Milan Ristić: Raspoloženje ne sme da ugrozi viši cilj posla
Privatna arhiva

Milan Ristić, diplomirani farmceut, jedan je od ljudi koji se u ovoj vanrednoj situaciji nalaze na usluzi građanima. Kao apotekar, može se reći da obavlja jedan od najrizičnijih poslova u pogledu mogućnosti zaraze Koronavirusom. Međutim, sebe ne smatra herojem, a u nastavku intervjua nam otkriva zašto je počeo da se bavi farmacijom, kakve izazove sa sobom to zanimanje nosi, kao i kako trčanje pomaže da postanemo bolje osobe.



Da li vam pacijenti u vreme epidemije koronavirusom izražavaju veću zahvalnost nego u redovnim okolnostima?


Na ovo pitanje mi je najteže da odgovorim. Reakcije ljudi su različite, u većini slučajeva može da se primeti zahvalnost zbog svega što radimo i što smo tu za njih. Oduševio sam se kada mi je koleginica pokazala komentare na jednom forumu, gde nas je neko od pacijenata za koje i ne znam ko su, pohvalio. Međutim, postojale su i drugačije reakcije. Ljudi su dolazili nervozni i nestrpljivi,  uglavnom zbog  straha od nestašice sredstava i neinformisanosti o tome šta im je potrebno i kako treba da se ponašaju. Uspeli smo tu nervozu da smirimo pružanjem proverenih informacija i davanjem adekvatnih saveta, za koje se nadam da ih se pridržavaju.


Kako uspevaš da ostaneš skroman i prizeman u danima kada od delatnosti kojom se baviš zavise životi velikog broja građana?


Nikad nisam svoju struku doživljavao kao toliko bitnu. Shvatio sam da, kad sam već odabrao ovaj poziv, dužnost mi je da se ponašam maksimalno profesionalno i da učinim sve što je u mojoj mogućnosti kako bi se svakom ko dođe u apoteku obezbedila adekvatna usluga, od snabdevanja lekovima, do savetovanja za sve zdravstvene probleme. Do ove epidemije nije bilo prilike da se uopšte razmišlja o potencijalnim rizicima koje nosi ovo zanimanje, jer se prvi put suočavamo sa virusom koji zbog svoje prenosivosti ugrožava, ne samo moje kolege, već sve zdravstvene radnike. Zabrinutost postoji, ali se trudimo da se to manifestuje kroz mere zaštite, a ne kroz distanciranje od pacijenata.


Mnogi građani su na Fejsbuku ocenili uslugu apoteke u kojoj radiš najvišom ocenom zbog specifičnog pristupa ljudima. Po čemu se razlikujete od uobičajenog načina usluživanja i kako održavaš taj nivo i u danima kada nisi raspoložen ili se ne osećaš dobro?

Od prvog dana sam se trudio da se moj posao ne svodi na puko izdavanje lekova, već i na adekvatno savetovanje, kako primene lekova, tako i nefarmakoloških mera koje su potrebne da bi se poboljšalo zdravstveno stanje pacijenta. To nekad zahteva malo više vremena, jer je potrebno da se i sami informišemo o svim zdravstvenim problemima koje neko može da ima, ali samo tako možemo da budemo sigurni da smo učinili sve za dobrobit te osobe.

Naravno da bude dana kada zbog privatnih razloga ne budem najbolje volje, ali je zdravlje svakoga ko uđe u apoteku cilj koji prevazilazi moje trenutno stanje, dok je zadovoljstvo koje pokazuju motivacija koja mi pomaže da se oraspoložim i pružim još kvalitetniju uslugu.

Privatna arhiva
Privatna arhiva

Pored posla, nalaziš vremena da trčiš za tim Adidas runners Belgrade. Da li trčiš ovih dana i na koji način je trčanje oplemenilo tvoj život?


Nažalost, ovih dana ne stižem da trčim, delimično zato što nemam previše vremena između posla i zabrane slobode kretanja, a i zato što, kad imam vremena, na mestima na kojima trčim bude dosta ljudi, pa bi bilo neodgovorno da kao zdravstveni radnik kršim uputstva ljudi koji su na istoj misiji kao i ja i da potencijalno dovodim u opasnost druge ljude.


Počeo sam da trčim zbog održavanja kondicije i zato što sam svestan da je fizička aktivnost bitna za moje zdravlje. Kad sam se pridružio trkačkoj grupi i počeo da trčim polumaratone, trčanje je postala metafora života. Tako sam težio da svaki dan budem bolji nego juče, a to se sa trkačke staze prenelo i na druge aspekte. Trčanje u grupi mi je pomoglo da shvatim da svako od nas trči svoju trku, te da uspeh drugih ne ugrožava moj uspeh, već mi ti ljudi postaju inspiracija.


Bitno je da se trudimo da motivišemo prijatelje i ljude iz okruženja da sami postanu bolji. Ja to radim tako što drugovima preporučujem da i oni počnu da se bave trčanjem. Neki od njih su poslušali moj savet, većina nije. Mada, ako bi svako od nas uspeo da samo jednog prijatelja aktivira u sportu, to bi bilo sasvim dovoljno za bolje sutra.


Svestrana si ličnost, imaš dosta znanja i u oblasti muzike, filma, književnosti, opšte kulture... Zašto si izabrao farmaciju i da li planiraš da se oprobaš u nekom kvizu u skorije vreme?


Već u osnovnoj školi su me više interesovale priodne od društvenih nauka. Kao vukovac, pomalo elitističkim pristupom, odabrao sam farmaceutski smer u medicinskoj školi, jer su se za njega uglavnom odlučivali najbolji učenici. Grad odakle dolazim, Leskovac, jedan je od retkih u tadašnjoj SRJ koji je imao srednju školu sa ovim obrazovnim profilom. Ispostavilo se da je odluka bila ispravna, iako u tim godinama malo ko zna šta zaista želi. Nakon završene srednje škole sam ostao pri svom izboru, pa sam školovanje nastavio u Beogradu na Farmaceutskom fakultetu, na kom sam i diplomirao.


Što se kvizova tiče, to i dalje ostaje moja neostvarena želja. Stalno razmišljam da se prijavim, ali iz nepoznatog razloga na kraju to i ne uradim. Omiljeni kvizovi su mi Slagalica i Milioner dok se emitovao, a od novijih Potera.

Privatna arhiva
Privatna arhiva

Šta si kao dete želeo da budeš kad odrasteš i zašto?

Kao dete sam imao želju da budem lekar. Svidelo mi se da igračkom-stetoskopom „pregledam“ ukućane, komšije i goste koji su nam dolazili. Nešto me je od malena vuklo ka zdravstvu, da bi se to konačno manifestovalo u zanimanju koje obavljam. Osećaj za druge i briga o ljudima koji imaju zdravstveni problem su zajednički za posao koji sam kao mali hteo da obavljam i koji sam kasnije odabrao.


Na kojim oblastima želiš da poradiš u narednom periodu?


Zbog izolacije sam počeo više da cenim neke aktivnosti iz svakodnevnog života koje mi sad nedostaju. Kada se redovno stanje uspostavi, gledaću da što više vremena provodim sa dragim ljudima, koji mi sada baš nedostaju i da se vratim redovnim treninzima kako bih mogao da napredujem i na tom planu.


Ono što bih voleo da promenim u odnosu na raniji period je da više putujem. Neko vreme neće biti bezbedno putovati van zemlje, ali je baš to odlična prilika da istražimo Srbiju. Pre nego što vidimo lepote drugih, poželjno je da dobro upoznamo našu matičnu državu.