
Autor: Milica Mitrović
FOTO: Bryan Ridgley
„Stvarnost može biti toliko složena da jednako validni zaključci iz različitih uglova deluju potpuno kontradiktorni"
Pre nekoliko meseci jedna meni bitna osoba, u jednom od naših razgovora o životu, „normalnosti“, „nenormalnost“ i viđenju stvarnosti samo kroz vlastita iskustva i uverenja, pomenula mi je priču o slonu i slepim ljudima.
Ustvari, pre će biti da me je podsetila, odnekud sam već znala tu priču.
Pošto mi je probudila interesovanje, čim sam bila u mogućnosti potražila sam priču na internetu, ne bi li je, onako, samostalno upila i analizirala.
Priča ima više verzija i tumačenja, no, onu priču o kojoj želim da pišem, možete pročitati
ovde .
Tu je, svakako, i lepa pesma čika Jove Zmaja „Slon“ koja u rimi kaže baš ono nad čim je trebalo da se zapitam.
Šta shvatam iz priče?
Svako od nas spoznao je neki, određeni, vremenski kraći ili duži, u zavisnosti od godina, deo života koji je bio ispunjen određenim događajima, naravno događaji su uticali na naša osećanja, osećanja na razmišljanja, razmišljanja na stavove, ovi na ponašanja i - eto NAS!
Takvi kakvi jesmo.
I sve je to na mestu. Razumnjivo.
Ali stvari počnu da se komplikuju kada mislimo da je samo naš „vid“ ispravan.
Borimo se protiv toga da sagledamo druge puteve, prihvatimo njihovu „ispravnost“ odbijamo da postoji drugačije tumačenje.
Najgore od svega biva to što mi svojim ponašanjem radimo sve da ta svoja ubeđenja i potvrdimo.
Eh, a tako ostajemo uskraćeni za nova saznanja i proširenje svoje spoznaje o tome “kako slon može da izgleda“.
Mogu da kažem, da se meni dešavalo da nesvesno ili svesno, budem „slepa“ za različitosti u stavovima koji se razlikuju od mojih.
Međutim, podsećanje na ovu priču navelo me na razmišljanje, čiji je rezultat bilo to da počnem da praktikujem: slušanje
Saslušam lepo šta neko ima da kaže, bez da već unapred zauzmem negativan stav o tome što sledi, ili razmišljam o potencijalnom argumentu protiv dok još govori.
Možda mi se već na početku ne sviđa njegov ton, možda mi se i taj početak ne dopada, i možda (avaj!) pomislim: Ma znam šta će da kaže ALI potrudim se - da saslušam.
I gle, ponekad budem prijatno iznenađena jer saznam nešto novo, ili budem navedena na razmišljanje na tu ili neku sasvim drugu temu, počnem da se pitam i na kraju dođem do nekih odgovora.
Mada, moram da priznam da sam još uvek u fazi vežbanja ovog pristupa.
Naravno, ponekad se ispostavi i da me onaj prvi osećaj nije prevario i da sam malo toga shvatila ili naučila.
No, bar mi je kristalno jasno da ne moramo da usvojimo nečije viđenje situacije ili čega god, već da jednostavno razumemo zašto neko tako razmišlja i kako je do tog razmišljanja došao.
Kada tu budemo došli, onda ćemo shvatiti da: ”Ono što znam je samo jedna kap – što ne znamo je okean” Issac Newton
***
Volite da pišete u slobodno vreme? Želite da vidite svoje tekstove na portalu iSerbia? Nije potrebno iskustvo, već samo želja i ideje! CV i jedan tekst pošaljite na [email protected], sa naznakom "Prijava / novinar". Otvoreno za sve od 15 - 35 godina Prijem novih dopisnika vrši se najkasnije svakog prvog dana u mesecu.
Želim povremeno da dobijam mejlove od portala o vestima, najnovijim konkursima i aktivnostima OVDE