Spaso Mladenovski: Želimo da postanemo pravi javni servis
Privatna arhiva

Kako se rodila ideja da osnujete portal?


Sama ideja je potekla od prijatelja i mene još početkom 2005. godine ali je sve u vezi sa realizacijom išlo teško. Najviše smo imali problema oko ubeđivanja ljudi koji su se nikada ili malo susretali sa internetom, a bili su na mestma na kojima se odlučuje o svemu vezanom za mesto Jašu Tomić. Brzo smo shvatli da sajt dugo neće biti napravljen jer nismo imali snagu da te iste ljude ubedimo u značaj i prednost postojanja sajta i prezentacije svog mesta na taj način.


Katastrofalna poplava koja je 20. aprila 2005. godine zadesila Jašu Tomić je pokrenula sve za samo par dana. Osnovali smo Medija centar, podigli sajt i pokrenuli priču vezano za obaveštavanje javnosti o dešavanjima u mestu i pozive za preko potrebnu pomoć. Ogromna pomoć internet zajednice na čelu sa Milojem Sekulićem i Goranom Aničićem pokreće sve u rekordnom roku. Posle normalizacije mesta sajt opstaje, ali na lokalnom nivou uz ljude dobre volje koji su mi pomagali. Tada smo informisali o svom mestu i okolini, postavljali zanimljive tekstove vezane za važne događaje, istoriju, tradiciju…


Pre koliko godina je „Naša Mala Redakcija info“ otpočela rad?


Zvanično, udruženje „Naša Mala Redakcija“ osnovanо je 2013. godine, a 2016. godine registrovanо kao javni medij sa svim pravima i obavezama.


Kakav je sadržaj sajta? Od kojih rubrika se sastoji?


Ponosni smo na bogatu arhivu sajta još od 2005. godine. Bilo je dosta izmena na sajtu ali osnovne kategorije i danas postoje kao što su kultura, sport i nezaobilazne vesti. Polako postajemo javni servis građana naše opštinene što nam je i želja.


Koliko članova broji Vaša mala redakcija?


Svi saradnici su volonteri, a tokom godina je dosta mladih ljudi učestvovalo. Svi su pomagali i pronalazili sebe kao fotografa, novinara… Trenutno nas je četvoro koji smo aktivni a nekoliko prijatelja povremeno piše.

Privatna arhiva
Privatna arhiva

Kako su ljudi iz okoline reagovali na osnivanje sajta, a kakav je sada njihov stav o tome?


Osnivanje sajta davne 2005. godine je naišlo na veliko odobravanje ljudi, posebno mladih. U kriznim vremenima bilo nas je tridesetak koji su aktivno učestvovali. Tada je bilo važno plasirati sve informacije i dešavanja koje su bile važne za građane. Danas je sajt nezaobilazan deo u sferi informisanja građana naše opštine a posebno naših ljudi koji trenutno žive i rade van zemlje.


Imate li podršku lokalne samouprave?


Od osnivanja udruženja podrška lokalne samouprave je sve bolja. Prepoznali su značaj i ovakav vid informisanja građana. Planiramo da tu saradnju još više unapredimo i konačno postanemo pravi javni servis građana.


Bavite se fotografjom. Većina slika na portalu delo je Vašeg objektva. Recite nam kada ste otkrili ovaj talenat? Šta najviše volite da fotografišete?


Iskreno, još sam početnik kada je fotografija u pitanju. Fotografisao sam sva dešavanja kako bih postavljao na sajt. Bilo mi je važno da fotografijom dočaram posetiocima sva dešavanja ne gledajući na kvalitet. Tek 2017. godine dešava se veliki preokret u mom bavljenju fotografijom. Krivci za to su prijatelji fotografi iz foto kluba „CD 13“ iz Zrenjanina.


Organizovali smo foto safari u Jaša Tomiću i to je moj prvi  ozbiljniji susret sa većim brojem fotografa. Druženje s njima i njihova pomoć budi u meni interesovanjeza fotografiju. Znam da moram još da učim,  ali podrška prijatelja i ogroman broj pohvala na moj rad daju mi volju da nastavim. Današnjica i stvarnost koja nas okružuje me okupira. Na većini fotografija su detalji oronulih i napuštenih kuća, ruševine i sve ono što nas okružuje. Svaki dan prolazimo pored takvih objekata a da nismo ni svesni da postoje, da su deo prošlosti koje se sve više sećamo sa setom.

Privatna arhiva
Privatna arhiva

U toku leta, organizovali ste skup profesionalnih fotografa u Vašem selu (Jaša Tomić). Slike nastale tom prilikom nekoliko meseci kasnije izložene su u centru sela i stanovnici su mogli da glasaju za najlepšu sliku. Na samom kraju proglašeni su pobednici. Ovakvi događaji su prava retkost u malim sredinama. Da li planirate organizaciju sličnih događaja?


Ponosam sam na to. Ideja je potekla od Tibora Arve, poznatog fotografa iz Zrenjanina, a primer nam je malo selo Ivanovo gde se foto safari organizuje već dugi niz godina. Foto klub „CD 13“ je prihvatio naš poziv i prošle godine smo po prvi put organizovali foto safari.


Izložba fotografija je bila u septembru i tek tada smo shvatili koliko je veliki značaj prezentovanja jednog mesta kroz fotografiju. Ove godine, uz

podršku mesne zajednice Jaša Tomić, opštine Sečanj i foto kluba „CD 13“ organizujemo dvodnevni foto safari sa preko sto fotografa. Želja mi je da ti susreti postanu tradicionalni, a da našim primerom nagnamo da to organizuju sva mesta u opštini.


Kakvi su dalji planovi za sajt?


Sajt je lokalnog karaktera i kao takav se ne može pohvaliti velikim brojem poseta ali nam je važno da građani naše opštine budu informisani jer trenutno smo jedini koji aktivno radimo. Naravno, plan je da

postanemo javni servis građana a to ne možemo bez saradnje sa svim mesnim zajednicama, udruženjima, sportskim klubovima…


Svedoci smo toga da se sela gase. Ljudi se sele u gradove. Oni koji ostaju često su nezainteresovani i pružaju otpor svakoj novini. Svojim primerom pokazali ste da je moguće uneti novu energiju u svako okruženje. Šta Vas motiviše? Šta biste poručili stanovnicima Vaše opštine, ali i svim drugim ljudima?


Na žalost, sela se gase u celoj zemlji i tako će biti sve dok se država ozbiljnije ne pozabavi time. Normalno je da mladi odlaze, jer nema posla, niti neke budućnosti na selu. To je ozbiljan problem na koji mi ne možemo mnogo da utičemo. Znate, kada rešite da ostanete na selu onda su vam želje i planovi fokusirani na  okruženje. To je za početak dovoljan pokretač da sebe pronađete u nečemu, da se nečim bavite.


Mene lično motivišu reči podrške i zahvalnosti posetilaca sajta i mojih prijatelja. Tada shvatite da radite pravu stvar i trudite se da u svom poslu budete još bolji. Smatram da nas gazi treća decenija teškog života, strašne tranzicije u kojoj se jako malo ljudi snašlo, pa bi bilo koja moja poruka mogla biti shvaćena kao politička, a to mi nije namera. Znam samo da sve možemo promeniti i poboljšati ako smo zajedno, šta god to značilo.