Dunja R: Kako i zašto sam otišla u SAD?

FOTO: Privatna arhiva Dunje Radojković

U želji da studentima približi odlazak iz zemlje, prepreke i prednosti te odluke, Dunja Radojković je rešila da govori za iSerbia. Ona je diplomirala engleski jezik na Filološkom fakultetu u Beogradu, radila je u struci i osamostalila se. Ipak, donela je odluku da napusti Srbiju i sada živi u Arizoni - američkoj državi poznatoj po pustinjskim pejzažima i kaktusima, poput ovih u Dunjinoj pozadini na fotografiji.

Dunja kaže da Beograd preporučuje turistima, a Ameriku doktorskim studentima. Pokušajte u nastavku teksta da shvatite zašto tako misli.

Zašto si rešila da napustiš Srbiju, kada si uspela da se osamostališ u Beogradu?

Po mom mišljenju, Beograd je najbolji za turiste - finansijski gledano. Ja sam imala sreće da steknem izuzetno iskustvo u predavanju engleskog u jednom pripremnom centru za Kembridž ispite i jednoj međunarodnoj britanskoj školi u Beogradu. Kako je već slučaj u našoj državi, sve to mnogo bolje zvuči, nego što je plaćeno! U jednom momentu sam shvatila da nema svrhe ostajatinaučila sam i uradila sve što sam mogla i rešila da se razvijam intelektualno i finansijski negde drugde.

Mnogi razmišljaju o odlasku, ali ne znaju kako. Na koji način si ti našla rešenje?

Prvo sam tražila poslove u nastavi engleskog jezika po Evropi, ali sam ubrzo shvatila koliko je poslodavaca koji više vrednuju mesto rođenja, nego znanje i iskustvo. Naći ćete dosta centara koji traže izvorne engleske govornike, iako vi govorite isto kao oni, a predajete bolje.

Drugarica se u to vreme prijavljivala za master u Americi, pa sam i ja rešila da uzmem ovu državu u obzir, ali sam se opredelila za doktorat. „Izguglala“ sam doktorske programe u usvajanju drugog jezika i naišla na nekoliko. Pogledala sam detaljnije programe – mnogi nose isto ime, a imaju različite fokuse i načine finansiranja. Onda sam se posvetila pripremi papira i GRE ispita (Graduate Record Examinations), uz pomoć „Americkog kutka“ i prijavila se za TOEFL.

Arizona_2_01_2016.jpg

FOTO: Privatna arhiva Dunje Radojković

Koliko dugo si pripremala papire i da li si nailazila na prepreke?

Nisu papiri bili toliki problem, koliko količine nekvalifikovanih sudskih tumača koji imaju pečat, a ne umeju da prevedu diplomu kako treba. Zato sam morala da prilažem sopstvena objašnjenja uz prevode. Raspitajte se na katedri za engleski da vam preporuče sudskog tumača, znaće. Naravno, košta da se podignu diplome. Potrudite se da ispite polažete u Beogradu, u „Američkom kutku“. Ja sam, nažalost, polagala TOEFL u Nišu, jer nije bilo slobodnih termina u Beogradu, a uslovi nisu bili najbolji. Prijava za fakultete se, takođe, plaća, a ako negde ne može onlajn, šalju se dokumenta DHL-om. Uz to je potrebno poslati deo nekog rada, master rada ili sličnog.

Od četiri - pet fakulteta, na koje sam se prijavila, zvali su me iz Arizone. Međutim, nije bilo posla za mene, pa su me pitali da li hoću da čekam sledeću godinu, na šta sam pristala.

Sada si student Univerziteta u Arizoni. Koje su prednosti studiranja u SAD-u?

Moj program je vodeći u usvajanju jezika i ima najbolje profesore. Imam izuzetnu privilegiju da radim sa njima i čitam i pišem o stvarima koje me zanimaju. Trenutno pohađam kurs o Arizoni, obrazovnoj politici i aktuelnim temama baš ovde. O ovome se piše i pisaće se, a mi smo u samom centru. Što bismo rekli: prisustvujemo istoriji i pravimo je.

Ono što mi se ne sviđa je količina posla koja mi često nepravedno uzima više vremena i živaca, nego moje studije. To je problem u celoj državi. Kad bi samo naši ljudi znali koliku prednost imaju što studiraju o trošku budžeta, primaju stipendije, mogu da kopiraju knjige i skidaju ih sa interneta... Ovde studiraju sa ogromnim troškovima sa osnovnih studija i svaki pristup znanju i kvalitetnoj informaciji se skupo plaća. Ja sam ovde osoba sa poprilično širokim spektrom znanja, veština i materijala.

Svaka država ima svoju prednost. Ja preporučujem Beograd turistima, a Ameriku doktorskim studentima.

Šta svako treba da zna pre nego što odluči da spakuje kofere?

Svako je različit. Ja svoje iskustvo ne bih menjala ni sa čijim. Oduvek sam volela da putujem i učim jezike. Znala sam da ću se kad-tad odseliti. Neizmernu sreću imam što mi moj program, posao i život omogućavaju da vidim, razumem i iskusim različitosti u kulturama, razmišljanju i životu. To nikako nisam mogla da zamislim u Srbiji.

Bilo mi je teško prvih dana, jer je velika promena, a onda je postalo super. Bilo je onih koji su svoje strahove projektovali na mene – nema razloga za strah! Ukoliko imate finansijsku podršku od fakulteta ili posao, verovatno ćete imati i podršku profesora, drugih studenata iz programa i/ili doma i profesionalaca koje univerziteti obezbeđuju novim studentima.

Istovremeno si i zaposlena, odnosno predaješ. Konkretno, kakve obaveze imaš?

Odlično pitanje. Imam obaveza za tri života (smeh)! Puno radno vreme – predajem tri kursa i pohađam dva - tri kursa po semestru. Prošlog semestra sam morala da uzmem tri kursa i jedva sam ustajala iz fotelje.

Arizona_3_01_2016.jpg

FOTO: Privatna arhiva Dunje Radojković - Dunja sa svojim učenicima iz Centra (CESL) pri Univerzitetu

Poslovi u ponudi su uglavnom teaching assistant u programu za pisanje za brucose, teaching assistant za strani jezik ili research assistant. Što se tiče predavanja, u Arizoni je najčešće slučaj da Amerikanci predaju pisanje, a međunarodni studenti predaju svoj jezik. Kod mene je slučaj malo drugačiji – ja radim kao predavač engleskog u Centru za engleski kao drugi jezik (CESL) pri Univerzitetu. To je regularan posao koji mi pokriva troškove života, ali ne ostavlja mesta za baškarenje.

Amerikanci su to lepo smislili – oni koji rade više i imaju veću platu od asistenata, moraju sami da plate godišnje zdravstveno osiguranje u visini 1¼ mesečne plate. Niko se od obrazovanja nije opario! Uložen novac mi se vratio tek na kraju godine. To je bitno znati – traže da se plaća sve i svašta, iako plata neće to pokriti za još tri meseca. Na kraju se dobija novac od povraćaja poreza i plata dovede troškove na nulu. I tako svake godine.

Uspevaš li da sa zarađenim novcem pokriješ račune i da priuštiš sebi neka zadovoljstva?

Svi ovde štede! Zato gledaju gde iznajmljuju stan, jedu za vreme happy hour-a, upoređuju cene po supermarketima... Zdrava hrana je prilično skupa, pa moraju da se prave kompromisi. Naručuju se korišćene knjige preko Amazona ili se traže u biblioteci, koriste se porodični paketi za mobilne telefone. U zadovoljstva bih ubrojila odlazak u restoran ili na piće vikendom i neki kraći izlet.

Voliš putovanja. Koja mesta su te očarala?

Ha (smeh)! Jedva da imam vremena za sebe. Kad imam, onda rešim da odmaram uz seriju ili popijem piće s ljudima iz ovog kompleksa gde živim. Putovala sam po Kaliforniji za zimski raspust i trebalo mi je deset dana nakon poslednjeg napisanog rada da se opasuljim i shvatim da sam na odmoru. Svideo mi se San Francisko i kineska četvrt, ali ja učim o kulturi, pa mi je mnogo zanimljivije bilo upoznati kinesku porodicu kod koje smo bili, nego gradove.

Onlajn_kurs_ATP_manji.gif

Kako sada gledaš na svoj Beograd?

Volim da dođem, ali više se ne pronalazim tu. Kad pomislim na ovu moju pustinju, pomislim na sva bogata iskustva i znanja koja stičem. Znam da sam tu gde treba da budem. Srpski govorim samo kad sam na Viberu, Fejsu ili Skajpu. Desilo se nekoliko puta da sretnem nekoga ko govori srpski, ali takvi razgovori kratko traju. Sa engleskim se osećam prjatnije ovde. Ipak, katkad mi se omakne neko „bre“ usred engleskog jezika.

Sada ono najbitnije: da li si srećna i zadovoljna?

Da! Selidba ovde je bila pravi izbor za mene. Menja me na načine na koje želim da se menjam. Najverovatnije je da ću ostati u Arizoni, ali ne bih se ograničavala unapred, posebno, jer istraživanje može da me odvede bilo gde. Ali, sigurno se ne vraćam u Srbiju, osim u posetu.


Gordana Bušin