Aleksa Jelić: Umetnost u srce zvirne i u dušu dirne
Privatna arhiva

Baviš se plesom i muzikom, sviraš violu i violinu, komponuješ.. Šta te od svega toga najviše ispunjava?


Ispunjava me saznanje da je umetnost najbliža Bogu. Svaka čast medicini, ekonomiji, politici, sve je to neophodno za život. Ali umetnost, ona u srce zvirne i u dušu dirne. Zato se kraljevski osećam, kao da dotaknem samog Uzvišenog, kad napravim neki plesni korak, otpevam neku melodiju čiji se eho čujeeeeeeee..


Tata ti je muzičar, a mama se bavila plesom. Koliko je vaspitanje i odrastanje u takvoj porodici uticalo na tvoj izbor profesije?


To je mnogo markiralo moj put i moju sudbinu. Biće da sam ih zato i izabrao. Sva podrška i divan odnos koji imam sa njima su mi odskočna daska u kreiranju karijere, života, sudbine.


Putovao si po celom svetu, ali si od svih gradova, sem Beograda, za život izabrao Barselonu. Zašto baš taj grad?


Ništa me nije tako dirnulo i iznutra uzdrmalo kao Barselona. Osećao sam se kao da sam se vratio kući. Mislim da je prosto nemoguće ne voleti i ne poželeti život tamo. Grad na moru uz Gaudija ima sve atribute koji ispunjavaju. Zar nije to ono što nam je potrebno – ispunjenje?!

Privatna arhiva
Privatna arhiva

Nedavno si završio svoj treći studijski album „Metamorfoza“. Da li si ostao veran svom muzičkom stilu ili publiku očekuje iznenađenje?


Čeka se nešto, neko, neki kvrc, neka kapisla koja će da pokrene...Lavinu?  Videćemo...


Tvoj spot za pesmu „Samo me ljubi“ je totalno različit od onoga što trenutno viđamo na muzičkoj sceni. Da li nam možeš otkriti čija je ideja za ovakav spot?


Plesni deo kao i kadrovi u pozorištu su moja ideja. Volim da u svakom video spotu igram, bez toga to nisam komplet ja. Drugi deo spota je uradio sjajni Petar Vujanić i sa njim je uvek zadovoljstvo sarađivati. Toliko kreativnosti, a toliko jednostavnosti.


Stekao si veoma veliku popularnost učešćem u šou programu „Tvoje lice zvuči poznato“. Kakve uspomene nosiš sa snimanja te emisije?


Kao jedno divno druženje, zezanje, smejanje i zabavu. To je bilo divno iskustvo kome se više ne bih vraćao, a žalosno je da sam veliku popularnost doživeo oblačeći štikle i noseći periku, a ne zahvaljujući albumima i pesmama koje sam snimio do sada.

Privatna arhiva
Privatna arhiva

Bez obzira na to što se tvoj otac bavi drugim muzičkim žanrom, ti si odlučio da napraviš sopstvenu karijeru koja se neće graditi na njegovom imenu i slavi. Šta misliš, da li je bitnije da čovek ostane svoj u poslu ili da se prepusti trendovima radi većeg tiraža?


Ne znam. Kada pogledam svoje muzičke „kolege“, stanove koje su kupili, avione i kamione koje imaju, prosto se pitam zašto ja u svojim pesmama nemam trilera, nemam tekstova gde se seku vene, nemam te očajnicke srceparajuće melodije. Zašto? Mora da nešto nije u redu sa mnom? Međutim, onda, na kraju dana, drago mi je da je tako, jer ne podilazim i ne poistovećujem se sa mučnom atmosferom koja vlada na našem podneblju. Želim da svojim pesmama ostavim jedan trag radosti, jedan svetliji pogled na život. To je moj put.


Da li i kako uspevaš da uskladiš obaveze u pozorištu i plesne nastupe, sa muzičkom karijerom?


Obaveze u pozorištu usklađujem odlično pošto od muzike ne živim. Muziku radim iz ljubavi i iz želje da izrazim ono suptilno u sebi koje traži put da bude izraženo. Ekonomišem sa vremenom, te ga imam.


Kakvi su ti planovi na poslovnom planu trenutno?


Obaveze u pozorištu polako privodim kraju. Očekuje me ovih dana gostovanje u Češkoj a zatim, nadam se, i izlazak albuma. U tom intermecu odlučio sam da sebe i svog psa Rocca odvedem dva meseca na Ibicu. On da leci artritis plivajući, a ja stres nazdravljajući J...