Helena Himel: Slušajte srce, ono nikada ne greši
Pixabay

Blog koji si pokrenula 2014. godine zove se „Kutija ljubavi“. Kako se javila ideja da se baviš time? Šta te je inspirisalo? Kako je nastao sam naziv bloga?


U životu svakog od nas postoje trenuci koje ne želimo da zaboravimo. „Kutija ljubavi“ je nastala kako bi takve trenutke ovekovečila u želji da svako od nas pronađe i otkrije svoj „komad večnosti“. Moja omiljena knjiga je roman „Mali Princ“, koja je ujedno i inspiracija za sam naziv bloga. Ne verujemo u ono neopipljivo, a ja sam imala potrebu da oblikujem ljubav.


Danas postoji 21 kategorija u okviru tvog bloga. Fotografije, eseji, književne i filmske kritike, pesme na srpskom, engleskom i bugarskom samo su delić sadržaja koji posetioci pomenute stranice mogu da vide. Možeš li da nam ukratko opišeš kako se blog razvijao i proširio?


Blog se razvijao zahvaljujući brojnim autorima koji su slali svoje radove na mejl „Kutijе ljubavi“. Posetiocima, koji su nas čitali i bodrili da nastavimo da vraćamo prave vrednosti ovom društvu. Počelo je sa mojim kratkim pričama, a sada možete videti na blogu nekolicinu intervjua, književnih kritika, razglednica koje će probuditi u Vama ono najbolje.


Često se na ovom mestu nađu i tvoji radovi. Koja od umetničkih formi izražavanja je za tebe najprivlačnija?


Iako se prikrade i poneka pesma, pišem kratke priče. Mnogi su ih okarakterisali kao lirsku prozu. Rekla bih da se u njoj osećam najudobnije. Ona me ispunjava. Što bi rekao Ivan Tokin: „Posle svake priče, postajem bolji čovek“.

Privatna arhiva
Privatna arhiva

Kada si napisala svoju prvu pesmu i kako se ona zvala?


Moja prva pesma je nastala u osnovnoj školi, naslovila sam je „Nebo“. Moram priznati da sam je vešto krila u staroj beležnici. I danas je čuvam kako bi me podsetila na same početke.


Bila si inicijator još jednog uspešnog projekta. Književni konkurs sajta „Kutija ljubavi“ imao je za cilj da najlepše radove posvećene ljubavi objedini u okviru jednog štampanog zbornika. Kako je tekao sam proces izrade zbornika? Da li su autori čije su se pesme i kratke priče našle u zborniku obradovali? Da li planiraš još neki sličan poduhvat?


Sam proces izrade zbornika zahteva dosta vremena. Odabrati radove, lektorisati ih, urediti zbornik tako da bude prijemčiv autorima, pripremiti ilustraciju za korice zbornika, itd. Autori su bili zadovoljni zbornikom i naišla sam pozitivne kritike. Zajedno smo uživali u pisanoj reči. To me je motivisalo da nastavim da promovišem ljubav i dopustim joj da se ušuška u domove svih nas koji pišemo i Vas koji nas čitate. Trenutno je u štampi drugi „Zbornik Kutije ljubavi“, koji će, verujem, biti jednako uspešan kao i prethodni.

Privatna arhiva
Privatna arhiva

Da li imaš saradnike koji ti pomažu oko uređivanja „Kutije ljubavi“ ili uglavnom sve samostalno radiš?


Blog uređujem samostalno, dok sam u okviru književnog konkursa „Kutije ljubavi“, gde su najbolji radovi štampani u okviru istoimenog zbornika uključila i prijatelje u sam odabir radova i ilustraciju zbornika. Ovim putem se zahvaljujem Koljić Zani, Milijić Dušanu, Dimkoski Filipu, Cijan Igoru i Nadi Kljajić.


U štampi je i drugi „Zbornik Kutije ljubavi“ gde su na odabiru radova, pored moje malenkosti radili Dubravko Matančević i Dušan Milijić, a na ilustraciji za zbornik i korice Svetlana Pejić i Maja Pešić. Neizmernu zahvalnost dugujem svojoj majci koja je napisala recenziju za oba zbornika i čitavoj porodici na podršci. Autorima zbornika se zahvaljujem, jer su verovali i veruju da prava reč može dopreti do svakog srca.


Po zanimanju si istoričar umetnosti. Ceolokupan svoj dosadašnji rad posvetila si upravo ovoj oblasti. Kada si prepoznala tu crtu u sebi? 


Imala sam tu sreću da odrastam u porodici u kojoj su se vrednovale prave vrednosti i u kojoj se veličala umetnost. Detinjstvo uvek budi sećanje na romane koje bi mi otac čitao pred spavanje, dok bi majka ukazivala na mogućnosti koje pruža život, sve dok ne odustaješ. Na sva putovanja, koja su bila više od toga. Upoznavanje samog sebe. Bližnjih. I one lepote koju možemo videti, čuti i osetiti. Od šeste godine počinjem da se bavim lutkarstvom, glumom, plesom. Nekako je bilo prirodno da nastavim da „tečem“...


Kako bi ocenila položaj umetnosti u današnjem društvu?


Položaj umetnika, umetnosti u današnjem društvu nije nimalo lak. Često je slučaj da sve ono što ne razumemo, ne volimo, ujedno i ne vrednujemo. Međutim ne možemo očekivati da se čitav svet promeni, ali možemo menjati sebe. Truditi se da damo svoj doprinos i ostavimo trag da smo postojali. Ne zbog slave, prestiža već da zabeležimo taj komad večnosti koji će trajati i posle nas.


Kada bi trebalo da opišeš osećaj koji umetnost budi u tebi u tri reči, koje bi to reči bile?


Ljubav, prožimanje, „Nešto lepo“


Za kraj, bliže nam se praznici i uveliko je na scenu stupila novogodišnja euforija. Šta bi poručila našim čitaocima da urade u Novoj godini?


Da zatvore oči i slušaju srce. Jer ono nikad ne greši. Da veruju, jer vera je ona kojoj se uvek predamo kad ne znamo kako dalje. Da grle, jer je svaki novi zagrljaj dokaz hrabrosti, želje da volimo. Da praštaju, jer tako postajemo bolji ljudi.