Vedri skepticizam jednog Čarobnjaka

FOTO: Facebook

Šta čini jednog on–line kolumnistu uspešnim? Kako se individualizovati u moru internet kolumnista? Još bolje – kako postati internet celebrity i kakve satisfakcije takav status donosi?

Pa pre svega mislim da čoveka čine uspešnim trud, rad i preuzimanje odgovornosti za svoja dela. U mom slučaju – odgovornosti za moje stavove i moje reči. Ujedno to i vodi ka individualizaciji i prepoznatljivosti kod internet publike. Takođe, veoma je bitan prepoznatljiv stil pisanja i ugao gledanja na dešavanja o kojima pišem.

Što se tiče termina internet celebrtity, iskren da budem ne znam da li bih mogao da dam neki konkretan savet osim toga da se ništa ne forsira i piše ili radi na silu. Kod mene se to desilo prilično brzo, gotovo da nisam ni primetio, a satisfakcije su individualna stvar, zavisi šta pojedinac očekuje od popularnosti – tj. da li hoće nešto da pruži publici, ili samo da uzima.

Danas su najpoznatiji blogovi, iako ti nisi bloger, jedna od veoma dobrih marketinških alatki. Koliko je u njima zaista ostalo one prvobitne potrebe da se iznese glas pojedinca? Zbog čega još uvek nemaš svoj blog?

Što se blogova tiče, priznajem da mi je znanje o istim veoma oskudno, kao i da sam čitao i pratio najviše tri ili četiri bloga. Mislim da i dalje postoji želja da se glas pojedinca čuje i da postoje blogeri koji pišu i rade iz svojih ličnih uverenja,a ne zarad što više reklamnog prostora na istom. Teško je dobro čuti nečiji glas, ako ti pažnju odvraća svetleća reklama.

A što se mene i mog bloga tiče, nikad ranije nisam razmišljao o tome, a rekoh ti da se sve ovo izdešavalo za nekoliko meseci i sad jednostavno ne osećam potrebu da budem zastupljen i tu. Ima me na fejsbuku, na tviteru, na portalu Nadlanu i na Radiju Tri. Nekad mislim i da je to mnogo.

Oboje smo bili svedoci kako je slučaj Feketić propraćen u našim klasičnim medijima, a kako na internetu, odn. društvenim mrežama. Smatraš li da se ovakvom vrstom izražavanja stvara budućnost novinarstva? Šta su prednosti, a šta mane internet novinarstva?

To jeste sjajan primer. Dok je u medijima situacija bila pod kontrolom, na društvenim mrežama je izbila revolucija. Zapravo, danas je u većini slučajeva tako – zlatna sredina se izgubila i ostale su nam samo krajnosti za koje se lakše opredeliti, jer su linija manjeg otpora. Sve ove stvari će itekako uticati na novi oblik novinarstva, ali mislim da se sve više gubi na kvalitetu. Da se ja pitam, moralo bi se raditi školski – proverene informacije, navođenje nekoliko izvora, itd.

Prednost internet novinarstva jeste brzina objavljivanja vesti, ali mu je to takođe i jedna od najvećih mana, jer se u želji da se bude prvi sa ekskluzivnom vešću informacije ne proveravaju i onda kao konačan produkt imamo bajku ili basnu u formi vesti. Koliko god su danas ljudi oguglali na sve te stvari, ubeđen sam da se treba skoncentrisati na kvalitet i da će se to prepoznati.

1545208_10151989555369585_954677643_n.jpg

Prva slika Vinstona Smita sa kojom se srećemo na početku Orvelove 1984. jeste slika čoveka koji juri bradom zabijenom u grudi, kako bi izbegao vetar, pa zamiče u hodnik koji zaudara na kuvani kupus i stare otirače. Ljudi te posebno prepoznaju po bradi od koje si napravio svojevrsnu poetiku. Orvel i kreiranje mišljenja javnom mnjenju u Srbiji? Šta sve tu zaudara na stare otirače?

Izgleda da je moja brada postala brend i entitet za sebe, koji dela mimo mene. Šalu na stranu, jesam pomoću nje postao prepoznatljivijia i malo upečatljivija figura.

U Srbiji na stare otirače zaudara neobrazovanost, popularizacija mediokriteta i zamena pogrešnih vrednosti za prave. Devedesete su napravile pun krug i vratile se jače no ikad. Mislio sam da će se zaustaviti na načinu oblačenja i muzici, međutim u poslednje vreme vidim da nisam bio u pravu.

Jednom sam među reakcijama na tvoj status pročitala komentar: Mi smo tvoja revolucija. Bilo mi je simptomatično. Vidiš li uticajne internet kolumniste ili blogere kao nove revolucionare, sebe među predvodnicima nekakve alternativne revolucije? Iako mi deluješ kao vedri skeptik, ukoliko je odgovor potvrdan, zamoliću te da mi obrazložiš domete takvog prevratničkog delovanja. Ima li angažovana reč danas nekog konkretnog uticaja?

Nekad čitajući forume i blogove zaista pomislim da ljudi traže i očekuju nekoga ko će se pojaviti i ko će ih, uz bojne pokliče i sa nemerljivim entuzijazmom povesti u revoluciju i borbu protiv svega što degradira društvo i koči kulturološki napredak. Međutim, mislim da još niko od nas koji pišemo nije spreman za tako nešto, i da bi većina tih pokliča ostala na papiru ili negde po ćoškovima interneta. Koliko god želeli bolje, ljudi se plaše da ne izgube i ovo malo što imaju sada, i tu je jedan od glavnih problema danas. Što uvek idemo principom – Ma može i gore. I sve dok se grčevito držimo onoga što su nam sad udelili, sanjajući o boljem, a ne radeći ništa da do tog boljeg dođemo, mi ne možemo očekivati napredak u bilo kom smislu.

Sve dok su ljudi inertni kakvi jesu, angažovana reč će biti angažovana samo na papiru. Bilo je induvidualnih akcija koje smo podržali i uspeli da uradimo nešto dobro, ali većeg maha za sada nema, niti je na vidiku.

943430_10151477845119585_1038383956_n.jpg


Bavljenje kritikom potencira osećaj odgovornosti pred sobom i svetom. Koja tematika te najviše okupira? Koliko pratiš izbornu kampanju?

Osećaj odgovornosti je prvenstveno preda mnom, pa tek onda pred svetom. Uvek će se naći neko ko će me podržati, i neko ko neće, to je u startu očekivana podela publike. Mene najviše zanima društvo i reakcije društva na svakodnevne pojave. Iako se prilično često našalim sa političarima, politika me u krajnjoj instanci ne zanima, niti planiram da se njome bavim. Izbornu kampanju se trudim da zaobiđem u širokom luku, jer imam izgrađen stav, a većina tih stvari mi vređa inteligenciju.

Može li se u sadašnjem trenutku računati na lojalnost publike? Šta je najbolji izraz te lojalnosti? Lajk ili nešto drugo?

Mislim da je lojalnost malo prejak termin, ali što se samog pitanja tiče, mislim da sam izgradio svoju publiku , ali da sam samo jedan od ljudi koje prate i čitaju. Što se tiče lajka, on iskazuje odobravanje, afekciju, ili nešto treće u datom kontekstu.

Kojim medijima si ti lojalan?

Od domaćih medija u toku dana pregledam skoro sve portale, jer mi je to u opisu radnog mesta. Lojalan sam portalu Nadlanu gde sam zaposlen, a od stranih najviše vremena provodim na Huffington Post- u.

Koliko poruka tvojih kolumni korespondira sa muzikom koju slušaš? Jedan prijatelj mi je rekao da čita samo Čarobnjaka jer je on metalac među blogerima.

Muzika ima ogromnog značaja za mene kao pojedinca i za dobar deo mog stvaralaštva. Za mene je muzika ultimativni vid umetnosti, i prosto me uvuče u celu priču, oplemeni me i vrati nazad u svet. Pretpostavljam da, sad kad malo bolje razmislim, dosta moje pisanje korespondira sa muzikom koju slušam. Tekstovi pesama me privlače u poslednje vreme, i to sigurno prenosim i publici.

web_novinarstvo_3.jpg

Kada su Čarobnjak iz voza i Nemanja Cvijetić u sukobu mišljenja? Zašto je bilo potrebno da osmisliš Čarobnjaka iz voza?

Eventualno nekad kad se od Čarobnjaka očekuje da nešto napiše, a Nemanju mrzi, ali se tad veoma brzo usalglase. Mimo toga su u odličnim odnosima. Verovali ili ne, Čarobnjak Iz Voza mi je bio prvi nick kad sam 2008. napravio fejsbuk, i nikad nisam imao potrebu da ga menjam.

Balzak je govorio da ništa nije tako glupo kao životna činjenica, ali ta ista prezrena životna činjenica prilično mu se uporno nametala. U svojim tekstovima neguješ prilično pesimističan stav po pitanju medijske, dnevno–političke i posebno društvene situacije u Srbiji. Sa druge strane, urbani humor, borba za humanost i talenat za vešto vođenje priče, koja je često sama po sebi dovoljan komentar, odlično te izdvajaju iz mora internet kolumnista i blogera. Smatraš li sebe piscem? Postoji li izlaz iz ovakve kulturološke situacije u kojoj se naše društvo valja?

Možda budem smatrao sebe piscem kad budem napisao roman, do tada sam samo kolumnista sa potencijalom. Izlaz iz svega ovoga je u nama samima, kad se pokrenemo i pokrenemo ljude oko nas. Ljudi su postal inertni, zaokupljeni gomilom problema koje im svakodnevno bacaju u lice, i nemaju vremena da se posevete sebi i svom kulturnom razvoju. Društvu je potrebno buđenje i kvalitetan sadržaj koji će ga držati na pravom putu, svako ko može da doprinese tome trebalo bi da to i uradi, za dobrobit svih nas, jer je situacija odavno postala alaramantna.