Tweet
Rajnin i Zoranov sin, Milan Sibinović, je posle tuče sa školskim drugom pao u komu, nakon dva meseca na aparatima se vratio među žive i tada počinje njegova i borba njegove porodice za život, sreću i porušene snove.

Autor: Zvezdana Radosavljević

Milan Sibinović je rođen 1980. godine, kao desetogodišnji dečak potukao se za vreme odmora sa školskim drugom. Nakon udarca u slepoočnicu bio je kratko bez svesti, a posle dva dana je pao u komu iz koje je izašao tek nakon dva meseca. Lekari nisu verovali da će preživeti, ali preživeo je. Niko nije verovao da će prohodati, mislili su da će doživotno morati da se oslanja na tuđu pomoć. Milan je ponovo stao na svoje noge i u mnogim stvarima koje radi je samostalan, zahvaljujući svom neverovatnom optimizmu, upornosti i ogromnoj podršci majke Rajne i oca Zorana.

- Molim Vas recite mi nešto o vašem sinu Milanu?
- Naš sin je pre nesreće bio zdravo, živahno i srećno dete. Tog dana su nas zvali iz škole, jer se na velikom odmoru potukao sa drugom, dobio je udarac u slepoočnicu, nakon čega se onesvestio. Suprug i ja smo ga odmah odveli u Niški Klinički centar, odakle su ga otpustili posle dva dana posmatranja sa rečima da je sve u redu. To isto veče, po otpuštanju iz bolnice, Milan je pao u komu. Bio je na aparatima dva meseca. Naš svet se srušio, mogli smo samo da se molimo Bogu. Srećom, probudio se...

-Kakve su bile prognoze lekara kada je reč o njegovom oporavku?
-Lekari nisu bili optimistični, nisu nam davali ni lažnu nadu da će biti bolje. Govorili su da je reč o oštećenju nervnog sistema, da nisu sigurni da će preživeti, da će oporavak biti spor, ako uopšte bude bilo poboljšanja.

-Kako ste se vi i suprug suočili sa tim sumornim prognozama, sigurno Vam je bilo teško?
-To su najteži trenuci u našem životu. Doktori nam nisu davali nadu da će Milan ponovo hodati, govoriti, biti sposoban da sam uradi bilo šta. Odlučili smo da se borimo i da budemo optimisti, da verujemo da će biti bolje, jer drugačije nismo smeli. Kao i svi roditelji, činili smo sve moguće i nemoguće da bi se naš sin što pre vratio u normalan život. Nismo smeli da dozvolimo da pati.

- Kakav je bio Vaš odnos sa Milanom posle nesreće?
- Mi smo pred Milanom morali da budemo raspoloženi i jaki. I u teškim trenucima kad nam nije bilo do života, bodrili smo našeg sina da istraje, da bude hrabar, pokušavali da ga oraspoložimo. Plašili smo se da ne padne u depresiju, jer smo znali da će njegov oporavak biti težak i dug, da ga čekaju operacije, i da moramo svi hrabro da se suočimo sa novonastalom situacijom. Sreća je da je naš sin pravi junak, uvek je bio hrabar, nije se predavao, i verovao je da će biti bolje.

-Da li ste imali pomoć i razumevanje okoline za vaše probleme?
-Prijatelji i komšije su nam se uvek našli, čelnici opštine su nam izašli u susret i Milanu poklonili računar. Milana svi vole, i deca i odrasli, zbog njegove naravi i zato što je, uprkos svojim zdravstvenim tegobama, uvek nasmejan.

-Kako Milan danas živi, njegovo stanje se značajno popravilo?
-Jeste, na našu veliku radost. Milan danas na svom triciklu, specijalno prilagođenom njegovim potrebama, sam odlazi u kupovinu, u šetnju po selu, u kladionicu, druži se sa vršnjacima. Može da brine o sebi, kada nismo kod kuće pripremi nam ručak. Koristi računar za obrazovanje i komunikaciju preko društvenih mreža. Piše pesme, objavio je tri zbirke pesama. Trenutno radi na romanu, koji će uskoro biti objavljen. Nedavno je organizovano poetsko veče, na kome su čitane njegove pesme. ( Ovde možete videti owww.merosina.org poetskoj večeri posvećenoj stvaralaštvu Milana Sibinovića)

-Posle svih patnji koje ste preživeli, suprug i Vi ste sigurno ponosni na Milana?

-Ponosna sam što sam Milanova majka i što je moj sin uprkos nesreći nastavio da vodi normalan život. Naš Milan je dobar čovek, nikada ne gubi nadu, pun je optimizma i životne radosti. Kada su loša vremena Milan ne pada u očaj, nikada mu nije dosadno i nije neraspoložen. O svom stanju kaže da je moglo biti i gore, a u da budućnosti mora biti bolje.

***
Volite da pišete u slobodno vreme? Želite da vidite svoje tekstove na portalu iSerbia? Nije potrebno iskustvo, već samo želja i ideje! CV i jedan tekst pošaljite na [email protected], sa naznakom "Prijava / novinar". Otvoreno za sve od 15 do 35 godina Prijem novih dopisnika vrši se najkasnije svakog prvog dana u mesecu.

Želim povremeno da dobijam mejlove od portala o vestima, najnovijim konkursima i aktivnostima OVDE

Odricanje od odgovornosti

Tweet
Komentari