Tweet
Srbija je tranzitna zona i odredište za muškarace, žene i decu žrtve seksualne i radne eksploatacije, u koje spada i prinudni rad u kući i ulično prosjačenje. Iz svega ovoga proizilazi činjenica da je trgovina ljudima enormni problem za našu zemlju, ali i šire - ona je sintagma koja tera strah u kosti pri samom pomenu i ona je globalni problem. To je bio „temelj" tribine „Trgovina ljudima“.

Autor: Ana Kotur

FOTO: Privatna arhiva

Kako bi obezbedili mladim pravnicima da steknu znanje o drugim pravnim sistemima, ELSA (Evropsko udruženje studenata prava) je na tribinu „Trgovina ljudima“, 13. novembra na beogradskom Pravnom fakultetu, pozvala goste predavače, i to profesora na Kriminalističko-policijskoj akademiji dr Milana Žarkovića i psihoterapeutkinju Biljanu Slavković. Predavanje imalo je za cilj da podigne svest mladih pravnika o ovoj temi koja je veliki problem za društvo.

Podaci su, zaista, zabrinjavajući: prema istraživanju organizacije ASTRA (Anti trafficking action), u periodu od 2002. do 2013. godine primljeno je 17 871 poziva upućenih od strane 3113 klijentkinja i klijenata kojima je bila potrebna pomoć. Identifikovano je 420 žrtava trgovine ljudima, a 78% njih je upravo iz Srbije, od toga 153 dece. U 52% slučajeva žrtve su vrbovale njima poznate osobe kako bi ih prinudili na prostituciju, radnu eksploataciju, prošnju, brak, vršenje krivičnih dela, ali i kako bi trgovali njihovim organima.

Profesor dr Milan Žarković kaže da krivično delo trgovine ljudima nije bilo u zakonu, već se tek posle dve godine od kada se prvi put prijavilo krivično delo našlo u zakonu. On ukazuje na mnoge rupe u zakonu, kao i na kasne ispravke zakonodavaca.

Zakonodavac je u startu pružio zaštitu dece od nasilja do 14 godina, a tek kasnije je prema međunarodnom zakonu promenio starost dece do 18 godina. Zakon je intervenisao u nekoliko navrata sankcionisanje aktivnosti koje su se sprovodile kroz silu, pretnju i prevaru sa ciljem da se pruži eksploatacija. To je prva odredba koja je bila promenjena u zakonu i za to delo je bila kazna od jedne do 10 godina.

Kako je rastao broj žrtava, sve izmene krivičnog zakona su išle ka proširenju i pooštravanju sankcije, pa se prva promena odnosila na kaznu od minimum dve godine, a sada je krajnja promena od minimum tri do maksimum 12 godina zatvora. Ono što je važno za ovu promenu zakona je to da ublažavanje kazne pravosuđa ne postoji kada je u pitanju trgovina ljudima. Takođe, uveden je i poseban režim zaštite prema deci ukoliko su one žrtve porodičnog ili vršnjačkog nasilja.

FOTO: Twitter

Profesor navodi mnogo primera devojaka koje su bile vrbovane. To su uglavnom devojke koje su postale žrtve putem poslovnih ponuda iz inostranstva, ali i putem zloupotrebe društvenih mreža. Kaže da je vrlo teško prepoznati žrtve koje se bave samovoljno, a koje prisilino, jer su one bile podložne različitim vrstama maltretiranja ukoliko nisu zarađivale dovoljno novca. Htele ili ne, morale su da se dobro ponašaju prema klijentima kako bi zaradile dovoljno novca i za „gazdu“ i za sebe. U slučaju kada nemoćna žrtva ostane sama na ulici, jer se „gazde“ povuku kada uzmu svoj deo, najčešće se žrtva krivičnog dela osuđuje.

Za kraj, profesor navodi da svako može biti žrtva trgovine ljudima, ali i da svako može biti trgovac ljudima.

Biljana Slavković, psihoterapeutkinja, iz svog ugla je pojasnila termin žrtva. U kratkoročnom i dugoročnom radu prevazilaženja trauma žrtava ona ističe da je 99% žrtava trgovine ljudima upravo oni koji su bili žrtve porodičnog ili partnerskog rodno zasnovanog nasilja.

Takođe, navodi da Srbija kao država ne prepoznaje termin žrtva, već termin oštećena, te zato vlada nespremnost društva da se opredeli ka zaštiti žrtava. Moć i kontrolu nad trgovini ljudima pretežno koriste muškarci koji zloupotrebljavaju svoju moć nad ženama. To je uglavnom fizičko zlostavljanje, ali je u tom slučaju neizostavno i psihičko, jer ne možemo da trpimo fizičko, a da se ne probudi i psihičko zlostavljanje, navodi psihoterapeutkinja.

U radu sa žrtvama nasilja, Biljana Slavković, govori o strahu žrtava da prežive i nastave dalje svoj život. One su okupirane time da ako je jednom bila žrtva da to znači da neće moći da se izvuče iz te priče i da nastavi život bez stida i sramote. Vrlo često trgovci koriste različite vrste metoda zastršivanja da će povrediti porodicu žrtve, te one nose tragove, rane ili bolne senzacije u sebi. Biljana im pomaže da prežive traume kao uobičajeno ljudsko iskustvo i da prebrode strah koji je bazično ljudsko osećanje.

Tribina je održana pod pokroviteljstvom Evropskog udruženja studenata prava na Pravnom fakultetu u Beogradu, a skup je podržan od strane nevladine organizacije ASTRA koja se bavi borbom protiv trgovine ljudima.


Ana, druželjubiva i radoznala studentkinja; voli da piše, vodi intervjue, istražuje i pohađa razne edukativne kurseve.

***

Pročitajte i:

Kralj koji je cenio slobodu
Najneshvaćenija teorija u istoriji nauke!
Održavajte protok novca vašeg biznisa!

***

Ovaj tekst je nastao našom akcijom da mladi postanu dopisnici iz svog kraja. Ukoliko želiš da i ti budeš deo našeg mladog tima i pišeš o događajima i uspesima svojih mladih sugrađana, prijavi se popunjavanjem ovog kratkog formulara. Važni su nam isključivo tvoj entuzijazam i želja da se proširi glas omladine iz svih krajeva! Otvoreno za sve od 15 do 35 godina. Prijem novih dopisnika vrši se do svakog prvog dana u mesecu


Želim povremeno da dobijam mejlove od portala o vestima, najnovijim konkursima i aktivnostima OVDE

Odricanje od odgovornosti

Tweet
Komentari

VESTI