme, od oba.

IZVOR: psychologytoday


Dejana je idealista koji pokušava da shvati čudesni svet oko sebe

***

Ovaj tekst nastao je našom željom da mladi koji žele da se oprobaju u prevođenju tekstova to iskustvo steknu i unaprede kod nas. Ukoliko želiš da budeš prevodilac u našem mladom timu CV uz jedan prevedeni tekst, sa izvornim, pošalji na [email protected] sa naznakom Prijava/Prevodilac. Otvoreno za sve od 15 do 35 godina. Prijem novih članova vršimo do svakog prvog dana u mesecu.

Želim povremeno da dobijam mejlove od portala o vestima, najnovijim konkursima i aktivnostima OVDE

Odricanje od odgovornosti

Tweet
Komentari