
Svadbe i svadbene ceremonije kod nas dostigle su takav nivo, da se slobodno može reći da je naš narod majstor u njihovom organizovanju, sprovođenju i realizaciji. Topola, naravno, ne izostaje za ovim pravilom, naročito ako se uzme u obzir da se u ovim krajevima tradicija i dalje izuzetno poštuje, uz običaje, verovanja i navike koje su odlikovale naše pretke.
U Topoli, svadbe se obično zakazuju u proleće ili u jesen i to i po godinu dana unapred. Već tada ljudi panično započinju pripremanje, brinući o najsitnijim detaljima u želji da se taj dan pamti, ne samo u njihovoj porodici, nego i šire. Ono što u poslednje vreme postaje tendencija, jesu novi, uglavnom zapadnjački običaji, koji se implementiraju u naše, te se stvaraju neretko groteskni primeri prakse, prerastajući u naviku i nešto što “se mora“. Uprkos tome, većina mladih, ali i starijih, zadržava poštovanje svadbenih običaja, pri tom ne znajući njihovo pravo značenje, svrhu i namenu.
Svadba u Topoli ne traje jedan dan. Nakon veridbe mladih, koja je često javna, a ne intiman čin dvoje zaljubljenih, pristupa se proševini, uređaju, čestitanju, a u zavisnosti od kraja i ostalim svetkovinama koje se priređuju uz muziku, brojne goste i poklone. Par dana pred samu svadbu, okupljanja su intenzivnija. Organizuje se pečenje prasadi i jagnjadi kao poseban događaj. Noć pred samu svadbu, u domu mladoženje na momačko veče dolazi puno gostiju, dok mlada takođe organizuje prijem.
Sam dan svadbe, iako naporan i prožet brojnim obavezama, obiluje veseljem, muzikom i ljubavlju. Mladoženjina porodica priređuje doručak za svatove, zatim odlaze po mladu njenoj kući, gde se mogu zadržati i poslužiti. Nakon toga kolona automobila odlazi u crkvu na sklapanje crkvenog braka. Potom se svi zajedno vraćaju u mladoženjinu kuću, gde slede brojni običaji – bacanje sita na kroj, dizanje nakonjčeta, igle i vuna, prenošenje preko praga, slatko i med, sedanje u krilo svekrvi, hleb i vino itd.
Svatovi zatim odlaze u restoran, a mladenci na fotografisanje. Svečani ručkovi obično počinju od 16 do 18 časova i tradicionalni su po svojoj sadržini. Posle nekog vremena, mladenci dolaze i sklapaju opštinski brak sa matičarem. I tada počinje TRADICIONALNA SRPSKA SVADBA.
Sklapanje braka između dvoje ljudi divan je čin, jer nastaju nove porodice i deca. Poštovanje običaja, onakvih kakvi zaista jesu, veoma je vredno, jer se time održava i čuva duh našeg naroda. Ali u savremenom društvu, koje je hiperaktivno i nezaustavljivo brzo i finansijski na ivici siromaštva, priređivanje jednog događaja kao što je opisan, izuzetno je stresno i naporno.
Ovaj pregled nije kritika niti želja da se bilo šta omalovaži, već jedna realna situacija u našoj zemlji i pisan je od strane etnologa, koji se po struci bavi običajima i tradicijom, želeći da se oni, ako se već poštuju, poštuju onakvi kakvi zaista jesu.
***
POSTANI DOPISNIK! Ukoliko i ti želiš da postaneš dopisnik i pišeš o mladima iz svog kraja, prijavi se popunjavanjem kratkog formulara. Više informacija i link ka formularu ovde. Nije neophodno prethodno iskustvo, već isključivo entuzijzam i želja da se dobar glas o tvom kraju daleko čuje! Otvoreno za sve mlade od 15 - 35 godina.