
Autor: Zvončica
FOTO: Scoop.it!
Preceni se čovek, tu i tamo, pa pojam mogućnosti dobije neki peti smisao i širinu. A ni potcenjivanje (drugih, pa i nas samih) nam nije strano. U svakom slučaju, očekivalo bi se da jedan normalan (posebna tema, poseban nedokučiv pojam) primerak ove naše vrste, kada za to mentalno stasa, upozna, prepozna, vidi i locira sebe „u koordinatnom sistemu konfuzije“.
To je dobar početak. Vrlo dobar početak.
Početak čega? Iskrenosti prema sebi. Iskrenosti prema drugima. Malo li je?
To je ona (prva) faza, u kojoj se naše kognitivne veštine i svesnost sveta (svega) oko nas, stavljaju na proveru. Faza koja počinje sa – Znači, stvari stoje ovako... Sve što znamo, sve o čemu smo ikada razmišljali, svako pitanje i svaki odgovor, od neizmerne su važnosti za zaključak koji sledi. Poput matematičkog zadatka sa više nepoznatih, uzećemo u obzir sve poznato, i pokušaćemo da dođemo do rešenja. Subjektivni odnos prema poznatim činjenicama podrazumevan, a objektivni poželjan. Ja, porodica; grad, sistem, država; privreda, ekonomija, pravo; prošlost, sadašnjost, budućnost; sigurnost i nesigurnost; stvari na koje utičem; stvari koje utiču na mene; stvari van domašaja mog uticaja; istine i prividi; dozvole i zabrane; ograničenja... – neki delovi realnosti, koje treba uzeti u obzir, a koji su, iako se takvim ne čine, tesno povezani sa vama. Ova faza se završava sa – Znači, to su moje mogućnosti. Sada mogu ovo. Ovo je maksimum koji možeš dostići, s obzirom na trenutno stanje stvari. Ovo je sve što je logično moguće u okvirima postavljenih granica – vremenskih, prostornih, društvenih...naših sopstvenih.
Odličan početak! Idemo dalje.
A šta ćemo sa onim da je sve relativno i promenljivo? Sve, pa i ja?!
Bingo!
Ništa nije konačno, i ništa nije nepromenljivo (koncetrišimo se na promene na bolje, u skladu sa čovekovom prirodom).
Ako je mogućnost – realnost, java, stanje, granica opipljivog i logičnog, naš nevidljivi kavez, kutija u kojoj se nalazimo – onda bismo trebali da pogledamo izvan te kutije. Svi mi znamo šta ispunjava prostor izvan nje. Čitav kosmos ikada zamišljenih želja, rođenih nada, i sanjanih snova. A među njima prepoznajemo i one naše – izdvajaju se od ostalih nekim sjajem, samo nama vidljivim. Neke su mirne i strpljivo čekaju, a neke su nestrpljive da postanu stvarnost. Ovaj samoodrživi sistem (da, da, postoji i postojaće, čak i kada vi na javi posustanete, prestanete da verujete, i počnete sve ređe i ređe da ga obilazite) funkcioniše po, vrlo jednostavnom, principu – Ja sam ovde da ostanem, ne diži ruke od mene, jer sve ovo što sam ja – si TI. Ako se čovek uopšte može smatrati tvorcem nečeg savršenog, onda je to ova kreacija – Nešto u nama, što veruje u nas. To nešto, taj samoodrživi sistem, taj prostor izvan kutije stvara, a istovremeno, i jeste naš potencijal. Ova druga (i poslednja) faza, počinje sa – Želim više, želim dalje, a završava se sa – Ja to hoću, ja to mogu! Sve ono za šta veruješ da možeš dostići, bez obzira na ustanovljene (ograničavajuće) mogućnosti, čini tvoj potencijal, čini tebe. Možda nije stvarno kao mogućnost, možda nije trenutno dostupno, možda je nesigurno, čak i nelogično, ali je živo u tebi, koji se ne plašiš da sanjaš. Tvoj potencijal je i sama činjenica da radiš na ostvarivanju i širenju svojih potencijala. Tvoj potencijal je i to što pomeraš (od strane uskogrudih, na granice pomirenih i naviknutih) postavljene granice mogućnosti.
Koliko si svestan svojih mogućnosti, isto toliko moraš biti svestan i svojih potencijala. Ni manje, ni više, isto! Mogu i mogao/la bih nisu u koliziji. Naprotiv, nadopunjuju se, i rade za vas... a vi radite za njih.
Ovo kao poruka onima koji tvrde – Želje su jedno, a mogućnosti drugo. Partibrejkeri. Ljudi zarobljeni u kutijama.
Uplašenim sigurnozonašima, koji ne sanjaju, dajemo na znanje – Želje stvaraju mogućnosti. Snovi postaju java. Jednom je tako jedan čovek poželeo da leti kao ptica... Nije imao mogućnosti (po proceni ondašnjih na granice naviknutih) da učini velike stvari, ali je imao potencijal za to (po njegovoj proceni). Ostalo je istorija.
Sanjati! U inat Nevernim Tomama.
Always look on the bright side of life...tu du, tudutudutudu.
***
Volite da pišete u slobodno vreme? Želite da vidite svoje tekstove na portalu iSerbia? Nije potrebno iskustvo, već samo želja i ideje! CV i jedan tekst pošaljite na [email protected], sa naznakom "Prijava / novinar". Otvoreno za sve od 15 - 35 godina Prijem novih dopisnika vrši se najkasnije svakog prvog dana u mesecu.
Želim povremeno da dobijam mejlove od portala o vestima, najnovijim konkursima i aktivnostima OVDE