Simona Žikić: Nema čoveka bez iskustva
Simona Žikić / Lična arhiva

Kako ste shvatili čime želite da se bavite i da li mislite da ste tu zamisao uspeli da ostvarite?


Mislim da jako teško da se odgovori na ovo pitanje. Verujem da ljudi pronađu neki tenutak ili situaciju u životu koja je bila prekretnica za njihov karijerni razvoj, ali da je to odgovor koji više dobro zvuči nego što je zaista tako bilo.


Mislim da mi kroz život, kako profesionalni tako i privatni, otkrivamo svoja interesovanja i ono u čemu smo dobri. Na taj način definišemo i šta je ono čime želimo da se bavimo. Danas, više nego ikada, zanimanja su fluidna i često ih menjamo jer su poslovi i tržište rada tako definisani. Iz tog razloga, potrebno je da utvrdimo naša interesovanja i vrednosti kako bismo u odnosu na to pronašli zanimanje i radno mesto koje nam odgovara. Lično sam u tome uspela jer sam pronašla mesto i kolektiv koji deli vrednosti koje su meni važne a radim ono što me ispunjava i čuva osmeh na mom licu. Mislim da je osmeh na radnom mestu ono što nam daje pokretačku snagu i motivaciju za posao koji obavljamo.


Koji dosadašnji karijerni uspeh biste izdvojili kao najuspešniji? Na koji ste najviše ponosni?


Postoje mnoge situacije u karijeri na koje sam ponosna i koje su me kao ličnost definisale. Najznačajniju bih podelila sa vama. Reč je o kampanji Pošto život, humanitarnoj akciji za prikupljanje materijalnih sredstava za meni jako blisku osobu. Do te kampanje sam uglavnom radila u korporacijama, akademskim institucijama i državnim organima i prvi put sam se susrela sa kampanjom u kojoj sam morala da komuniciram sa ljudima iz svih industrija i organizujem događaje koje mi stilski nisu bili bliski.


U roku od nekoliko dana, naučila sam da na nekoliko načina komuniciram i upustila se u vode u kojima nisam imala iskustva. Kampanju je pokrenula grupa prijatelja, mladih i odvažnih ljudi. Na svakom koraku smo nailazili na iskustvena „to nije moguće“ opravdanja i prepreke na koje smo dogovarali samo predanim radom, trudom i istinskom željom da pomognemo.

Simona Žikić - Dance 4 Life / Lična arhiva
Simona Žikić - Dance 4 Life / Lična arhiva

Tokom trajanja kampanje niko od ekipe nije više radio, nosio se sa pritiscima i manje spavao pa nam je tako za rukom pošlo i to „nemoguće“. Uspeli smo da za kratko vreme prikupimo mnogo sredstava za ovdašnje uslove, naučimo puno i steknemo prijateljstva i saradnike za ceo život. Nikada nisam bila ponosnija na sebe i ljude sa kojima radim i otvoreno mogu da kažem da nikada nisam bila srećnija jer mi je svaki dan ispunjen smislom.


Nakon kampanje Pošto život, radila sam još mnogo humanitarnih kampanja i postala deo organizacije humanitarnog festivala Dance4Life. Ovo je i apel da učite iz mog (našeg) iskustva i molba da ne odustajete kada vam je do nekoga i/ili nečega stalo. Mislim da ako nas je mnogo, ma koliko malo imali, udruženi možemo velike stvari da uradimo i spasimo nečiji život. Obećavam, vredi svake neprospavane noći.


Koji su najvažniji koraci koji se moraju preduzeti ako želite da realizujete neki projekat?


Biću kratka: ideja, dobar akcioni plan, mogućnosti, i najvažnije, odgovor društvu. Koliko god da je projekat komercijalan poželjno je da doprinosi razvoju društva, odnosno da rešava neki društveni problem.


Koliko je bitna motivacija i ljubav prema poslu i gde se ove stvari mogu pronaći?


Najvažnije. Mislim da je ljubav jedina stvar u životu koja ima pravu vrednost. Ne govorim o ljubavi prema partneru ili partnerki već o ljubavi prema ljudima, poslu, knjizi, prirodi, životu u celini. Bez nje nema ni motivacije nema ni ispunjenja čoveka. Da biste bili zadovoljni, kako na privatnom tako i na profesionalnom planu, ne možete uspeti bez ljubavi. To se pronalazi u sebi, u samosvesti (mojoj omiljenoj reči bez koje nijedno predavanje ne prođe). Ako smo samosvesni i znamo naše jake i slabe strane, znamo mogućnosti i ograničenja, postajemo ispunjeni i možemo da budemo otvoreni da nam se lepe stvari dešavaju. Ovo nije koučing tekst, već iskustvo i dugogodišnji rad na sebi i pružanju pomoći drugim ljudima.

Simona Žikić - Lična arhiva
Simona Žikić - Lična arhiva

Koji savet možete da date mladim ljudima koji tek počinju da se ostvaruju na profesionalnom planu?


Imam mnogo toga što bih rekla ali sve te stvari sadrže jednu kao zajednički imenitelj: ne odustajte. Mislim da je najvažnije za svako ljudsko biće da ne odustaje od svojih ciljeva, iako će put ka ispunjenju istih često biti mnogo težak, nepravedan i pun prepreka. 


Lično, da sam slušala druge nikad ne bih bila to što jesam danas. Imam kotrljajuće ‘r’ i godinama sam pokušavala da naučim da ga ispravno izgovorim. Moji roditelji su bili veoma nezadovoljni mojom dikcijom jer svi u porodici savršeno razgovetno govore. Međutim, bez obzira na moje odsustvo predispozicja za javni nastup, od sedme godine života sam u medijima i danas držim treninge javnog nastupa pojedincima i studentima. Uspela sam da svoju slabost pretvorim u mogućnost i radim ono što volim i što me ispunjava. Ponoviću, ne odustajte!


Koliko mislite da je tradicionalno obrazovanje bitno prilikom traženja zaposlenja? Da li su fakulteti i masteri važniji od praktičnih veština i na šta se treba fokusirati kako bi se ostvarila uspešna karijera?


Ovo je pitanje na koje ćete dobiti uvek mnogo kontradiktornih odgovora. Institucije obrazovanja se čvrsto drže kurikuluma koji su odavno napravljeni, a tržište rada očekuje da svršeni studenti imaju dovoljno radnog iskustva, razvijene veštine i malo godina. Kada ovako postavite sve, deluje vrlo teško izvodljivo. Međutim, postoje obrazove institucije koje nude kvalitetno obrazovanje a uz to organizuju stručne prakse. 


Idealan put je da se prođe kroz institucije obrazovanja, zbog načina razmišljanja, razvoja kritičkog mišljenja, razumevanja društva u kojem živimo i opšteg obrazovanja, a da se pored toga puno volontira na različitim projektima i obavljaju stručne prakse. Danas je sve mnogo dostupnije nego ranije i pruža se mogućnost studentima da volontiraju, odlaze na studentske razmene u inostranstvu i budu angažovani u vannastavnim aktivnostima. 


Neophodno je da mladi razumeju da se veštine stiču kroz iskustvo a da obrazovanje pruža širinu i razumevanje sveta. Na ovaj način su mladi konkurentni na tržištu rada, prave sopstvenu mrežu kontakata a obrazovanjem imaju preduslov da grade sopstvenu karijeru i da razumeju sve procese.


Kako neko bez mnogo iskustva može da prepozna u čemu je dobar i da to pretvori u buduće zanimanje?


Iznenadiće vas moj odgovor ali nema čoveka bez iskustva. Bez obzira na to da nemamo radno iskustvo, uvek imamo životno i/ili volontersko koje nas kvalifikuje za budući posao. Mislim da je strast prema nečemu što radimo predispozicija ka budućem zanimanju. Ako smo srećni dok peremo prozore, možemo napraviti fenomenalnu karijeru u toj oblasti. Zaista je strast prema nečemu ono što nas izdvaja i preporučuje.