Lazar Mirković: Fudbal je moj život
Foto Fer, Privatna arhiva

Mala sredina nekima deluje kao prepreka za napredak, Lazaru je ovo bio izazov. Njegov san i cilj su svakako jači, o čemu svedoči uspeh koji je očigledan. Na svoj rođendan postaje član čuvenog FK Rad iz Beograda.


Od kada datira ljubav prema najvažnijoj sporednoj stvari na svetu?


Otkako znam za sebe otac me je vodio na utakmice. Uživao sam da ih gledamo zajedno. Pred moj polazak u školu pitao sam da li bi me upisao da treniram fudbal. Naravno da je pristao, čak mislim da je bio srećan zbog toga jer je fudbal i njegova velika ljubav. Leto pred moj polazak u školu, sa nepunih sedam godina, otac me je upisao u školicu fudbala u Milutovcu kod čika Beke. Igrao sam sa starijim dečacima i osvajali smo turnire.


U kom momentu se fudbal izdvaja kao profesionalna orijentacija, ne samo hobi?


Taj momenat je bio prilikom prelaska u Kruševac . Tada sam shvatio da sam spreman da se žrtvujem kako bih ostvario svoje fudbalske snove. Čak ni tih 40 km do Kruševca , koje sam svakodnevno prelazio da bih išao na treninge i utakmice, meni nisu predstavljali problem. Pravi prelazak u profesionalce će biti kada potpišem svoj prvi profesionalni ugovor, ali ja sam u svojoj glavi već profesionalac, fudbal je moj život. Sve sam podredio tome da uspem kao fudbaler.


Kakav je osećaj dobiti nagradu nakon toliko ulaganja i truda?


Osećaj je izvanredan, nekako ispunjavajući, a istovremeno osećam glad za novim uspesima. Svaki lični i ekipni uspeh me motiviše da radim još jače i tera me da razmišljam o još većim i značajnijim uspesima koji ekipno mogu da se mere samo pobedama i trofejima, a lično moja dobra igra je i moje najveće zadovoljstvo. Za sada, istakao bih osvojen međunarodni turnir u Italiji, sa FK Rad, kao i kada sam bio vicešampion Srbije u pionirskoj konkurenciji sa FK Napredak. Ipak, najveća nagrada mi je ta što sam došao u FK Rad i gde tek očekujem prave uspehe.


Pioniri FK Rad, pobednici međunarodnog turnira u Italiji
Pioniri FK Rad, pobednici međunarodnog turnira u Italiji

Kakve si reakcije izazvao oko sebe? Da li je bilo i ne tako lepih komentara ili si sve vreme nailazio na podršku okoline?


Podršku sam od samog početka imao od svoje porodice, posebno od mog oca i mog dede koji su veliki zaljubljenici u fudbal. Kasnije, ta prava podrška dolazila je od mojih trenera, čika Beke mog prvog trenera, od trenera Mitića i Ristića, kao i od trenera Saleta Milosavljevića, sa kojim sam individualno radio i od koga sam dosta toga naučio. Podrška mi ne manjka ni od mojih rođaka, prijatelja i komšija. Na žalost, bilo je i onih koji su me savetovali da odustanem od svega jer je nemoguće uspeti ako se oslanjaš samo na svoj talenat i rad. Posle ovakvih saveta obično budem još jači.


Da li smatraš da je teško ostvariti san ako potičeš iz male sredine? Koji je tvoj savet onima koji se iz tog razloga ne usuđuju na taj korak?


Naravno da je teško, ali to što sam iz male sredine me ne sprečava da imam velike snove. Ovo bi ujedno mogla da bude i moja poruka, ne ustručavajte se da imate velike snove, ma odakle bili.

U kom momentu si bio najponosniji na sebe?

Ako mislite na fudbal, nadam se da će taj momenat tek uslediti u narednim godinama. U ovom trenutku neka to bude trenutak kada sam potpisivao pristupnicu za FK Rad.


Privatna arhiva
Privatna arhiva

Beograd i novi klub? Kakav je osećaj? Da li ti teško pada odvajanje od porodice ili pak veruješ da je to jedini put do ostvarenja sna?


Po dolasku u FK Rad, najjači osećaj koji nadjačava sve ostale je osećaj pripadnosti. Veoma sam dobro primljen od svih u klubu i osećam se kao kod kuće. Zato mi odlazak od kuće ne pada teško, pogotovu što sam i te kako svestan da je ovo put kojim jednostavno moram da prođem ako želim da ostvarim svoje fudbalske snove.


Da li postoji neostvareni san u karijeri?


Mislim da bih na ovo pitanje lakše odgovorio na kraju svoje karijere, ali sada mogu da Vam kažem da imam mnogo neostvarenih snova i činim sve što je do mene da ih ostvarim.


Imaš li uzora i da li to utiče na tebe ili se trudiš da ostaviš lični pečat?


Kao i većina dečaka koji treniraju fudbal, tako i ja imam neke fudbalere koji su mi uzor. Istakao bih posebno Vidića i Matića. Volim da gledam dobre igrače i da učim od njih. Vidića i Mitića posebno cenim, oni su mi fudbalski i ljudski uzori. Poštujem sve fudbalere koji su svojim radom napravili velike karijere. Učim po nešto od svih i nadam se da ću u ovom sportu ostaviti i neki lični pečat.


Privatna arhiva
Privatna arhiva

Tvoja najveća podrška?


Trudim se da crpim energiju od ljudi koji me vole i koji veruju u mene.


Na ponudu kog inostranog kluba bi pristao?


Zavisi od mnogo toga, ali moja velika želja i jedan od mojih snova je da zaigram za neki tim Engleske Premijer lige.