Koliko ste informisani o reproduktivnom zdravlju?

FOTO: huhiv.hr

Prema definiciji fonda Ujedinjenih nacija za stanovništvo, reproduktivno zdravlje je stanje fizičkog, mentalnog i socijalnog blagostanja u svim oblastima vezanim za reproduktivni sistem, u svim fazama života. Ono podrazumeva da su ljudi u mogučnosti da imaju zadovoljavajući i bezbedan polni život i potomstvo, kao i slobodu da odluče da li će ga imati, kada i koliko često. Sastavni deo je pravo muškaraca i žena da budu informisani i da imaju pristup bezbednim i efektnim metodama planiranja porodice po svom izboru. Takođe, moraju imati pravo na usluge zdravstvene zaštite koji ženi omogućavaju bezbednu trudnoću i porođaj.

Ukratko rečeno, u pitanju su kontracepcija, zaštita od polnih bolesti, ali i planiranje porodice i okončanje trudnoće. Najbolji pokazatelj da su mladi najviše „na udaru“ populacionih politika pokazuju istraživanja sprovedena proteklih godina na teritoriji Srbije i brojni statistički podaci.

Polne bolesti

Najčešće zabeležene polne bolesti u Srbiji su hlamidija, mikoplazma, kondilomi, genitalni herpes, urinarne infekcije, gonoreja, sifilis, HIV, AIDS, kao i Hepatitis B i C navodi portal Polnebolesti.com.

Dr Svetlana Minić ispričala je za Telegraf da su kod mladih česte bolesti gonoreja, hlamidija i kondilomi. Ona je ipak istakla da, iako živimo u eri interneta, potrebno je edukovati mlade od najranijih školskih dana o opasnostima polnih bolesti.

Ono što je u istraživanju zdravlja stanovnika Republike Srbije 2013. prepoznato kao pozitivna tendecija je da najveći broj mladih zna gde može da se testira i posavetuje kada je u pitanju HIV virus. Prema izveštaju Instituta za javno zdravlje u Srbiji je od HIV virusa obolelo 1788 osoba pri čemu je 76% muškog pola, a 24% ženskog. U 2015. godini registrovano je 45 novoobolelih osoba.

Ono što je od strane Instituta za javno zdravlje Srbije „Dr Milan Jovanović Batut“ navedeno kao ključna aktivnost u prevenciji HIV-a je dobrovoljno i poverljivo savetovanje koje je uz pacijente pre, tokom i posle testiranja na HIV. Više o tome možete pročitati ovde.

Kontracepcija

Kontracepcija obuhvata sve metode koje sprečavaju nastanak neželjene trudnoće. Danas, znanje o njoj je maglovito među mladim svetom koji često ni ne zna koje sve mogućnosti postoje kada je kontracepcija u pitanju. Ono što se najčešće koristi su: hormonalne kontraceptivne pilule koje su se pokazale kao najsigurniji način zaštite od trudnoće. Njihova glavna mana je što ne štite od polnih bolesti, te se savetuje i upotreba kondoma.

KONTRACEPTIVNE.jpg

FOTO: Žena

Osim različitih hormonalnih sredstava, tu su i dijafragma, ženski kondom, spermicid, postkoitalna kontracepcija (pilula za dan posle), periodična apstinencija i prekinuti snošaj. Odabir prave kontraceptivne mere je nešto što bi trebalo odlučiti u dogovoru sa lekarom/ginekologom.

Ukupno 60.9% žena ima svog ginekologa, pri čemu se najveći broj njih leči u državnim ustanovama. Svega 10% žena u Srbiji posećuje privatne ginekološke prakse, pokazalo je istraživanje Ipsos Strategic Marketing-a „Istraživanje zdravlja stanovnika Republike Srbije 2013“.

Kada je u pitanju upotreba kontracepcije, prema istom istraživanju, u 2013. godini pokazalo se da 21.5% žena starosne dobi 15-49 koristi zaštitu, u čemu prednjače žene sa višim obrazovanjem.

Prekid trudnoće i planiranje porodice

Ono što se pokazuje kao zabrinjavajuće je da veliki broj mladih smatra abortus adekvatnom metodom kontracepcije, pogotovo devojke. Svaka dvadeseta devojka, u okviru istraživanja Instituta za majku i dete 2011. godine, navela je namerni prekid trudnoće kao metod kontracepcije, a 80% ispitanih nije umelo da odredi plodne/neplodne dane u ciklusu.

Kada je u pitanju smanjenje broja abortusa američka istraživanja pokazuju da snadbdevanjem mladih besplatnom kontracepcijom utiče na broj prekida trudnoće – oni se smanjuju.

reproduktivno_zdravlje_500x255.jpg

FOTO: Bjanko - Centar za psihoterapiju i grupnu analizu

Srbija, kao država, je 2008. donela „Strategiju za podsticaj rađanja" kao meru populacione politike. Kao jedan od glavnih ciljeva ove strategije je promocija reproduktivnog zdravlja adolescenata. U Strategiji se navodi da „mladima nedostaju znanja i veštine potrebne za očuvanje zdravlja uopše, pogotovu reproduktivnog“. Ono što je takođe navedeno kao problematično je i pasivan odnos roditelja prema seksualnoj zaštiti i reproduktivnom zdravlju svoje dece – o tome se jednostavno ne priča.

Implementacija ove Strategije, prema rečima Mirjane Rašević, autorke članka „Populaciona politika u Srbiji: Stanje i očekivanja", bila je nepotpuna, jer se oslanjala mahom na ekonomske mere pomoći, a Srbija se 2009. suočila sa ekonomskom krizom, iako su ciljevi Strategije na papiru bili dobri. Da bi se postigla bolja slika potrebna je prema rečima Slavice Djukić Dejanović, multisektorska saradnja i podrška, ali i strpljenje, jer populacione politike prve rezultate pokazuju tek kroz deset godina.

Međutim, koliko često mlade devojke idu kod ginekologa i kakva su njihova iskustva?

Studentkinja (21) sa kojom smo razgovarali (koja je želela da ostane anonoimna) smatra da državne ustanove nisu adekvatno opremljene i osoblje dovoljno obučeno za rad sa ženama, pogotovo mladim. Ona se GAK-u Narodni front obratila zbog rezultata testova koji su pokazali predkancerozno stanje grlića materice. Tamo su joj rekli da zahvat koji je potreban za izlečenje mogu da urade sutradan – ako imaju uput studentske poliklinike. Tada počinje njena borba protiv birokratije i nezainteresovanosti.

„Pregled u studentskoj poliklinici sam zakazala tek iz trećeg puta, iako sam objasnila zašto mi je hitno, drsko su me „utešili“ rečima da nisam jedina i da se strpim“, izjavila je za iSerbia. Ni to što je privatno uradila potrebne analize, nije pomoglo.

o9_GBf_PY.jpg

Foto: Kullabs

„U tom momentu još uvek nisam dobila uput za hirurški zahvat, iako je prošlo više od mesec dana od kada sam prvi put zakucala na vrata poliklinike za studente. Pritom vas konstatno prati osećaj da ste prljavi i krivi, jer ponašanje sestara nije dostojno čoveka, a problem stoji u mestu. Uvidela sam da regularnim putem gubim vreme, živce i zdravlje. Moji roditelji su putem poznanstava pokušali da ubrzaju proces lečenja, koji je tada trajao ukupno pet meseci. Nakon toga, operacija je urađena za dve nedelje što je bio veliki pomak. Do tada sam bila potpuno očajna i bespomoćna“, objašnjava.

Ona kaže da iskustva mnogih njenih prijateljica i vršnjakinja nisu drugačija. U nekim slučajevima se desi da studentska poliklinka ne obavi ginekološke preglede na redovnom sistematskom pregledu studenata, osim na zahtev studentkinje. Ukoliko sama dođe na pregled – njeno iskustvo bude slično. Privatno lečenje ume da bude veoma skupo, pa devojke često i odustaju od pregleda i savetovanja.


Aleksandra je feministkinja zaljubljena u more i francusku poeziju. Živi u svetu u kom ništa nije nemoguće!