Viktor Lazić: Književnik je oznaka moje suštine
fotograf: Peđa Milosavljević

U Vašoj biografiji stoji da ste pravnik, putopisac, prevodilac, numizmatičar, licencirani turistički vodič, a poznato nam je i da Vam popravljanje automobila nije strano. Koja od ovih uloga Vam je najdraža i kako volite sebe da predstavljate drugima?


Kada sam primoran da izaberem jednu ili dve stvari, najdraže mi je da se predstavljam kao književnik i advokat. Književnik je oznaka moje suštine, moja vezanost za književnost je suštinska. Bez pisanja, ali i bez određenih književnih dela čije čitanje me je formiralo kao ličnost, ja kao da ne bih postojao. Advokatura je za mene sinonim znanja i to znanja koje je stečeno uz veliki, mnogogodišnji trud i rad. Takođe, pravo mi je omogućilo mnogo toga u životu i naučilo me je kako da razmišljam racionalno i kako da budem pragmatičan i uspešan.


Vaše najduže putovanje trajalo je čak 421 dan. U to vreme imali ste svega 24 godine. Šta navede tako mladu osobu da se otisne na ovako dug put? Koja je najdraža uspomena koju nosite sa ovog putovanja?


Navela me je žeđ za znanjem. Želja da upoznam svet iz prve ruke, želja da o njemu pišem. Ne verujem u najdraža opšta mesta, zato što nijedna destinacija nije cilj, već je samo putovanje cilj. Zato mi je uvek teško da na ovakva pitanja odgovaram. Najdraža uspomena mi je putovanje kao celina, ali i detalji iz svakodnevnog života na putovanju koji se teško mogu ispisati. Ljudi koje sam sreo, a čije ni ime ne znam, koji su mi pokazivali put i delili svoju dušu i domove sa mnom. Vukovi koji su se sklanjali od zime ispod Lade Nive dok sam u njoj spavao. Drage uspomene nisu uvek lepe, pa mi je tako drago sećanje čak i na lopova koji je pokušao da me opljačka dok sam spavao zaključan u Ladi, ali sam ga ja toliko isprepadao da je pobegao glavom bez obzira.

Privatna arhiva
Privatna arhiva

Do sada ste objavili više knjiga o svojim putovanjima. Da li ste oduvek znali da želite da se bavite stvaranjem putopisa ili se ova ideja spontano javila?


Verujem da sve velike ideje postoje oduvek. Teško mi je da odredim trenutak kada sam počeo da pišem, a posebno kada sam počeo da pišem putopise. Prva dela stvarao sam još pre polaska u osnovnu školu, a tokom mojih prvih tinejdžerskih putovanja, počeo sam spontano o putovanjima i da pišem. To se nekako podrazumevalo, a do sada sam objavio 6 knjiga i više od 1000 putopisnih tekstova za novine i magazine.


Trenutno radite na pripremi doktorata na temu „Konfucijanizam i legalizam kao dominantne škole kineskog prava“. Zbog čega ste se uopšte zainteresovali za kinesko pravo?


Kineska civilizacija zaslužuje svaku pažnju i poštovanje. Tokom posete rodnom gradu Konfucija, Ćufu, jasnije sam video da su mnoge stvari i osnovni pojmovi postojali u Kini daleko pre nego u Evropi. To me je zainteresovalo i zaintrigiralo. Recimo, činjenica da je pravno i filozofsko pitanje od suštinskog značaja: „Da li je pravo poreklom od Boga ili od čoveka, da li pravo kao pravo postoji van postojanja čoveka i bez čovekaˮ, u Kini postavljeno gotovo hiljadu godina pre nego u Evropi! Čak su i ljudska prava, kao pojam, pomenuta u delu jednog kineskog mudraca, više vekova pre stvaranja njihovog koncepta u Evropi. Nažalost, doktorat sam zapostavio usled mnogih drugih obaveza.


Privatna arhiva
Privatna arhiva

Sakupljanje interesantnih predmeta, a pogotovo knjiga, se kod Vas izgleda podrazumeva. Koji predmet Vam je posebno drag i zašto?


Sakupljam knjige i predmete po celom svetu, pa sam, recimo, da bih nabavio manastirske knjige iz Etiopije, morao da se uspinjem do monaških kelija na vrhovima planina, a radi se o uspinjanjima bez planinarske zaštite i mogu slobodno reći da sam za te knjige rizikovao svoj život kako bi one danas bile u Beogradu u našem muzeju.


Naravno, kada se čovek nečega važnog odrekne ili žrtvuje, onda ti predmeti tako dobijeni imaju poseban značaj. Tako je i sa konfucijanskom knjigom ispečatiranom tradicionalnim starim kineskim stilom na štapićima od bambusa, koju sam platio novcem određenim za moj hotel, pa sam zbog nje noćio na ulici Šangaja.


Međutim, izuzetno su mi drage i knjige koje sam nasledio. Recimo one u kojima je stotine stranica moj pradeda Luka Lazić ispisivao svojom rukom, kako bi mogle da se čitaju, pošto su nesavesni prethodni čitaoci iščupali čitave tabake teksta u vreme kada su knjige i papir bili retki, pa je papir bio potreban za mnoge druge stvari...


Osnovali ste i predsedavate udruženjem ,,Adligatˮ. Kako biste nekom ko prvi put čuje za ovo udruženje objasnili čime se ono bavi?


To je udruženje za kulturu, umetnost i međunarodnu saradnju. Bavimo se sakupljanjem, čuvanjem i prezentacijom srpskog i svetskog kulturnog blaga. Na tradiciji moje porodice, koja se kulturom bavi 250 godina (ja sam deveta generacija), izniklo je udruženje sa 53 člana osnivača. Svi mi smo podarili najvažnije udruženju – svoje živote i zaostavštine, biblioteke i arhive, kako bismo stvorili novi stub, svetionik kulture. Kod nas se nalazi 40 zaostavština najznačajnijih intelektualaca kao što su na primer Miodrag Pavlović, Bogdan Terzić, Pavle Vuisić, Milovan Danojlić, Pero Zubac, Ljubivoje Ršumović, Grozdana Olujić, Nikola Kusovac... Otvorili smo za javnost Muzej knjige i putovanja i Muzej srpske književnosti.


fotograf: Peđa Milosavljević
fotograf: Peđa Milosavljević

Jednom ste za medije izjavili da nemate želju da se negde preselite. Da li se od tada nešto promenilo? Da morate da napustite Beograd, u kom mestu bi odlučili da živite?


Osećam se kao kod kuće u svakom kutku planete i retka su mesta na kojima ne bih mogao ili ne bih želeo da živim. Međutim, Beograd i Srbija su moj dom, moje poreklo i moj izbor, i mislim da se to neće nikada promeniti. Proveo sam 12 godina na putovanjima širom planete i nameravam da nastavim da najmanje četiri meseca godišnje putujem. Međutim, uvek ću se vraćati Beogradu i Srbiji, pošto ovde pripadam. Pre mnogo godina sam čak imao priliku da dobijem britansko državljanstvo, ali sam odlučio da se vratim u Srbiju i ta odluka je konačna.


Možete li nam reći nešto o Vašim planovima za budućnost? Da li postoji deo planete u kome niste bili, a koji planirate da obiđete? Šta je sledeće u planu za Muzej knjige i putovanja?


Ne bavim se planovima, bavim se konkretnijim stvarima. Spontano prihvatam i iskorišćavam prilike: to je moj životni kredo. Obišao sam samo stotinak zemalja od 192, tako da imam još mnogo toga da posetim. A i zemlje koje sam posetio voleo bih da posetim još jedanput, zato što u svakoj postoji nešto što sam propustio. Čak i dok sam u Srbiji ja se osećam kao da putujem, ceo život je samo jedno veliko putovanje. Tako da bi odgovor šta sve planiram da posetim morao biti: svaki kutak planete Zemlje, a zatim, možda i barem delić ostatka kosmosa, ako bude prilike...


Što se tiče Muzeja knjige i putovanja, u toku je akcija „Milion knjiga za Srbiju“. Dobijamo na poklon knjige koje ljudima nisu potrebne, biramo šta ostaje našem fondu, a onda ostatak poklanjamo širom Srbije i sveta. Do sada smo poklonili više od pola miliona knjiga u više od 300 institucija. Knjige je od nas dobilo 29 zatvorskih i 25 bolničkih biblioteka, a u toku je i slanje knjiga u 50 školskih biblioteka... Plan nam je da proširimo ovu akciju i da opravdamo naziv koji smo dobili: „Crveni krst srpske kulture!“